Književni žanr znanstvene fantastike raznolik je, a njegova točna definicija ostaje sporno pitanje kako među literarnim stručnjacima, tako i među fanovima. Ovaj nedostatak konsenzusa ogleda se i u raspravama o povijesti žanra, posebno kada se radi o utvrđivanju njegovog podrijetla. Postoje dva široka tabora mišljenja; jedan koji nalazi korijene žanra u ranim fantastičnim djelima poput Sumerskog epa o Gilgamešu (2150.–2000. pr. Kr.); te drugi pristup koji tvrdi da je znanstvena fantastika nastala tek između 17. i početka 19. stoljeća uslijed znanstvene revolucije i velikih otkrića u astronomiji, fizici i matematici.
Znanstvena fantastika najviše se razvila i procvala u 20. stoljeću jer je duboka integracija znanstvenih izuma i svakodnevnog života potaknula veće zanimanje za književnošću koja istražuje odnos tehnologije, društava i pojedinca. Znanstvenik Robert Scholes naziva povijest znanstvene fantastike “poviješću čovjekova promjenjivog stava prema prostoru i vremenu (…) poviješću našeg rastućeg razumijevanja svemira i položaja naše vrste u njemu.”
Ep o Gilgamešu
Znanstvena fantastika imala je svoje početke u drevnim vremenima, kada je granica između mitova i činjenica bila nejasna. Američki autor znanstvene fantastike, Lester del Rey, bio je jedan od pobornika Gilgameša kao ishodišta, tvrdeći da je „znanstvena fantastika stara koliko i prva fantastična djela“. U epu o Gilgamešu postoji scena poplave koja na neki način podsjeća na teme apokaliptične znanstvene fantastike. Ipak, nedostatak znanosti ili tehnologije u djelu naveo je stručnjake na mišljenje kako je ep bolje kategorizirati kao isključivo fantastičnu literaturu.
Znanstvena fantastika u drevnoj Indiji
Drevna indijska poezija poput hinduističkog epa Ramayana (5. stoljeća pr. Kr.) uključuje „Vimane“, leteće strojeve koji mogu putovati u svemir ili pod vodu te uništiti čitave gradove pomoću naprednog oružja. U prvoj zbirci sanskrtskih himni, Rigveda (1700.-1100. pr. Kr.) nalazi se opis “mehaničkih ptica” koje “lete u svemir koristeći vatru i vodu, sadrže dvanaest stupova, jedan kotač, tri stroja, 300 osovina i 60 instrumenata. ” Drevni hinduistički ep Mahabharata (9. stoljeće pr. Kr.) uključuje priču o kralju Kakudmiju koji putuje u nebo kako bi upoznao tvorca Brahmu potom saznavši da je na Zemlji prošlo jako mnogo vremena (predviđajući time koncept putovanja kroz vrijeme).
Znanstvena fantastika u antici
„Istinite pripovijesti“ koje je u 2. stoljeću pr. Kr. napisao grčki satiričar Lukijan, sadrže mnoge teme i tropove karakteristične za modernu znanstvenu fantastiku uključujući: putovanja u svemir, naseljavanje drugih svjetova, teleskope, izvanzemaljske oblike života, međuplanetarni rat i umjetni život. Neki ga smatraju prvim znanstveno-fantastičnim romanom.
Grčki dramatičar Aristofan također ima nekoliko djela koja uključuju element putovanja letjelicom na drugi svijet. Primjeri su njegove antičke komedije Oblaci (423. pr. Kr.) i Ptice (414. pr. Kr.).
Znanstvena fantastika u srednjem vijeku
Tisuću i jedna noć (Arapske noći) iz 9. stoljeća, sadrži nekoliko priča koje bi se mogle svrstati pod proto-znanstvenu fantastiku. Jedan od primjera je “Avanture Bulukije”, gdje glavni junak Bulukija putuje svemirom kroz različite svjetove mnogo veće od našega.
U “Abu al-Husin i njegova robinja Tawaddud”, junakinja Tawaddud govori o kućama na Mjesecu, te dobroćudnim i zlokobnim aspektima tog ‘planeta’.
Druge priče o Arapskim noćima bave se izgubljenim drevnim tehnologijama, naprednim drevnim civilizacijama koje su zalutale i katastrofama koje su ih svladale. Priča “Grad mjedi” uključuje skupinu putnika na arheološkoj ekspediciji u Sahari u svrhu pronalska drevnog izgubljenog. Usput susreću živopisne humanoidne robote i lutke, zavodljive marionete kako plešu bez žica i robotskog konjanika koji ih usmjerava prema drevnom gradu.
