U dubinama Velikog Magellanovog oblaka, 160.000 svjetlosnih godina od Zemlje, astronomi su snimili ostatke zvjezdane eksplozije kakva dosad nije viđena. Riječ je o supernovi koja se, umjesto jedne, raspala u dvije povezane detonacije — otkriće koje prvi put potvrđuje teorijski model poznat kao dvostruka detonacija.
Analizirajući ostatke supernove SNR 0509-67.5, tim znanstvenika predvođen australskim istraživačem Priyamom Dasom pronašao je vizualni kemijski potpis dvostruke eksplozije: dvije jasno razdvojene ljuske bogate kalcijem, trag koji otkriva redoslijed eksplozije — prvo u vanjskom sloju, zatim u jezgri.
Kad zvijezda eksplodira dvaput
Supernove tipa Ia nastaju kada bijeli patuljak — gusta, urušena jezgra zvijezde nalik Suncu — doživi kolaps. Najčešće se pretpostavlja da biijeli patuljak eksplodira kad prikupi dovoljno materijala od svog binarnog suputnika i dosegne tzv. Chandrasekharovu granicu mase. No alternativni model, star više od dva desetljeća, predviđa nešto drugo.
Ako bijeli patuljak oko sebe skupi sloj helija, taj sloj može eksplodirati prije nego što jezgra postigne kritičnu masu. Taj prvi udarni val potom pokreće drugu, razorniju eksploziju iznutra — mehanizam koji sve do sada nije imao vizualnu potvrdu.
“Eksplozije bijelih patuljaka ključne su za naše razumijevanje svemira,” kaže Das, doktorand na Sveučilištu New South Wales u Canberri. “No točno kako do njih dolazi, i dalje je jedno od velikih otvorenih pitanja.”
Kalcij u službi kozmologije
Koristeći spektrograf MUSE na ESO-ovom Vrlo velikom teleskopu (VLT) u Čileu, znanstvenici su mapirali raspodjelu elemenata u ostatku supernove SNR 0509-67.5. Upravo kalcij — nastao tijekom eksplozije — ostavio je jasan otisak: dva sloja koja odgovaraju dvama zasebnim udarnim valovima.
“Ovo je prvi izravni dokaz da bijeli patuljak može eksplodirati i prije nego što dosegne granicu mase koju inače smatramo presudnom,” kaže Ivo Seitenzahl, voditelj promatranja i teorijski astrofizičar koji je studiju proveo u Njemačkoj. Rezultati su objavljeni u časopisu Nature Astronomy.
Kozmičke svijeće
Supernove tipa Ia poznate su po gotovo savršenoj konzistenciji — bez obzira na udaljenost, njihova svjetlina se može točno predvidjeti. Upravo zbog toga služe kao pouzdani alati za mjerenje udaljenosti u svemiru. Pomoću njih je otkriveno ubrzano širenje svemira, što je 2011. donijelo Nobelovu nagradu za fiziku.
No te eksplozije imaju i osobnu dimenziju: iz njih potječe većina željeza na našem planetu, uključujući ono u ljudskoj krvi. Razumjeti kako nastaju znači razumjeti i vlastito porijeklo — ne samo u teorijskom, već i kemijskom smislu.
“Osim što pomaže razjasniti jednu od najvećih zagonetki astrofizike, ovo otkriće je i vizualno fascinantno,” kaže Das. “Ostatak supernove izgleda slojevito, precizno, gotovo geometrijski. Kao da svemir bilježi svaki svoj udar.”
🔵 Pridružite se razgovoru!
Imate nešto za podijeliti ili raspraviti? Povežite se s nama na Facebooku i pridružite se zajednici znatiželjnih istraživača u našem Telegram kanalu. Za najnovija otkrića i uvide, pratite nas i na Google Vijestima.
Pozdrav svima! Hvala što čitate Kozmos.hr! Ja sam Ivan i dugi niz godina pišem o svermiu, astronomiji, znanosti, povijesti i arheologiji, a imao sam priliku sudjelovati i u dokumentarcima Science Discovery-ja te History Channel-a.
