Fotografije snimljene JunoCam kamerom vidljive svjetlosti na NASA-inoj svemirskoj letjelici Juno podržavaju teoriju da ledena kora na sjevernim i južnim polovima Jupiterovog mjeseca Europe više nije na svom izvornom mjestu. Druga fotografija visoke rezolucije, snimljena instrumentom Stellar Reference Unit (SRU), otkriva moguće znakove aktivnosti gejzira i područje poremećaja ledene kore gdje je slana voda možda nedavno izbila na površinu. Rezultati JunoCam-a nedavno su objavljeni u časopisu Planetary Science Journal, dok su rezultati SRU-a objavljeni u časopisu JGR Planets.
Dana 29. rujna 2022., Juno je izveo najbliži prelet Europe, približivši se na samo 355 kilometara od zaleđene površine mjeseca. Četiri fotografije snimljene JunoCam-om i jedna snimljena SRU-om prve su fotografije visoke rezolucije Europe od zadnjeg preleta misije Galileo 2000. godine. Juno-ova putanja preko Europe omogućila je snimanje blizu ekvatora mjeseca. Analizirajući podatke, tim JunoCam-a otkrio je da je, uz očekivane blokove leda, strmine, grebene i jaruge, kamera također zabilježila nepravilno raspoređene udubine širine od 20 do 50 kilometara. One nalikuju velikim ovalnim jamama prethodno pronađenim na drugim lokacijama na Europi.
Ocean ispod površine Europe
Smatra se da ispod ledene vanjštine Europe postoji ogromni ocean, a ove površinske značajke povezane su s teorijom o “pravom polarnom kretanju“, prema kojoj je vanjski led Europe slobodno plutajući i pomiče se. “Pravo polarno kretanje događa se ako je ledena kora Europe odvojena od kamenite unutrašnjosti, što rezultira visokim razinama stresa na kori, koje vode do predvidljivih uzoraka fraktura,” rekla je Candy Hansen, suradnica na misiji Juno koja vodi planiranje za JunoCam na Institutu za planetarnu znanost u Tucsonu, Arizoni. “Ovo je prvi put da su ti uzorci fraktura mapirani na južnoj hemisferi, sugerirajući da je učinak pravog polarnog kretanja na geologiju površine Europe opsežniji nego što se prije mislilo.”
Fotografije visoke rezolucije snimljene JunoCam-om također su korištene za reklasifikaciju nekada značajnog obilježja na karti Europe. “Krater Gwern više ne postoji,” rekla je Hansen. “Ono što se nekada smatralo udarnim kraterom širokim 19 kilometara—jednim od rijetkih dokumentiranih na Europi—otkriveno je u podacima JunoCam-a kao skup presijecajućih grebena koji stvaraju ovalnu sjenu.”
Iako su svih pet fotografija Europe snimljenih pomocu instrumenta visoke rezolucije, crno-bijela fotografija snimljena instrumentom SRU pruža najviše detalja. Dizajniran za detekciju slabih zvijezda za navigacijske svrhe, SRU je osjetljiv na slabo svjetlo. Kako bi izbjegli prekomjerno osvjetljenje, tim je koristio kameru za snimanje noćne strane Europe dok je bila osvijetljena samo sunčevom svjetlošću raspršenom s Jupitera (fenomen nazvan “sjaj Jupitera”).
Ovaj inovativni pristup snimanju omogućio je da složene površinske strukture dođu do izražaja, otkrivajući mreže ukriženih grebena i tamne mrlje od mogućih vodenih gejzira. Jedna intrigantna struktura, koja pokriva područje od 37 x 67 kilometara, dobila je nadimak “Platypus” zbog svog oblika.
Kaotični teren
Karakterizirana kaotičnim terenom s brežuljcima, istaknutim grebenima i tamnim crvenkasto-smeđim materijalom, ‘Platypus’ je najmlađa značajka u svojoj okolici. Njezin sjeverni “torzo” i južni “kljun” prekidaju okolni teren s grudvastim materijalom koji sadrži brojne blokove leda široke od 1 do 7 kilometara. Grebeni se urušavaju u značajku na rubovima Platypusa. Za znanstvenike misije Juno, ove formacije podržavaju ideju da ledena kora Europe može popustiti na mjestima gdje su prisutni džepovi slane vode iz podzemnog oceana ispod površine.
Oko 50 kilometara sjeverno od Platypusa nalazi se skup dvostrukih grebena okruženih tamnim mrljama sličnim značajkama pronađenima drugdje na Europi, za koje znanstvenici pretpostavljaju da su naslage kriovulkanizma. “Ove značajke ukazuju na današnju površinsku aktivnost i prisutnost podzemne tekuće vode na Europi,” rekla je Heidi Becker, vodeća suradnica za SRU u NASA-inom Jet Propulsion Laboratory u Južnoj Kaliforniji, koji također upravlja misijom. “SRU-ova fotografija je visokokvalitetna osnova za specifična mjesta koja NASA-ina misija Europa Clipper i ESA-ina misija Juice mogu ciljati kako bi tražili znakove promjena i slane vode.”
Fokus misije Europa Clipper je na istraživanju Europe, uključujući može li zaleđeni mjesec imati uvjete pogodne za život. Lansiranje je planirano za jesen 2024. godine, a dolazak na Jupiter 2030. Misija Juice (Jupiter Icy Moons Explorer) lansirana je 14. travnja 2023. godine. ESA-ina misija stići će na Jupiter u srpnju 2031. kako bi proučavala mnoge ciljeve, uključujući tri velika Jupiterova ledena mjeseca, mjesec Ija, manje mjesece, atmosferu, magnetosferu i prstenove planeta, s posebnim fokusom na Ganimed. Juno je izveo svoj 61. bliski prelet Jupitera 12. svibnja. Njegov 62. prelet plinovitog diva, planiran za 13. lipnja, uključuje prelet Ije na visini od oko 29.300 kilometara.
Pozdrav svima! Hvala što čitate Kozmos.hr! Ja sam Ivan i dugi niz godina pišem o svermiu, astronomiji, znanosti, povijesti i arheologiji, a imao sam priliku sudjelovati i u dokumentarcima Science Discovery-ja te History Channel-a.
