Satelit Copernicus Sentinel-1D završio je provjere u orbiti i počeo operativni rad. Europa je time ojačala jednu od svojih najvažnijih svemirskih misija za praćenje Zemlje: radarsku mrežu koja može snimati površinu planeta i kada je skrivaju oblaci, noć, dim ili loše vrijeme.
Sentinel-1D nije namijenjen stvaranju atraktivnih fotografija Zemlje. Njegova je vrijednost u podacima koje obični optički sateliti često ne mogu prikupiti.
Misija Sentinel-1 koristi radar sa sintetičkom aperturom, instrument koji šalje radarske signale prema površini i iz njih gradi visokorazlučive prikaze terena, leda, šuma i obalnih područja. Takav sustav ne treba dnevno svjetlo i ne ovisi o vedrom nebu.
To je presudno kada se prate događaji kod kojih nema vremena čekati bolje uvjete. Poplave se često razvijaju pod gustim oblacima. Požari iza sebe ostavljaju dim, pepeo i promijenjen krajolik. Polarna područja velik dio godine ostaju u tami. Klizišta, slijeganje terena i druge deformacije površine traže redovita i precizna mjerenja.
Zato ulazak Sentinela-1D u rad nije samo tehnička vijest iz europskog svemirskog programa. Riječ je o nastavku sustava koji služi znanosti, civilnoj zaštiti, praćenju okoliša i upravljanju kriznim situacijama.
Misija koja je postala temelj Copernicusa
Prvi satelit ove serije, Sentinel-1A, lansiran je 2014. godine. Bio je to početak jedne od najvažnijih operativnih misija programa Copernicus, europskog sustava za opservacije Zemlje.
Sentinel-1 od početka nije bio zamišljen kao jedan satelit, nego kao radarski par. Dva jednaka satelita trebala su kružiti oko Zemlje na suprotnim stranama orbite, razmaknuta 180 stupnjeva. Takav raspored omogućuje češće snimanje istih područja i bolju pokrivenost planeta.
Zato je 2016. lansiran Sentinel-1B. Zajedno sa Sentinelom-1A trebao je održavati stalni dotok podataka za službe Copernicusa i brojne korisnike izvan samog programa.
Ta je ravnoteža narušena 2022. godine, kada je Sentinel-1B prestao prikupljati podatke nakon tehničkog kvara. Misija je izgubila dio kapaciteta upravo u trenutku kada su radarski podaci postajali sve važniji za praćenje klimatskih i okolišnih promjena.
Sentinel-1C lansiran je 2024. kako bi obnovio konstelaciju. Sentinel-1D, lansiran u studenome, sada je prošao ključne provjere u orbiti i počeo redovni rad. Time je prva generacija misije Sentinel-1 dobila svoj završni operativni nastavak.
Vrijednost nije samo u novom satelitu, nego u neprekinutom nizu podataka
Najvažniji rezultat misije Sentinel-1 ne vidi se u jednoj snimci. Njegova je vrijednost u dugom, usporedivom nizu radarskih podataka koji se gradi od 2014. godine.
Takav niz omogućuje znanstvenicima da prate kako se površina Zemlje mijenja kroz godine. Mogu se analizirati promjene u ledenom pokrovu, širenje poplavnih područja, krčenje šuma, deformacije terena, promjene na obalama i posljedice prirodnih nepogoda.
Kod klimatskih i okolišnih promjena upravo je kontinuitet presudan. Jednokratna snimka može pokazati stanje u jednom trenutku. Sustavno mjerenje pokazuje trend.
Sentinel-1D ne počinje novu priču, nego nastavlja postojeću. Njegova je uloga održati radarski zapis o Zemlji dovoljno dugim, stabilnim i pouzdanim da ga mogu koristiti istraživači, institucije i službe koje donose odluke u stvarnom vremenu.
Prema planovima, serija Sentinel-1 trebala bi osigurati gotovo dva desetljeća kontinuiranih radarskih opservacija. To Europi daje važnu prednost u praćenju promjena na planetu, osobito u područjima gdje optički sateliti imaju ograničenu vrijednost.
Europa već priprema sljedeću generaciju
Sentinel-1D označava završetak važne faze, ali ne i kraj programa. Europska svemirska agencija i Europska komisija već rade na nastavku misije pod nazivom Sentinel-1 Next Generation.
Cilj je zadržati kontinuitet mjerenja do sredine 2030-ih godina i nakon toga. Budući sateliti trebali bi donijeti bolje performanse i nove mogućnosti, ali osnovna zadaća ostaje ista: pratiti Zemlju radarski, bez čekanja vedrog neba, dnevnog svjetla ili mirnih uvjeta.
Sentinel-1C i Sentinel-1D nose i novi mehanizam za odvajanje, predstavljen kao prvo rješenje te vrste u svijetu, razvijeno kako bi se smanjio rizik od nastanka svemirskog otpada. To pokazuje da se europske misije sve više planiraju i prema tome što ostavljaju iza sebe u orbiti.
Sentinel-1D nije misija koja će javnost privući spektakularnim fotografijama. Njegova je važnost praktična i vrlo konkretna. Dok optički sateliti ovise o svjetlu i vedrom nebu, europski radar može pratiti Zemlju kroz oblake, dim i noć.
Ivan je novinar i autor koji piše o znanosti, svemiru i povijesti. Gostuje kao stručni sugovornik na Science Discovery i History Channelu te piše za Večernji list. Osnivač je Kozmos.hr, prvog hrvatskog portala posvećenog popularizaciji znanosti.
