Približno 1.000 svjetlosnih godina od Zemlje, nalazi se kozmička struktura poznata kao IRAS 23077+6707 (IRAS 23077) koja podsjeća na divovskog leptira. Ciprian T. Berghea, astronom iz Američkog Pomorskog Opservatorija, prvi je primijetio ovu strukturu 2016. godine koristeći Panoramski Teleskop za Pregled i Sustav Brze Reakcije (Pan-STARRS). Kako prenosi Science Alert, na iznenađenje mnogih, struktura je ostala nepromijenjena godinama, što je dovelo do pitanja o pravoj prirodi IRAS 23077. Nedavno su dva međunarodna tima astronoma obavila dodatna promatranja koristeći Submilimetarski Niz u Smithsonian Astrophysical Observatory (SAO) na Havajima kako bi bolje razumjeli IRAS 23077.
Otkriće protoplanetarnog diska
U seriji radova koji opisuju otkrića, timovi su otkrili da je IRAS 23077 zapravo mlada zvijezda okružena masivnim protoplanetarnim diskom, najvećim ikad opaženim. Ovo otkriće pruža novi uvid u formiranje planeta i okruženja u kojima se taj proces odvija.
Prvi znanstveni rad, koji je vodio Berghea, izvještava o otkriću da je IRAS 23077 mlada zvijezda smještena u središtu ogromnog diska za formiranje planeta. U drugom radu, pod vodstvom postdoktorandice Kristine Monsch iz CfA, istraživači potvrđuju otkriće ovog protoplanetarnog diska koristeći podatke iz Pan-STARRS-a i Submilimetarskog Niza (SMA).
Prvi rad je prihvaćen za objavljivanje, dok je drugi objavljen 13. svibnja u časopisu The Astrophysical Journal Letters
Karakteristike protoplanetarnog diska
Protoplanetarni diskovi su, u osnovi, kolijevke planeta koje se sastoje od plina i prašine oko novoformiranih zvijezda. Tijekom vremena, ovi diskovi postaju prstenovi jer se materijal skuplja u protoplanete u određenim orbitama, gdje će na kraju postati kameni planeti, plinoviti divovi i ledena tijela.
Za astronome, ovi diskovi mogu se koristiti za određivanje veličine i mase mladih zvijezda budući da rotiraju s određenim potpisom. Nažalost, točna promatranja ovih diskova ponekad su otežana njihovom orijentacijom u odnosu na Zemlju.
Dok neki diskovi se prikazuju “lice-u-lice” i potpuno su vidljivi promatračima sa Zemlje, drugi diskovi za formiranje planeta (poput IRAS 23077) vidljivi su samo “rubno”, što znači da disk zaklanja svjetlost koja dolazi od matične zvijezde. Ipak, potpisi prašine i plina ovih diskova i dalje su sjajni na milimetarskim valnim duljinama – koje SMA opaža.
Zapanjujuće otkriće
Kada su timovi Pan-STARRS-a i SMA promatrali IRAS 23077 koristeći kombiniranu snagu svojih opservatorija, bili su prilično iznenađeni onim što su vidjeli.
Kristina Monsch, astrofizičarka SAO-a i postdoktorandica u CfA, vodila je kampanju SMA. U nedavnom priopćenju za javnost CfA, prenijela je njihova otkrića: “Nakon što smo saznali za ovaj mogući disk za formiranje planeta iz podataka Pan-STARRS-a, bili smo željni promatrati ga sa SMA, što nam je omogućilo da razumijemo njegovu fizičku prirodu. Ono što smo otkrili bilo je nevjerojatno – dokazi da je ovo najveći disk za formiranje planeta ikad otkriven. Izuzetno je bogat prašinom i plinom, za koje znamo da su građevni blokovi planeta.”
“Podaci iz SMA nam pružaju nepobitan dokaz da je ovo disk, i zajedno s procjenom udaljenosti sustava, da se rotira oko zvijezde vjerojatno dva do četiri puta masivnije od našeg Sunca. Iz podataka SMA također možemo izmjeriti prašinu i plin u ovoj planetarnoj kolijevci, za koje smo otkrili da imaju dovoljno materijala za formiranje mnogih divovskih planeta – i to na udaljenostima većim od 300 puta udaljenosti između Sunca i Jupitera!
Neobičan nadimak
Nakon što je Berghea promatrao IRAS 23077, predložio je nadimak “Drakulov Chivito” kao odavanje počasti “Gomezovom Hamburgeru,” drugom protoplanetarnom disku koji je vidljiv samo rubno.
Berghea je odrastao u Transilvaniji, u Rumunjskoj, blizu mjesta gdje je živio Vlad III. Drakula (inspiracija za priču Brama Stokera), pa je predložio naziv “Drakula.” Njegova suautorica Ana, koja je odrasla u Urugvaju, predložila je naziv “chivito,” prema sendviču nalik hamburgeru, nacionalnom jelu njezine zemlje. Suautor Joshua Bennett Lovell, astrofizičar SAO-a i SMA stipendist u CfA, izjavio je: “Otkriće strukture tako velike i sjajne kao IRAS 23077 postavlja važna pitanja. Koliko smo još ovakvih objekata propustili? Daljnje proučavanje IRAS 23077 je opravdano kako bi se istražili mogući putevi formiranja planeta u ovim ekstremno mladim okruženjima te kako bi se usporedili s populacijama egzoplaneta opaženim oko udaljenih zvijezda masivnijih od našeg Sunca.”
Otkriće ovog diska također potiče astronome da traže slične objekte u našoj galaksiji. Ova promatranja mogla bi donijeti vrijedne informacije o planetarnim sustavima u najranijoj fazi formiranja, što bi moglo dovesti do novih uvida u to kako je nastao Sunčev sustav.
Pozdrav svima! Hvala što čitate Kozmos.hr! Ja sam Ivan i dugi niz godina pišem o svermiu, astronomiji, znanosti, povijesti i arheologiji, a imao sam priliku sudjelovati i u dokumentarcima Science Discovery-ja te History Channel-a.