Pripovijest “Ebanovinski konj” uključuje robota u obliku letećeg mehaničkog konja kojim se upravlja pomoću tipki. Konj može letjeti u svemir i prema suncu.
Japanska „Pripovijest o rezaču bambusa“ iz 10. stoljeća također se smatra proto-znanstvenom fantastikom. Neki od njezinih elemenata uključuju: Kaguya-himu, princezu s Mjeseca koja je poslana na Zemlju radi sigurnosti tijekom nebeskog rata, izvanzemaljca kojeg je čovjek odgojio na Zemlji i princezin konačni povratak na Mjesec njenoj izvanzemaljskoj obitelji. Ilustracija rukopisa prikazuje okrugli leteći stroj koji nalikuje letećem tanjuru.
Među proto-znanstvenom fantastikom tog perioda nalazi se i Ibn al-Nafizovo apokaliptično djelo „Samouki teolog“ iz 13. Stoljeća. Ovaj se teološki roman bavi različitim elementima znanstvene fantastike kao što su spontana generacija, futurologija, apokaliptične teme, eshatologija, uskrsnuće i zagrobni život, ali umjesto nadnaravnih ili mitoloških objašnjenja za te događaje, Ibn al-Nafiz pokušao je objasniti ove elemente radnje koristeći svoja opsežna znanja iz anatomije, biologije, fiziologije, astronomije, kozmologije i geologije.
https://kozmos.hr/sretan-rodendan-da-vinci-donosimo-5-citata-i-njegove-impresivne-izume/
Tijekom europskog srednjeg vijeka, znanstveno-fantastične teme javljale su se u mnogim viteškim romanima i legendama. Roboti i automati predstavljeni su u legendama (počevši od dvanaestog stoljeća) kao što su Hodočašće Karla Velikog i Roman o Eneji.
U Propasti Troje spominje se „soba za uljepšavanje“ s četiri automata, od kojih je jedan držao čarobno zrcalo, drugi izvodio salto, treći svirao na glazbalima, a četvrti ljudima pokazivao što im je najpotrebnije.
U Romanu o Eneji javlja se tehnologija slična onoj koja se danas koristi u bolnicama. Kroz tijelo heroja Hektora prolazila je mreža zlatnih cijevi putem kojih je dobivao fluidni balzam s moći očuvanja života. Ova tekućina održavala je Hektorovo tijelo u trajnom vegetativnom stanju tijekom kojeg su se nastavljali autonomni procesi poput rasta brade na licu.
Konj od mesinga (legure bakra i cinka) jedan je od čudesnih darova danih Cambyuskanu u „Štitonoševoj priči” engleskog autora Geoffreyja Chaucera iz 14. stoljeća. Ovaj metalni konj podsjeća na slične elemente u bliskoistočnoj literaturi. Metalni konj mogao bi jahača odvesti bilo gdje na svijetu izvanrednom brzinom. Konj se pokretao okretanjem klina u uhu i davanjem glasovnih naredbi. Cambyuskan također dobiva zrcalo koje otkriva udaljena mjesta manipulacijom kutova i optike. Ljudi koji ga susreću sve to objašnjavaju korištenjem naprednih tehnika kovanja.
Znanstvena fantastika u novom vijeku
Tijekom znanstvene revolucije i prosvjetiteljstva, nastala su prva znanstveno-fantastična djela u punom smislu. Neka od njih su Grad Sunca (1602.) Tommasa Campanelle, Nova Atlantida (1627.) Francisa Bacona, Somnium hrv. „San“ (1634.) Johannesa Keplera, Itinerarium extaticum (1656.) Athanasiusa Kirchera, Komična povijest država i carstava Mjeseca (1657.) i Države i carstva Sunca (1662.) Cyrana de Bergeraca, Plameni svijet (1666) Margarete Cavendish, Čovjek na Mjesecu (1683.) Francisa Godwina, Gulliverova putovanja (1726.) Jonathana Swifta, Memoari o dvadesetom stoljeću (1733.) Samuela Maddena, Podzemna putovanja Nielsa Klima (1741.) Ludviga Holbergova, Le Micromégas (1752.) François-Marie Voltairea, Putovanja lorda Setona na sedam planeta (1765.) Marie-Anne de Roumier-Roberta i Godina 2440. (1771.) Louis-Sébastiena Merciera.
https://kozmos.hr/10-stvari-koje-biste-trebali-znati-o-masovnom-videnju-nlo-a-nad-gradom-nurnbergom-1561-godine/
Isaac Asimov i Carl Sagan smatrali su Somnium („San“) iz 1634. prvom znanstveno-fantastičnom novelom koja prikazuje putovanje na Mjesec. Djelo kroz priču demonskog bića opisuje kako se od tamo može promatrati Zemljino kretanje.
