Astronomska zajednica dosegla je novu prekretnicu u mapiranju svemira. Detaljnom kartom prikazani su položaji aktivnih supermasivnih crnih rupa, poznatijih kao kvazari, koji se nalaze u središtima galaksija. Unatoč svojoj prirodnoj sklonosti ka nevidljivosti, ovi kvazari igraju ključnu ulogu u osvjetljavanju najmračnijih kutaka svemira zahvaljujući svojoj sposobnosti da proždiru ogromne količine plina, čime postaju jedni od najsjajnijih fenomena u svemiru.
S najnovijom kartom koja obuhvaća impresivnih 1,3 milijuna kvazara, astronomska zajednica proširila je svoje razumijevanje svemira sve do njegovih najranijih dana, kada je bio star samo 1,5 milijardi godina, u usporedbi s današnjih 13,7 milijardi godina. David Hogg, istaknuti znanstvenik i suautor znanstvenog rada, naglašava jedinstvenost ovog projekta: “Predstavljamo katalog kvazara koji se izdvaja od prethodnih trodimenzionalnim prikazom najvećeg dosad mapiranog volumena svemira. Iako ovaj katalog možda ne obuhvaća najveći broj kvazara niti nudi najpreciznija mjerenja, ističe se po ukupnom volumenu svemira koji je mapiran.”
Svemirski teleskop GAIA
Ovaj rad, objavljen u časopisu The Astrophysical Journal, vođen je od strane Kate Storey-Fisher, postdoktorske istraživačice na Međunarodnom centru za fiziku Donostia u Španjolskoj. Ključni podaci za izradu karte prikupljeni su zahvaljujući Gaia svemirskom teleskopu Europske svemirske agencije, koji je prvotno bio usmjeren na mapiranje zvijezda naše galaksije, ali je njegov opsežan pregled neba omogućio i otkrivanje objekata izvan Mliječne staze, uključujući kvazare i druge galaksije.
Storey-Fisher ističe važnost “bonus” podataka dobivenih kroz projekt fokusiran na Mliječnu stazu: “Ostvarili smo mjerenja grupiranja materije u ranoj fazi svemira s preciznošću koja rivalizira velike međunarodne istraživačke projekte.”
Osim što pružaju uvid u dinamiku supermasivnih crnih rupa, kvazari omogućuju istraživanje masivnih haloa nevidljive tamne tvari koja okružuje galaksije. Pozicije kvazara i njihovih domaćih galaksija ključne su za razumijevanje kako se svemir širio kroz vrijeme. Usporedbom nove karte kvazara s najstarijim svjetlom u svemiru, kozmičkim mikrovalnim pozadinskim zračenjem, znanstvenici mogu bolje razumjeti kako materija tendira klasterizaciji.
Važnost ove karte
“Ovaj katalog već potiče brojne nove znanstvene radove. Istraživači diljem svijeta koriste mapu kvazara za istraživanje različitih aspekata, od početnih fluktuacija gustoće koje su oblikovale kozmičku mrežu do distribucije kozmičkih praznina, pa sve do kretanja našeg sunöevog sustava kroz svemir,” objašnjava Storey-Fisher.
Za izradu ove kozmičke karte, tim je koristio podatke iz treće objave podataka Gaia teleskopa, koja je sadržavala 6,6 milijuna potencijalnih kvazara. Nadopunjujući te podatke s informacijama iz NASA-inog Wide-Field Infrared Survey Explorera i Sloan Digital Sky Surveya, uspjeli su eliminirati one objekte koji nisu kvazari, poput zvijezda i galaksija, te tako preciznije odrediti udaljenosti do kvazara.
Jedna od ključnih komponenti ovog istraživanja bila je razvoj karte koja identificira gdje bi prašina, zvijezde i druge prepreke mogle ometati naš pogled na određene kvazare, što je ključno za precizno tumačenje podataka karte kvazara. Takva pažnja prema detaljima omogućila je astronomska otkrića koja prije nisu bila moguća.
David Hogg, osvrćući se na doprinos projekta znanstvenoj zajednici, istaknuo je važnost i učinkovitost astronomskih projekata: “Iako je Gaia prvotno bila zamišljena za mapiranje zvijezda naše galaksije, ovaj projekt je neplanirano otkrio milijune kvazara, čime nam je omogućen uvid u strukturu cijelog svemira.
Pozdrav svima! Hvala što čitate Kozmos.hr! Ja sam Ivan i dugi niz godina pišem o svermiu, astronomiji, znanosti, povijesti i arheologiji, a imao sam priliku sudjelovati i u dokumentarcima Science Discovery-ja te History Channel-a.
