Američka svemirska agencija objavila je “Korisnički vodič za Mjesečevu postaju“, dokument od svega devet stranica u kojem otvoreno nabraja koje joj ključne tehnologije još nedostaju. U planu su 73 slijetanja na Mjesec, stalna ljudska postaja na južnom polu i prva misija s posadom već 2028. godine.
Dokument objavljen 6. travnja ne djeluje kao program najveće svemirske agencije na svijetu. Djeluje kao popis problema. NASA u njemu priznaje da nema razvijene sustave za slijetanje, za stanovanje ni za proizvodnju energije. Drugim riječima, nedostaje gotovo sve što je čovjeku potrebno da na Mjesecu preživi i radi.
Administrator NASA-e Jared Isaacman, koji je dužnost preuzeo u prosincu 2025., na Svemirskom simpoziju u Colorado Springsu 14. travnja nije uljepšavao situaciju. “Agencija pokazuje najbolje kada se uhvati gotovo nemogućeg”, rekao je. “Želimo puno toga spustiti na površinu i u redu je ako se dio razbije. Tako ćemo učiti.”
Uspješan povratak astronauta misije Artemis II, koja je prošlog tjedna obletjela Mjesec i sigurno se spustila u ocean, pokazao je da Amerikanci još znaju ljude poslati u blizinu Mjeseca. No od toga do trajne postaje put je znatno duži nego što program Artemis zasad pokazuje. Dosad je potrošeno više od 100 milijardi dolara, a prvotni rok za slijetanje 2024. godine promašen je za dvije godine.
Tri faze, 73 slijetanja, jedan vrlo tijesan raspored
Plan je podijeljen u tri faze. U prvoj, do 2029., predviđeno je 25 lansiranja i 21 slijetanje, većinom robotskih, kako bi se uspostavio pouzdan pristup površini Mjeseca. Druga faza, od 2029. do 2032., donosi dodatnih 27 lansiranja i 24 slijetanja te prvu infrastrukturu postaje i misije s posadom dvaput godišnje. Treća faza počinje 2032. i predviđa još 29 lansiranja i 28 slijetanja, sustav za vraćanje tereta na Zemlju i stalnu ljudsku prisutnost na Mjesecu.
Prva misija s posadom u sklopu novog plana zakazana je za 2028. godinu. Iste godine NASA namjerava prema Marsu poslati i letjelicu “Freedom” na nuklearni pogon.
Riječ je o ozbiljnom preokretu američke svemirske strategije. Lunarna svemirska postaja Gateway, donedavno ponos programa, otpisana je kako bi se sredstva usmjerila izravno na površinu Mjeseca. Bijela kuća je 14. travnja objavila i memorandum kojim NASA-i nalaže da u roku od 30 dana pokrene razvoj svemirskog nuklearnog reaktora srednje snage. Lunarna inačica trebala bi biti spremna za lansiranje do 2030., a predviđa se i opcija pogona za letove u dubokom svemiru.
Apollove posade slijetale su u ekvatorijalna područja obasjana suncem. Nova postaja gradit će se na južnom polu, u okolišu koji se ponaša potpuno drugačije.
“Sunce će nad postajom ostati nisko na horizontu i bacati duge sjene koje otežavaju proizvodnju solarne energije, a sustavi će biti izloženi dugim razdobljima ekstremne hladnoće i mraka”, stoji u dokumentu. Da bi uopće projektirali panele koji mogu raditi u takvim uvjetima, inženjerima trebaju precizna mjerenja svjetlosti i ponašanja solarnih ćelija. Panele treba zaštititi i od lunarne prašine, koja je oštra, električno nabijena i vrlo abrazivna.
Slično vrijedi za radioizotopske generatore, male nuklearne uređaje koji toplinom radioaktivnog raspada proizvode struju. Dugoročno, NASA računa i na pravi nuklearni reaktor na površini Mjeseca.
Ni samo slijetanje nije riješeno pitanje. U dokumentu stoji da agenciji nedostaju precizni sustavi koji u uvjetima slabe vidljivosti mogu izmjeriti visinu terena i samostalno izbjegavati prepreke. Dio tih nedostataka NASA označava kao “arhitektonske”, što znači da potrebna tehnologija još ne postoji i da je treba razviti od nule.
Ljudsko tijelo dobilo je samo nekoliko rečenica
Utjecaj Mjeseca na čovjeka u dokumentu zauzima iznenađujuće malo prostora. O posljedicama dugotrajnog izlaganja lunarnoj prašini, smanjenoj gravitaciji i kozmičkom zračenju koje povećava rizik od raka piše se tek usput. Tu su i prozaičniji problemi: sustavi za održavanje života, prehrana, tjelovježba i opskrba.
Vodič uvodi i takozvano “Mars-forward” načelo, prema kojem sve što se razvija za Mjesec mora poslužiti i za put na Mars. To se posebno odnosi na podatke o zdravlju astronauta u dubokom svemiru i na nuklearne izvore energije koji će kasnije napajati letjelice prema Crvenom planetu.
NASA tvrdi da će postaju izgraditi za 20 milijardi dolara, no jedno lansiranje rakete Space Launch System u prosjeku košta 2,5 milijardi. To znači da bi samo osam lansiranja progutalo cijeli zacrtani proračun, a plan ih predviđa čak 81.
Samo dva dana nakon povijesnog lansiranja Artemisa II, 1. travnja, Bijela kuća je objavila proračunski prijedlog koji NASA-i reže čak 23 posto sredstava, otprilike 5,6 milijardi dolara. U pozadini je i nova svemirska utrka. Kina otvoreno najavljuje slijetanje svojih astronauta na Mjesec prije 2030., a i Washington i Peking gledaju u iste točke na južnom polu Mjeseca, bogate vodenim ledom i vodikom.
NASA tvrdi da radi na popunjavanju svih praznina koje je u vodiču sama popisala. Upravo u toj iskrenosti leži i najvažnija poruka dokumenta. Agencija ovoga puta ne obećava da zna put do cilja, nego javno priznaje koliko toga još mora naučiti.
Ivan je novinar i autor koji piše o znanosti, svemiru i povijesti. Gostuje kao stručni sugovornik na Science Discovery i History Channelu te piše za Večernji list. Osnivač je Kozmos.hr, prvog hrvatskog portala posvećenog popularizaciji znanosti.