U djelu „Čovjek na Mjesecu“ (1683.), junak Gonzales posjećuje Mjesec koristeći pogonsku letjelicu te ondje susreće izvanzemaljska bića Lunare i njihovog vladara Irdonozura. Umjesto riječima, Lunari komuniciraju neobičnim zvukovima i frekvencijama. Gonzales na poklon od Irdonozura dobiva tri dragocjena kamena; jedan koji podnosi i generira velike količine topline, drugi koji generira mnogo svjetlosti i treći koji daje čovjeku bestežinsko stanje. Nakon devet dana putovanja natrag na Zemlju, Gonzales slijeće u Kini.
Plamen svijet Margarete Cavendish prikaz je satiričnog, utopijskog kraljevstva na drugom planetu, s različitim zvijezdama na nebu, do kojeg se može doći preko Sjevernog pola. Prema romanopiscu Stevenu H. Proppu, to je “jedino poznato utopijsko djelo žene u 17. stoljeću te primjer onoga što danas zovemo proto-znanstvena fantastika.“
Pored ovih djela, treba napomenuti i knjigu „Razgovori o pluralnosti svjetova“ autora Bernarda de Fontenelle, iz 1686., u kojoj se istražuju mogućnosti postojanja različitih oblika života na drugim planetima.
U Simon Tyssot de Patotovom „Život, pustolovine i putovanje Grenlandom prečasnog oca Cordeliera Pierrea de Mésangea“ iz 1720., Ludvig Holbergovom „Podzemna putovanja Nielsa Klima“ iz 1741. i Giacomo Casanovinom „Icosameron“ iz 1788. javlja se podžanr s tematikom šuplje Zemlje.
Gulliverova putovanja (1726.) Jonathana Swifta sadrže opise vanzemaljskih kultura i naprednu znanost.
U „Memoari dvadesetog stoljeća“ (1733.) Samuela Maddena, pripovjedaču iz 1728. anđeo čuvar daje niz državnih dokumenata iz 1997. i 1998., element radnje koji podsjeća na kasnije romane o putovanju kroz vrijeme.
U „Godina 2440.“ (1771.) Louisa Sébastiena Merciera daje se prikaz života u 25. stoljeću.
Znanstvena fantastika u 19. Stoljeću
Nakon razvoja romana kao književne forme u 17. stoljeću, djela poput Frankenstein (1818.) i Posljednji čovjek (1826.) Mary Shelley, pomogli su u definiranju znanstveno-fantastičnog žanra. Brian Aldiss smatrao je Frankensteina prvim djelom znanstvene fantastike.
U djelima „Automata“ (1816.) i „Der Sandmann“ autora E. T. A. Hoffmanna spominje se koncept čovjekolikih robota.
Posljednji čovjek (1826.) Mary Shelley je apokaliptični, distopijski znanstveno-fantastični roman. Radnja knjige smještena je u 21. stoljeće, kada Zemlju pustoši pandemija misteriozne bolesti što gotovo rezultira izumiranjem čovječanstva.
„Mumija! Priča o dvadeset i drugom stoljeću“ roman je u tri sveska iz 1827. godine, autorice Jane Webb (kasnije Jane C. Loudon). U radnji se opisuje oživljavanje egipatske mumije iz Keopsa 2126. godine kao i mnogi drugi slučajevi korištenja napredne tehnologije.
Edgar Allan Poe također je napisao nekoliko priča koje se smatraju znanstvenom fantastikom; “Nezapamćena pustolovina jednog Hansa Pfaalla” (1835.) sadrži temu putovanja na Mjesec.
