Gotovo 14 godina nakon lansiranja, jedna od NASA-inih letjelica koja je godinama prolazila kroz najopasniji dio Zemljina svemirskog okoliša sada se vraća prema planetu s kojeg je krenula, ali ne na način na koji je otišla. Van Allen Probe A očekuje se u nekontroliranom ponovnom ulasku u atmosferu, čime se zatvara misija važna za razumijevanje radijacijskih pojasa koji štite Zemlju od kozmičkog zračenja, Sunčeva vjetra i snažnih solarnih oluja. Upravo zato njezin kraj nije samo tehnička vijest, nego i podsjetnik na to koliko su ti nevidljivi pojasi važni za satelite, astronaute, komunikacije, navigaciju i elektroenergetske sustave na Zemlji.
Prema procjeni američkih Svemirskih snaga od 9. ožujka 2026., letjelica mase oko 600 kilograma trebala bi ponovno ući u atmosferu oko 19:45 po istočnoameričkom ljetnom vremenu 10. ožujka, odnosno oko 00:45 u noći na 11. ožujka po hrvatskom vremenu, uz moguće odstupanje od 24 sata. NASA očekuje da će veći dio sonde izgorjeti pri prolasku kroz atmosferu, ali i da bi pojedini dijelovi mogli preživjeti. Rizik da netko na Zemlji pritom strada procjenjuje se kao nizak, oko jedan prema 4200, a NASA i američke Svemirske snage nastavile su pratiti letjelicu i ažurirati izračune.
Godine provedene u opasnoj zoni
Van Allen Probe A i njezina blizanka Van Allen Probe B lansirane su 30. kolovoza 2012. Premda su izvorno bile projektirane za dvogodišnju misiju, u orbiti su prikupljale podatke gotovo sedam godina, sve do završetka misije 2019., kada su ostale bez goriva i više se nisu mogle pravilno usmjeravati prema Suncu. Za to su vrijeme prolazile kroz Zemljina dva stalna radijacijska pojasa, nazvana po američkom znanstveniku Jamesu Van Allenu, i bilježile što se u njima događa kad čestice ulaze, nestaju i preraspodjeljuju se pod utjecajem svemirskog vremena.
To je bio posao koji većina svemirskih letjelica nastoji izbjeći. Riječ je, naime, o području oko Zemlje u kojem je zračenje toliko snažno da misije i ljudske posade ondje borave što kraće kako bi smanjile rizik od oštećenja opreme. Van Allen sonde bile su prve letjelice posebno osmišljene za dugotrajan rad unutar tih pojasa i za prikupljanje znanstvenih podataka iz okruženja koje je za većinu drugih misija previše rizično. Misiju je vodio Laboratorij za primijenjenu fiziku Sveučilišta Johns Hopkins, a među važnijim rezultatima bili su i prvi podaci koji su pokazali da se tijekom razdoblja pojačane Sunčeve aktivnosti može privremeno pojaviti i treći radijacijski pojas.
Sunce je ubrzalo povratak
Kada je misija završila 2019., analize su upućivale na to da će se Van Allen Probe A vratiti u atmosferu tek 2034. godine. Ipak, ti su proračuni napravljeni prije sadašnjeg Sunčeva ciklusa, koji se pokazao aktivnijim nego što se očekivalo. Znanstvenici su 2024. potvrdili da je Sunce ušlo u solarni maksimum, razdoblje pojačane aktivnosti i izraženijih događaja svemirskog vremena. Takvi uvjeti povećali su otpor u gornjim slojevima atmosfere više nego što se ranije procjenjivalo, pa je letjelica počela gubiti visinu brže i vraća se ranije od prvotnih predviđanja.
Iako se misija ove letjelice sada približava kraju, podaci koje je prikupila i dalje imaju veliku znanstvenu vrijednost. Znanstvenici i danas analiziraju arhivirane rezultate kako bi bolje razumjeli radijacijske pojase oko Zemlje i preciznije predviđali kako Sunčeva aktivnost utječe na satelite, astronaute te sustave na Zemlji, uključujući komunikacijske mreže, navigaciju i elektroenergetsku infrastrukturu. Njezina blizanka, Van Allen Probe B, prema sadašnjim procjenama ne bi trebala ući u atmosferu prije 2030. godine. Jedna letjelica tako završava svoj put, ali znanstveni posao zbog kojeg su obje poslane u orbitu daleko je od završetka.
Ivan je novinar i autor koji piše o znanosti, svemiru i povijesti. Gostuje kao stručni sugovornik na Science Discovery i History Channelu te piše za Večernji list. Osnivač je Kozmos.hr, prvog hrvatskog portala posvećenog popularizaciji znanosti.
