Skupina amaterskih astronoma, koristeći Radio opservatorij Dwingeloo u sjeveroistočnoj Nizozemskoj, uspješno je detektirala signal NASA-ine letjelice Voyager 1, koja se trenutno nalazi na nevjerojatnoj udaljenosti od preko 25 milijardi kilometara. Iako je legendarna sonda sada udaljena više od 170 astronomskih jedinica od Zemlje, ovi su entuzijasti uspjeli uhvatiti njezin slabašan “šapat” koristeći povijesni teleskop i napredne tehnike obrade signala. Ovaj podvig pokazuje kako, unatoč ogromnim tehničkim izazovima, zajednica amaterskih astronoma može pratiti najudaljeniji objekt koji je čovjek ikada stvorio.
Sonde Voyager, lansirane 1977. godine, već gotovo pola stoljeća nadmašuju sva očekivanja, preletjevši razne planete i nastavljajući put prema vanjskim rubovima Sunčevog sustava. Voyager 1, prva od dvije lansirane sonde, sada je udaljen 171 astronomsku jedinicu (AJ) od Zemlje, pri čemu jedna astronomska jedinica predstavlja prosječnu udaljenost od Zemlje do Sunca.
Ove godine, točnije 13. studenog, Voyager 1 dosegnut će novu povijesnu prekretnicu za čovječanstvo: postat će prvi objekt ljudske izrade koji je udaljen puni svjetlosni dan od Zemlje. Kada se to dogodi, svaka komunikacija sa sondom zahtijevat će uračunavanje punog dana putovanja signala u jednom smjeru, što dodatno komplicira upravljanje ovom vremešnom letjelicom.
Izazovi komunikacije na rubu sustava
Iako je misija ogroman uspjeh, sonde počinju pokazivati znakove starosti i istrošenosti. Smanjene zalihe goriva prisilile su NASA-u da isključi određene znanstvene instrumente kako bi ostatak letjelice ostao u funkciji. Osim toga, bilo je i nekoliko tehničkih problema; Voyager 1 je neko vrijeme slao nerazumljiv uzorak nula i jedinica zbog oštećene memorije, a zatim je potpuno isključio svoj glavni odašiljač. Taj je problem riješen u listopadu 2024. privremenim prebacivanjem na odašiljač koji nije korišten još od 1981. godine. Od tada je komunikacija stabilna, a NASA-ina Mreža dubokog svemira (Deep Space Network) redovito prima podatke.
No, uhvatiti taj signal nije nimalo lak zadatak s obzirom na udaljenosti o kojima je riječ. NASA objašnjava da antene moraju uhvatiti informacije iz signala toliko slabog da je snaga koja udara u antenu tek 10 na minus šesnaestu vata. Usporedbe radi, moderni digitalni ručni sat radi na razini snage koja je 20 milijardi puta veća od tog slabašnog signala.
Upravo zato je uspjeh grupe Amateur Radio in Space (AMSAT), koja koristi radio teleskop Dwingeloo, toliko impresivan. Grupa je već detektirala letjelicu 2006. godine, no tada je ona bila udaljena “samo” 14,7 milijardi kilometara.
“Tijekom svih ovih godina, Voyager je prešao ogroman put”, objasnio je Thomas Telkamp, aktivni volonter na povijesnom teleskopu Dwingeloo tijekom AMSAT simpozija. “Stoga je signal u ovom trenutku doista slabiji nego što je bio prije mnogo godina.”
Tehnička snalažljivost amaterskih astronoma
Budući da nemaju resurse poput NASA-e, amaterski astronomi koji pokušavaju detektirati Voyager imaju znatno teži posao. Radio astronomska stanica C.A. Muller (CAMRAS) objasnila je u svom blogu nakon prethodne detekcije 2024. godine da je teleskop Dwingeloo izvorno dizajniran za promatranje na nižim frekvencijama od onih na kojima Voyager 1 odašilje telemetriju (8,4 GHz). Zbog toga je bilo potrebno montirati novu antenu. Na tim višim frekvencijama mreža tanjura teleskopa manje je reflektivna, što hvatanje slabih signala čini dodatnim izazovom.
“Kako bismo pronašli vrlo slab signal nositelja u šumu, koristili smo orbitalna predviđanja za Voyager 1 da bismo korigirali Dopplerov pomak u frekvenciji uzrokovan kretanjem Zemlje i Voyagera 1”, pojašnjavaju iz CAMRAS-a. “Zahvaljujući tome, signal se mogao vidjeti uživo u sobi za promatranje teleskopa. Kasnija analiza potvrdila je da Dopplerov pomak odgovara onome Voyagera 1.”
Unatoč tome što je teleskop znatno manji od onih koji čine NASA-inu Mrežu dubokog svemira, tim je uspio primiti signal, čime je Dwingeloo postao jedan od rijetkih teleskopa na Zemlji koji je uspio ostvariti komunikaciju s Voyagerom 1.
Nažalost, misija ove sonde polako se bliži kraju. S obzirom na to da gorivo nestaje, očekuje se da će se Voyager 1 trajno isključiti početkom 2030-ih godina. Nakon toga, detekcija – bilo od strane amaterskih astronoma ili NASA-e – postat će praktički nemoguća, a tihi glasnik čovječanstva nastavit će svoj put kroz međuzvjezdani prostor u tišini.
Ivan je novinar i autor koji piše o znanosti, svemiru i povijesti. Gostuje kao stručni sugovornik na Science Discovery i History Channelu te piše za Večernji list. Osnivač je Kozmos.hr, prvog hrvatskog portala posvećenog popularizaciji znanosti.