Slovački autor Gustáv Reuss napisao je 1856. “Znanost o zvijezdama ili život Krutohlava koji je posjetio Mjesec i Sunce i znao o planetima, kometama i početku i smaku svijeta”. U ovoj knjizi Gustáv Reuss šalje svog junaka po imenu Krutohlav, učenjaka iz regije Gemer, na Mjesec u balonu. Kad se junak vrati, gradi svojevrsni međuzvjezdani brod nalik zmaju, u kojem likovi putuju po cijelom Sunčevom sustavu i na kraju posjete sve države na Zemlji.
https://kozmos.hr/1861-godine-znanstvenik-je-izmislio-prvi-svemirski-brod/
Jules Verne bio je čuven po tome što je vodio računa o detaljima i znanstvenoj preciznost. To se može vidjeti na primjeru njegovog romana „Dvadeset tisuća milja pod morem“ (1870). Pored toga poznate su i Verneove pustolovne priče; “Putovanje u središte Zemlje” (1864.) i “Sa zemlje na Mjesec” (1865.) u kojima se spominju razne vrste naprednih tehnologija.
„Vril, the Power of the Coming Race“ roman je Edwarda Bulwer-Lyttona, objavljen anonimno 1871. Roman se usredotočuje na mladog putnika (pripovjedača), koji nalazi podzemni svijet prepun bića koja izgledaju poput anđela. Njihovi gradovi podsjećaju na drevnu egipatsku arhitekturu. Junak otkriva da bića, koja se nazivaju Vril-ya, imaju velike telepatske i druge parapsihološke sposobnosti, poput mogućnosti prenošenja informacija, zaustavljanja boli i uspavljivanja drugih. Izvorno su stanovali na površini, ali prije više tisuća godina došlo je do masovne poplave i morali su se skloniti ispod zemlje. Vrili imaju moć uništenja čitavih gradova u tren oka.
William Henry Rhodes objavio je 1871. godine „Slučaj Summerfield“ u novinama Sacramento Union. Ludi znanstvenik i zlikovac zvan Crni Bart pokušava ucijeniti svijet prahom od kalija, sposobnim da uništi planet pretvarajući njegove vode u vatru.
Erewhon ili Over the Range je roman Samuela Butlera koji je prvi put anonimno objavljen 1872. godine. Roman je jedan od prvih koji je istraživao ideje o umjetnoj inteligenciji. U tri poglavlja “Knjige o strojevima”, spominju se potencijalno opasne ideje poput umjetne svijesti i samoreplicirajućih strojeva.
Novinar Manna Edward Page Mitchell objavljivao je svoje kratke znanstveno-fantastične priče u The Sun-u, a neki od elemenata koje su uključivale bili su: nevidljivosti, putovanja brže od svjetlosti, teleportaciju, kriogeniku, prijenos uma, mutante, kiborge i mehanički mozak.
1886. godine objavljen je roman „Buduća Eva“ francuskog autora Augustea Villiersa de l’Isle-Adama, u kojem Thomas Edison gradi umjetnu ženu. Iste godine, u romanu „El anacronópete“ španjolskog autora Enriquea Gaspara y Rimbaua javlja se ideja vremenskog stroja.
„Pogled unatrag: 2000–1887.“ utopijski je roman Edwarda Bellamyja, prvi put objavljen 1888. Bellamyev roman govori o junačkoj figuri po imenu Julian West, mladom Amerikancu koji potkraj 19. stoljeća pada u dubok san, izazvan hipnozom, i budi se 113 godina kasnije. Nalazi se na istom mjestu (Boston, Massachusetts), ali u potpuno promijenjenom svijetu; godina je 2000., a dok je spavao, Sjedinjene Države pretvorene su u socijalističku utopiju.
Dva planeta (1897.) Kurda Lasswitza utjecajni je ZF roman čija se radnja vrti oko inteligentnog života na Marsu. Skupina arktičkih istraživača koja traži Sjeverni pol nailazi na marsovsku bazu. Marsovci mogu djelovati samo u polarnom području zato što njihova letjelica ne može izdržati rotaciju Zemlje na drugim geografskim širinama. Vanzemaljci nalikuju ljudima u svakom pogledu, osim što imaju puno veće oči kojima mogu izraziti više emocija. Njihovo ime za stanovnike Zemlje je “oni s malim očima”. Lasswitzovi Marsovci vrlo su napredni i u početku mirni. Vode neke istraživače sa sobom kako bi posjetili Mars na kojem dominiraju kanali. Priča završava nakon što utrku naoružanja između Njemačke i Britanije prekidaju Marsovci tako što uništavaju Kraljevsku mornaricu.
