Sovjetska svemirska misija Venera-9 spustila se na površinu Venere 22. Listopada 1975. godine, prenoseći nam prve slike njene površine
Nedavno je svijet potresla znanstvena studija koja je “tvrdila” da su istraživači pronašli moguće tragove vanzemaljskog života u atmosferi Venere, planeta na koji je čovječanstvo spustilo sondu prije točno 45 godina.
Iako život – kakav mi poznajemo – ne može postojati na površini Venere, uvjeti su vrlo različiti na većim nadmorskim visinama. Studija koju je u rujnu 2020. objavilo Kraljevsko astronomsko društvo otkrila je da postojanje molekula fosfina u atmosferi Venere – posebno na nadmorskoj visini od oko 50 kilometara iznad površine – vjerojatno ukazuje na život mikroba; mikrobni vanzemaljski život.
“Pronalazak fosfina na Veneri bio je neočekivani bonus! Otkriće postavlja mnoga pitanja, poput toga kako bi organizmi mogli preživjeti ”, otkrili su znanstvenici u rujnu.
https://kozmos.hr/pogledajte-ovu-zapanjujucu-sliku-venere-koju-je-snimila-svemirska-letjelica-poslana-u-svemir-kako-bi-dodirnula-sunce/
Iako je ovo otkriće od tada dovedeno u pitanje, a brojni su znanstvenici i dalje sumnjičavi prema nalazima, Venera je trenutno planet koji je najbliži Zemlji, što se tiče života, iako je negostoljubiva za oblike života poput onih koji postoje na Zemlji.
Naravno, život na Zemlji i život u dalekim izvanzemaljskim svjetovima mogu biti vrlo različiti, što nas ne bi trebalo iznenaditi. Unatoč tome, na temelju dokaza koje imamo sada, vrlo je vjerojatno da vanzemaljski mikrobi slobodno plutaju u atmosferi Venere.
Ali ovo nije vijest dana. S druge strane, to što smo sletjeli na površinu Venere prije 45 godina je.
Venera, letjelica koja je sletjela na Veneru
Preciznije, Venera 9 uspješno je sletjela na površinu Venere prije 45 godina, u povijesnom trenutku istraživanja svemira.
Sovjetska svemirska misija Venera-9 spustila se na površinu Venere 22. Listopada1975. Godine, prenoseći nam prve slike njene površine
Po prvi put u atmosferi planete Venere, pod tlakom 90 puta većim od onog na Zemlji i temperaturom od 485 Celzijevih stupnjeva, na mjestu slijetanja dobivena je jedinstvena slika površine Venere.
Svemirska je letjelica mogla prenositi informacije 53 minute prije nego što je podlegla ogromnom pritisku i vrućini, izvještava Roscosmos.
Po prvi puta emitirane su panoramske televizijske slike drugog planeta.
Na ovim upečatljivim slikama bili su vidljivi izdanci podloga i usitnjene stijene, koje su ležale u daljini veneriskog krajolika. Te su značajke vjerojatno rezultat pomicanja u kori i potvrđuju tektonsku aktivnost na Veneri.
Venerina misija na Veneru bila je jedinstvenai otkrila je mnoštvo dosad nepoznatih podataka o planetu.
Silazno vozilo mjerilo je gustoću, tlak, temperaturu atmosfere, količinu vodene pare i vršilo nefelometrijska mjerenja čestica oblaka i mjerenja osvjetljenja u različitim dijelovima spektra.
Uz gama spektrometar, za mjerenje karakteristika tla drugog planeta od sunca i jednog od najsjajnijih na nebu, korišten je mjerač gustoće zračenja.
Venera 9 također je pomogla izmjeriti površinsku osvjetljenost, a ta su mjerenja pokazala da 5 do 10% sunčeve energije doseže površinu planeta u obliku zračenja raspršenog oblacima.
Također je bilo moguće dobiti slike slojeva oblaka, raspodjelu temperature zajedno s gornjom granicom oblaka, spektar noćne svjetline planeta, a misija je mogla provesti studije vodikove korone, izloženosti atmosfere i ionosfere višestrukom radiju te izvršiti mjerenje magnetskih polja i bliskoplanetarne plazme.
Roscosmos je nadalje otkrio da je, posebno, otkrivanje grmljavinskih oluja i munja u sloju oblaka planeta privuklo veliku pažnju.
Podaci optičkih mjerenja pokazali su da su energetske karakteristike Venerijinog zraka 25 puta veće od parametara Zemljine zrake.
Pridružite se raspravi u našoj Telegram grupi. KOZMOS Telegram– t.me/kozmoshr
Izvori:
Roscosmos
Svi drugi izvori navedeni su kroz članak*
Pozdrav svima! Hvala što čitate Kozmos.hr! Ja sam Ivan i dugi niz godina pišem o svermiu, astronomiji, znanosti, povijesti i arheologiji, a imao sam priliku sudjelovati i u dokumentarcima Science Discovery-ja te History Channel-a.
