Analiza podataka s NASA-inog Lunar Reconnaissance Orbitera (LRO) otkrila je da su naslage leda na površini Mjeseca mnogo opsežnije nego što se ranije pretpostavljalo. Ovo otkriće može značajno utjecati na buduće lunarne misije, jer bi voda na Mjesecu mogla postati ključni resurs za podršku ljudskim istraživačima. Voda bi mogla poslužiti za zaštitu od zračenja, kao i za proizvodnju raketnog goriva, kisika i energije putem razgradnje na vodik i kisik.
Ranija istraživanja bila su usmjerena na stalno zasjenjena područja (permanently shadowed regions ili PSR) u blizini južnog pola Mjeseca, posebno unutar kratera Cabeus, Haworth, Shoemaker i Faustini. Ove tamne, hladne regije smatrane su idealnim za očuvanje leda. Međutim, najnovija analiza proširuje naše spoznaje, otkrivajući prisutnost leda i izvan područja južnog pola.
Dr. Timothy P. McClanahan iz NASA-inog Goddard Space Flight Center-a pojašnjava: “Naši nalazi ukazuju na prisutnost vodenog leda u stalno zasjenjenim područjima sve do 77 stupnjeva južne geografske širine, čime se proširuje područje na kojem se led može pronaći.”
Raspodjela i karakteristike leda
Studija pruža ključne informacije za buduće lunarne misije, kartirajući područja s većom i manjom vjerojatnošću prisutnosti leda. McClanahan napominje da se najveće koncentracije leda očekuju u najhladnijim dijelovima, gdje temperature padaju ispod -198°C, najčešće na padinama okrenutima prema polovima unutar stalno zasjenjenih područja. Iako je točan volumen leda još nepoznat, procjenjuje se da bi na svakom kvadratnom metru površine moglo biti najmanje pet litara leda unutar gornjeg metra regolita, u usporedbi s okolnim područjima.
Led na Mjesecu mogao je dospjeti u regolit kroz različite procese, uključujući udare kometa i meteora, kao i kemijske reakcije između vodika iz Sunčevog vjetra i kisika u regolitu. Naslage leda nalaze se u stalno zasjenjenim područjima, unutar dubokih kratera, gdje sunčeva svjetlost nije doprijela milijardama godina, omogućujući ledu da ostane očuvan kroz duga vremenska razdoblja. Kada molekule leda slete u stalno zasjenjeno područje, izuzetno niske temperature sprječavaju njihovo isparavanje. Nasuprot tome, led koji se nađe na površinama izloženim sunčevoj svjetlosti brzo nestaje.
Otkrivanje lunarnog leda uz pomoć napredne tehnologije
Tim istraživača koristio je NASA-in detektor neutrona za istraživanje Mjeseca kako bi detektirali znakove naslaga leda. Mjerenjem neutrona koji se raspršuju kada kozmičke zrake pogode površinu Mjeseca, instrumenti su identificirali područja s većom koncentracijom vodika, ključne komponente vode.
Za analizu stalno zasjenjenih područja korišten je senzor za mjerenje neutrona, koji je fokusiran na epitermalne neutrone. Ovaj senzor, s dometom od 30 kilometara, izmjerio je emisije neutrona iz preko 500 stalno zasjenjenih područja različitih veličina. Rezultati su pokazali snažnu povezanost između veličine tih područja i koncentracije vodika, sugerirajući da veća područja mogu sadržavati više leda.
Ovo otkriće otvara nove mogućnosti za istraživanje Mjeseca. Shvaćanje raspodjele leda pomoći će planerima misija da identificiraju najperspektivnija mjesta za buduća slijetanja i rudarenje. Kako svemirske agencije i privatne tvrtke planiraju buduće misije na Mjesec, prisutnost lunarnog leda mogla bi znatno promijeniti način istraživanja. Dostupnost resursa na Mjesecu mogla bi omogućiti održivije istraživanje dubokog svemira i smanjiti troškove transporta opskrbe sa Zemlje. Rezultati ove studije ne otkrivaju samo zaleđenu povijest Mjesec
Pozdrav svima! Hvala što čitate Kozmos.hr! Ja sam Ivan i dugi niz godina pišem o svermiu, astronomiji, znanosti, povijesti i arheologiji, a imao sam priliku sudjelovati i u dokumentarcima Science Discovery-ja te History Channel-a.
