Popis malih tijela u Sunčevu sustavu naglo se proširio već na samom početku rada Opservatorija Vera C. Rubin. Iz ranih, još uvijek preliminarnih opažanja potvrđeno je više od 11.000 dosad nepoznatih asteroida, što ovu prijavu čini najvećim pojedinačnim paketom takvih otkrića predanim u posljednjih godinu dana. Važnost toga nije samo u brojci. Riječ je o prvoj ozbiljnoj naznaci koliko bi Rubin mogao promijeniti praćenje asteroida, otkrivanje tijela bliskih Zemlji i istraživanje najudaljenijih rubova Sunčeva sustava.
Podaci koje je potvrdio Minor Planet Center Međunarodne astronomske unije obuhvaćaju oko milijun opažanja prikupljenih tijekom mjesec i pol dana. U toj golemoj građi nalazi se više od 11.000 novih asteroida, ali i više od 80.000 već poznatih objekata. Među njima su i neka tijela koja su astronomi ranije bili zabilježili, a zatim izgubili iz vida jer im orbite nisu bile dovoljno precizno određene da bi se moglo predvidjeti gdje će se ponovno pojaviti. Upravo zato ovaj skup podataka nije važan samo zbog novih otkrića, nego i zbog toga što pomaže vratiti u pouzdano praćenje objekte koji su godinama ostajali na rubu neizvjesnosti.
Mario Jurić sa Sveučilišta Washington, vodeći znanstvenik projekta za istraživanje Sunčeva sustava, kaže da je prva velika prijava nakon Rubinova prvog javnog predstavljanja tek vrh sante leda. Prema njegovim riječima, ono za što su nekad bile potrebne godine, pa i desetljeća, ovaj bi opservatorij mogao obaviti u svega nekoliko mjeseci.
Nova karta tijela bliskih Zemlji
Među novootkrivenim objektima nalaze se i 33 dosad nepoznata tijela bliska Zemlji. Riječ je o asteroidima i kometima čija je najmanja udaljenost od Sunca manja od 1,3 udaljenosti između Zemlje i Sunca. Nijedan od tih novootkrivenih objekata ne predstavlja prijetnju Zemlji, a najveći među njima širok je oko 500 metara. Ipak, upravo takva tijela objašnjavaju zašto se Rubin smatra važnim i za planetarnu obranu, a ne samo za temeljnu astronomiju.
Objekti veći od 140 metara prate se posebno pažljivo jer bi u slučaju udara mogli izazvati ozbiljnu regionalnu štetu. Problem je u tome što je, prema sadašnjim procjenama, dosad otkriveno tek oko 40 posto takvih srednje velikih tijela bliskih Zemlji. Kada prijeđe u puni režim sustavnog pregleda neba, Opservatorij Vera C. Rubin trebao bi otkriti još gotovo 90.000 novih objekata te vrste. Među njima bi mogla biti i tijela koja će zahtijevati dodatno praćenje, a ukupni udio poznatih objekata većih od 140 metara mogao bi porasti na oko 70 posto.
Takav iskorak moguć je zahvaljujući neobičnoj kombinaciji mogućnosti koje Rubin donosi u jednom sustavu. Veliko zrcalo, najmoćnija astronomska digitalna kamera na svijetu i vrlo složeni softverski sustavi zajedno omogućuju prepoznavanje slabih i brzih objekata na nebu prepunom zvijezda i drugih izvora svjetlosti. Rubin pritom južno nebo pregledava s osjetljivošću približno šest puta većom od većine današnjih potraga za asteroidima, pa može uočiti i manja i udaljenija tijela nego što je to dosad bilo moguće.
Ari Heinze sa Sveučilišta Washington, koji je s diplomskim studentom Jacobom Kurlanderom razvio softver za otkrivanje tih objekata, ističe da je upravo Rubinov ritam opažanja tražio posve novu softversku arhitekturu. Već i podaci inženjerske kvalitete, dakle oni prikupljeni prije početka punog znanstvenog rada, bili su dovoljni da se otkrije 11.000 asteroida i preciznije odrede orbite desecima tisuća drugih.
Pogled prema dalekom rubu sustava
Skup podataka ne završava na asteroidima u bližem susjedstvu. U njemu se nalazi i oko 380 transneptunskih objekata, ledenih tijela koja kruže iza Neptuna. Dva nova kandidata, privremeno označena kao 2025 LS2 i 2025 MX348, posebno su privukla pozornost jer se kreću po vrlo velikim i snažno izduženim orbitama. U najudaljenijim točkama nalaze se približno tisuću puta dalje od Sunca nego Zemlja, što ih svrstava među 30 najudaljenijih poznatih malih planeta.
To otkriće posebno je upečatljivo i zbog brzine kojom se dogodilo. Rubin je u manje od dva mjeseca dodao oko 380 kandidata za transneptunske objekte, dok ih je u prethodna tri desetljeća ukupno pronađeno oko 5000. No pronalazak takvih tijela nije bio samo pitanje boljeg teleskopa. Za njihovo otkrivanje morali su biti razvijeni i novi algoritmi sposobni izdvojiti rijetke, slabe i spore tragove iz goleme mase treperavih izvora na nebu.
Matthew Holman iz Centra za astrofiziku Harvard & Smithsonian, nekadašnji direktor Minor Planet Centera i voditelj rada na sustavu za otkrivanje transneptunskih objekata, opisao je taj posao kao potragu za iglom u polju plastova sijena.
Računalo je, naime, moralo obraditi milijarde mogućih kombinacija kako bi među milijunima promjenjivih izvora prepoznalo one koji doista upućuju na daleke svjetove Sunčeva sustava.
Kevin Napier iz istog centra ističe da upravo takvi objekti mogu ponuditi važne tragove o tome kako su se planeti premještali u ranoj povijesti Sunčeva sustava, ali i pomoći u procjeni postoji li negdje daleko još neotkriveni deveti veliki planet.
Potvrda Minor Planet Centera sada omogućuje istraživačima širom svijeta da odmah pristupe tim podacima, dodatno poprave orbite i započnu detaljne analize. A ovo je tek početak. Kada kasnije ove godine započne desetogodišnji projekt Legacy Survey of Space and Time, očekuje se da će Opservatorij Vera C. Rubin u ranim godinama rada otkrivati otprilike ovolik broj asteroida svake dvije do tri noći. Ako se ta očekivanja ostvare, broj poznatih asteroida mogao bi se na kraju utrostručiti, dok bi broj poznatih transneptunskih objekata mogao narasti gotovo za cijeli red veličine.
Ivan je novinar i autor koji piše o znanosti, svemiru i povijesti. Gostuje kao stručni sugovornik na Science Discovery i History Channelu te piše za Večernji list. Osnivač je Kozmos.hr, prvog hrvatskog portala posvećenog popularizaciji znanosti.
