Nakon otkrića 1. srpnja 2025., svjetlina međuzvjezdanog objekta 3I/ATLAS pokazala je pravilno, pulsirajuće variranje s periodom od 16,16 sati i amplitudom od nekoliko desetaka posto. Prvi promatrači tu su periodičnost pripisali rotirajućoj jezgri izduženog oblika, s omjerom osi od oko 0,8. Nova analiza, kako piše profesor Avi Loeb, međutim, upućuje na to da taj zaključak nije opravdan te da izvor ritma vjerojatno treba tražiti u mlazovima materijala iz kome, a ne u samoj jezgri.
Većina svjetlosti dolazi iz kome, ne iz jezgre
Na snimci svemirskog teleskopa Hubble nastaloj 21. srpnja 2025. većina zabilježene svjetlosti potječe iz difuzne, sjajne kome oko objekta. Ta je koma dovoljno prozirna da se jezgra ipak može vidjeti kroz nju, ali veličina same jezgre u Hubbleovoj snimci nije razlučena, pa se ne može izravno izmjeriti. Najsjajniji piksel vjerojatno se preklapa s jezgrom, no i on sadrži samo mali dio ukupnog svjetlosnog toka.
Ako bi se pretpostavilo da sva zabilježena svjetlost dolazi isključivo s čvrste površine jezgre, tada bi efektivni radijus jezgre u vidljivom području trebao biti R_eff = 10 kilometara, kako je procijenjeno u jednoj analizi, piše Loeb. U promatranjima na valnoj duljini od 1 mikrometra dobiva se još veća vrijednost, R_eff = 23 kilometra, uz pretpostavljeni tipičan albedo od 4 do 5 %. Međutim, budući da je jasno da najveći dio svjetlosti dolazi iz kome, stvarni radijus jezgre mora biti znatno manji od tih efektivnih vrijednosti.
Ako je stvarni radijus jezgre R, tada udio svjetlosti koju ona reflektira u odnosu na ukupni tok iz jezgre i kome raste s površinom, odnosno skalira se s (R/R_eff)². Primjerice, gornja granica R ≈ 2,8 kilometara, izvedena iz Hubbleove snimke, znači da jezgra na valnoj duljini od 1 mikrometra pridonosi manje od jednog posto ukupne svjetlosti. U tom slučaju rotacija jezgre u periodu od 16,16 sati ne bi mogla sama po sebi proizvesti opaženu periodičnost ukupne svjetline na razini od nekoliko desetaka posto, piše Loeb.
Ritam kome i uloga mlazova
Tijekom proteklog mjeseca snimke 3I/ATLAS-a više su puta pokazale prisutnost višestrukih mlazova materijala koji izlaze iz područja jezgre. Ako je gubitak mase u tim mlazovima periodički pojačan, i sama koma trebala bi pokazivati pravilne promjene u tome koliko učinkovito raspršuje Sunčevu svjetlost.
U scenariju prirodnog kometa takav se ritam može pojaviti ako postoji istaknut sunčevni mlaz ili proturep koji se aktivira samo kada se velika ledena površina na jednoj strani jezgre okrene prema Suncu. Svaki put kada to ledeno područje ponovno dođe u osvijetljeni položaj, sublimacija se naglo pojača i koma se dodatno “napuše”. Taj ciklički proces nalikuje otkucaju srca, pri čemu nalet plina i prašine igra ulogu struje “krvi” kroz komu u pravilnim razmacima koje određuje rotacijski period od 16,16 sati.
Ako se pretpostavi brzina izbacivanja hlapljivih plinova od 440 metara u sekundi, kako sugerira izvješće s promatranja svemirskim teleskopom Webb, tada materijal koji sublimira tijekom jednog rotacijskog perioda može dosegnuti udaljenost od oko 25 600 kilometara od jezgre. Takav “srčani ritam” kome trebao bi biti vidljiv u nizu dobro kalibriranih snimaka kroz više dana. Unatoč tome, sustavna analiza takvog niza snimki zasad nije detaljno obrađena u objavljenoj znanstvenoj literaturi.
Za hipotetski tehnološki objekt, smjer pulsirajućeg mlaza ne bi morao biti povezan sa Suncem. U tom slučaju mlaz bi se mogao usmjeravati proizvoljno, neovisno o tome koja je strana jezgre osvijetljena. Film sastavljen od uzastopnih snimki koji prikazuje periodično pojačavanje mlazova oko 3I/ATLAS-a tijekom više dana mogao bi otkriti je li geometrija tog “ritma” usklađena sa smjerom prema Suncu ili je od njega neovisna, što bi bio važan trag pri razlikovanju prirodnog i tehnološkog scenarija, objašnjava Loeb.
Bez obzira na konačno objašnjenje, iz dosadašnjih podataka jasno je da zabilježena periodičnost od 16,16 sati nije izravno povezana s oblikom jezgre, nego s kolimiranim mlazovima koji iz nje izlaze i oblikuju komu na mnogo većim udaljenostima od samog čvrstog tijela.
Ivan je novinar i autor koji piše o znanosti, svemiru i povijesti. Gostuje kao stručni sugovornik na Science Discovery i History Channelu te piše za Večernji list. Osnivač je Kozmos.hr, prvog hrvatskog portala posvećenog popularizaciji znanosti.
