Zvijezda nalik Suncu, udaljena oko 3.000 svjetlosnih godina, u rujnu 2024. naglo je potamnila čak 40 puta i takva ostala sve do svibnja 2025. Tim koji vodi astrofizičarka Nadia Zakamska sa Sveučilišta Johns Hopkins zaključuje da zvijezdu nije “ugasilo” ništa u njoj samoj, nego je njezinu svjetlost privremeno zaklonio golem oblak plina i prašine povezan s tajanstvenim objektom u vanjskom dijelu sustava.
Zakamska je na neobičan pad sjaja zvijezde J0705+0612 reagirala odmah, jer su takvi događaji kod zvijezda sličnih Suncu rijetki. “Zvijezde poput Sunca ne prestaju sjati bez razloga, pa su ovako dramatična zatamnjenja vrlo rijetka”, istaknula je. Kako bi iskoristili rijetku priliku da se promjena prati mjesecima, tim je pokrenuo promatranja teleskopom Gemini South u Čileu, na lokaciji Cerro Pachón, te dodatno koristio teleskop od 3,5 metra na Opservatoriju Apache Point i Magellanove teleskope promjera 6,5 metara.
Oblačna zavjesa u vanjskom sustavu
Usporedbom novih opažanja s arhivskim podacima, istraživači su zaključili da je zvijezda bila zaklonjena sporopokretnim, golemim oblakom plina i prašine. Procjenjuju da se oblak nalazi oko dvije milijarde kilometara od zvijezde, a promjer mu je približno 200 milijuna kilometara. Podaci upućuju na to da oblak nije slobodno raspršen materijal, nego je gravitacijski vezan uz sekundarni objekt koji kruži oko zvijezde u vanjskim dijelovima sustava.
Priroda tog objekta zasad je nepoznata, ali mora biti dovoljno masivan da drži oblak na okupu. Opažanja ga ograničavaju na najmanje nekoliko Jupiterovih masa, uz mogućnost da je i veći. Autori kao opcije navode planet, smeđeg patuljka ili zvijezdu vrlo male mase. Ako je riječ o zvijezdi, oblak bi se opisao kao disk oko sekundarnog člana sustava; ako je riječ o planetu, bio bi to cirkumplanetarni disk. U oba scenarija izravno opažanje zvijezde koju zaklanja disk oko sekundarnog objekta iznimno je rijetko, uz tek nekolicinu poznatih primjera.
Spektar otkrio kretanje metalnog plina
Za uvid u sastav oblaka tim je iskoristio instrument GHOST (Gemini High-resolution Optical SpecTrograph) na teleskopu Gemini South. U ožujku 2025. GHOST je više od dva sata snimao događaj spektroskopijom, metodom koja svjetlost razlaže na spektar i otkriva koje su kemijske sastavnice prisutne u materijalu između zvijezde i promatrača. “Kad sam počela pratiti zaklanjanje spektroskopijom, nadala sam se da ću otkriti nešto o kemijskom sastavu oblaka, jer takva mjerenja dosad nisu bila napravljena. Ali rezultat je premašio sva moja očekivanja”, rekla je Zakamska.
Spektri su otkrili više metala, odnosno elemenata težih od helija, u samom oblaku. Još važnije, preciznost podataka omogućila je istraživačima da izravno izmjere kako se plin kreće u tri dimenzije. Autori navode da je to prvi put da su astronomi izmjerili unutarnja gibanja plina u disku koji kruži oko sekundarnog objekta poput planeta ili zvijezde male mase. Uočen je dinamičan okoliš s vjetrovima metalnog plina, uključujući željezo i kalcij. “Osjetljivost GHOST-a omogućila nam je ne samo da otkrijemo plin u ovom oblaku, nego i da izmjerimo kako se kreće. To dosad nismo mogli u sustavu poput ovoga”, istaknula je Zakamska.
Na tehnološku stranu rezultata osvrnuo se i Chris Davis, programski direktor NSF-a za NOIRLab, naglasivši da studija pokazuje snagu novog instrumenta GHOST te jednu od ključnih prednosti Geminija: mogućnost brzog odgovora na prolazne pojave poput ovog zaklanjanja.
Mjerenja brzine i smjera “vjetra” pokazuju da se oblak kreće neovisno o samoj zvijezdi, a u kombinaciji s dugim trajanjem zatamnjenja to dodatno podupire tumačenje da je ono što je zaklonilo zvijezdu zapravo disk oko sekundarnog objekta u vanjskim dijelovima sustava. Izvor pritom pokazuje i infracrveni višak, što se često povezuje s diskovima oko mladih zvijezda. No J0705+0612 je starija od dvije milijarde godina, pa autori smatraju da taj disk najvjerojatnije nije preostali “građevinski materijal” iz ranog razdoblja nastanka planeta.
Kako je onda nastao? Zakamska predlaže scenarij u kojem su se u vanjskim dijelovima sustava sudarila dva planeta, izbacila velike količine prašine, stijena i krhotina te tako stvorila masivni oblak koji je sada prošao ispred zvijezde. “Ovaj događaj pokazuje da se i u zrelim planetarnim sustavima mogu događati dramatični sudari velikih razmjera”, poručila je Zakamska, uz zaključak da opažanje pruža nove tragove o dugoročnoj evoluciji planetarnih sustava i o tome kako se diskovi mogu formirati i oko starih zvijezda.
Ivan je novinar i autor koji piše o znanosti, svemiru i povijesti. Gostuje kao stručni sugovornik na Science Discovery i History Channelu te piše za Večernji list. Osnivač je Kozmos.hr, prvog hrvatskog portala posvećenog popularizaciji znanosti.
