Misija BepiColombo nedavno je završila šesti i posljednji prelet Merkura, snimajući zadivljujuće fotografije koje otkrivaju detalje o zagonetnom planetu najbližem Suncu. Ove slike ukazuju na značajke koje će znanstvenici s nestrpljenjem istraživati kada BepiColombo uđe u orbitu oko Merkura krajem 2026. godine, otključavajući tajne o njegovoj površini i sastavu.
Dana 8. siječnja 2025. BepiColombo se približio noćnoj strani Merkura na udaljenost od samo 295 kilometara. Nedugo nakon toga, preletio je iznad sjevernog pola planeta, pružajući znanstvenicima dosad neviđene prizore ovog malenog svijeta. Ovi preleti predstavljaju ključne manevre potrebne za postavljanje letjelice u polarnu orbitu, što je planirano za studeni 2026. godine.
Na godišnjoj konferenciji za novinare Europske svemirske agencije, glavni direktor Josef Aschbacher predstavio je nove fotografije, istaknuvši njihov značaj za znanstvena istraživanja. “Svaki prelet nas je dodatno približio razumijevanju Merkura,” izjavio je Geraint Jones, znanstvenik projekta BepiColombo. Podaci prikupljeni tijekom ovih prolazaka pružaju dragocjene uvide prije početka glavne misijske faze.
Led u kraterima Merkura?
Iako je Merkur najbliži planet Suncu, skriva neka od najhladnijih mjesta u Sunčevom sustavu – zasjenjene kratere na svojim polovima. Snimke BepiColomba otkrivaju rubove i tamne unutrašnjosti kratera poput Prokofjeva i Kandinskog, područja za koja se pretpostavlja da sadrže vodeni led. Istraživanje ovih kratera bit će od presudne važnosti, jer znanstvenici žele razumjeti kako led može opstati na planetu tako blizu Sunca.
Jedna od najzanimljivijih značajki prikazanih na fotografijama je Nathair Facula, područje najveće zabilježene vulkanske erupcije na Merkuru. Proteže se na 300 kilometara, a tragovi pokazuju da su se ovdje dogodile barem tri značajne erupcije. U neposrednoj blizini nalazi se krater Fonteyn, star oko 300 milijuna godina, prepoznatljiv po svijetlim naslagama materijala koji je nastao prilikom udara asteroida.
Površina Merkura svjedoči o intenzivnoj geološkoj aktivnosti. Borealis Planitia, golema ravnica nastala izljevima lave prije oko 3,7 milijardi godina, dominira sjevernim dijelom planeta. Kako se Merkur hladio, njegova se površina smanjivala, stvarajući naborane ravnice koje su danas jasno vidljive na fotografijama. Krateri Mendelssohn i Rustaveli, zatrpani slojevima skrutnute lave, svjedoče o burnoj povijesti oblikovanoj vulkanskim erupcijama i udarima asteroida.
Detaljan pogled na bazen Caloris
Jedan od najupečatljivijih prizora sa snimaka BepiColomba je Calorisov bazen, najveći udarni krater na Merkuru, promjera preko 1.500 kilometara. U blizini se ističe formacija u obliku bumeranga, koja potiče pitanja o njezinoj povezanosti s ovim bazenom. Je li se materijal kretao prema Calorisovom bazenu ili iz njega? Buduća istraživanja pokušat će odgovoriti na ovo i brojna druga pitanja.
Iako nedavne fotografije pružaju fascinantan uvid u geološku povijest Merkura, pravi potencijal misije tek će se otkriti. Kada BepiColombo uđe u orbitu, temeljito će istražiti vulkanske procese, sastav površinskih slojeva i misteriozno tamnjenje materijala tijekom vremena.
“Svaki prelet predstavljao je važan korak prema otkrivanju tajni Merkura,” izjavio je Frank Budnik, voditelj dinamičke kontrole leta BepiColomba. Prikupljeni podaci omogućuju znanstvenicima da se približe rješavanju dugogodišnjih zagonetki koje ovaj neobični planet skriva.