Još neka zanimljiva djela iz ovog perioda su „Zračna bitka: vizija budućnosti“ (1859.) Hermanna Langa, te „Pluralitet naseljenih svjetova“ (1862.) „Stvarni i imaginarni svijetovi“ (1864.), i „Omega: Posljednji dani svijeta“ (1894.) Camille Flammariona.
Herbert George Wells
Mnogi kritičari smatraju H. G. Wellsa “Shakespearom znanstvene fantastike”. Njegova značajna znanstveno-fantastična djela uključuju: Vremenski stroj (1895.), Otok doktora Moreaua (1896.), Nevidljivi čovjek (1897.) i Rat svjetova (1898).
Wellsova se znanstvena fantastika bavila invazijom izvanzemaljaca, biološkim inženjeringom, nevidljivosti i putovanjem kroz vrijeme. U svojim nefiktivnim futurološkim radovima predvidio je pojavu zrakoplova, tenkova, nuklearnog oružja, satelitske televizije, svemirskih putovanja i interneta.
U Ratu svjetova, krajem 19. stoljeća izvanzemaljci s Marsa promatraju Zemlju, procijenivši je pogodnom za kolonizaciju. Iz meteora koji je pao nedaleko od Londona, izlaze gigantska marsovska bića nalik hobotnicama. Pomoću laserskog oružja montiranog na velike leteće tronošce uništavaju gradove, ubijaju ljude i hrane se njihovom krvlju. Ljudska vojska je nemoćna u obrani od njihovog naprednog oružja zbog čega je 6 milijuna stanovnika Londona prisiljeno bježati iz grada. Izvanzemaljci također sa sobom donose sjeme crvene trave koja se rapidno širi i uništava Zemljin bio-sustav. Srećom, nakon nekoliko tjedana izvanzemaljci umiru od zemaljskih bakterija na koje nemaju imunitet, osiguravši tako opstanak ljudske vrste.
Izvori:
del Rey, Lester (1980). The World of Science Fiction, 1926-1976: the History of a Subculture. Garland Pub. p. 12.
Gibbs, Laura. “Revati”. Encyclopedia for Epics of Ancient India.
Irwin, Robert (2003). The Arabian Nights: A Companion. Tauris Parke Paperbacks. p. 209. ISBN 1-86064-983-1.
Pinault, David (1992). Story-Telling Techniques in the Arabian Nights. Brill Publishers. pp. 10–1. ISBN 90-04-09530-6.
Douglas Bruce (1913). Human Automata in Classical Tradition and Medieval Romance, 5-7.
R. Truitt (2004). “Trei Poete, Sages Dotors, Qui Mout Sorent Di Nigromance”: Knowledge and Automata in Twelfth-Century French Literature, 171.
R. Truitt (2009). The Virtues of Balm in Medieval Literature, 727-8
Stableford, Brian (2003). “Science fiction before the genre”. In Edward James and Farah Mendlesohn (ed.). The Cambridge Companion to Science Fiction. Cambridge: Cambridge University Press. p. 15. ISBN 978-0-521-01657-5.
Asimov, Isaac (1977). The Beginning and the End. New York: Doubleday. ISBN 978-0-385-13088-2.
Wingrove, Aldriss (2001). Billion Year Spree: The History of Science Fiction (1973) Revised and expanded as Trillion Year Spree (with David Wingrove)(1986). New York: House of Stratus. ISBN 978-0-7551-0068-2.
James, Edward; Mendlesohn, Farah (2003). Edward James and Farah Mendlesohn (ed.). The Cambridge Companion to Science Fiction. Cambridge: Cambridge University Press. p. xx. ISBN 978-0-521-01657-5
Willis, Martin (2006). Mesmerists, Monsters, and Machines: Science Fiction and the Cultures of Science in the Nineteenth Century. Kent, Ohio: Kent State University Press. pp. 29–30.
Wagar, W. Warren (2004). H.G. Wells: Traversing Time. Wesleyan University Press. p. 7.
Ja sam Matija Klarić.
Student sam Ekonomskog fakulteta, a u slobodno se vrijeme bavim volonterstvom te istraživanjem, čitanjem i pisanjem o mojim omiljenim temama; svemiru, astronomiji, astrofizici i tehnologiji.
