Razdoblje “kozmičkog podneva” — 2 do 3 milijarde godina nakon Velikog praska — bilo je najintenzivnije razdoblje stvaranja zvijezda i planetarnih sustava u povijesti galaksije. Najnoviji međuzvjezdani objekt, komet 3I/ATLAS, mogao bi pružiti jedinstven uvid u to doba. Više svemirskih misija nalazi se u položaju da ga promatraju, a neke bi mogle prikupiti i podatke o njegovom kemijskom sastavu.
Astronomi razdoblje između 2. i 3. milijarde godina nakon Velikog praska nazivaju “kozmički podne”. Tada je formiranje novih zvijezda bilo na vrhuncu, a oko njih su se oblikovali mladi planetarni sustavi. Asteroidi i kometi čuvaju materijal koji potječe iz tog razdoblja. Oni čuvaju kemijski sastav i fizikalna svojstva tadašnjih uvjeta, što ih čini izuzetno vrijednima za razumijevanje procesa nastanka planeta i, posredno, pojave života.
Od 2017. u Sunčevom sustavu zabilježena su tri međuzvjezdana objekta. Svaki od njih otvara rijetku znanstvenu priliku: donose materijal iz drugih zvjezdanih sustava, koji se inače ne može proučavati.
Treći takav objekt, 3I/ATLAS, otkriven je 1. srpnja teleskopom ATLAS (Asteroid Terrestrial-impact Last Alert System) u Čileu. Odmah nakon otkrića astronomi su započeli sustavna promatranja kako bi prikupili što više podataka prije nego što napusti Sunčev sustav i postane neuhvatljiv za naše teleskope.
Novo istraživanje, objavljeno na otvorenom serveru arXiv, pokazuje da bi se nekoliko postojećih misija moglo naći u povoljnom položaju da ga promatraju. Time bi se moglo doći do podataka o razdoblju kada su zvijezde u galaksiji nastajale najbrže, a gradivni blokovi života počeli se oblikovati.
Debeli disk Mliječne staze kao podrijetlo
Analiza gibanja i putanje pokazuje da 3I/ATLAS vjerojatno potječe iz tzv. debelog diska Mliječne staze. U tom području nalazi se oko 85 % zvijezda Mliječne staze, a mnoge od njih stare su više od 10 milijardi godina. To znači da su nastale u ranoj fazi galaksije, tijekom “galaktičkog podneva“.
Ako se potvrdi da objekt potječe iz debelog diska, to bi značilo da je riječ o jednom od najstarijih tijela koja su ikad promatrana u Sunčevom sustavu.
Najveća znanstvena vrijednost očekuje se kada 3I/ATLAS stigne najbliže Suncu, u perihel. Tada će oslobađati najviše plinova i prašine, što omogućuje analizu unutarnjeg sastava. Međutim, perihel će se dogoditi dok je Zemlja na suprotnoj strani orbite, pa opažanja sa Zemlje gotovo neće biti moguća.
Zbog toga istraživači posebnu pažnju usmjeravaju na svemirske misije koje bi ga mogle promatrati iz drugih kutova.
Neobična orbita
Za razliku od prethodnih međuzvjezdanih objekata, ʻOumuamue i 2I/Borisova, koji su Sunčev sustav presjekli pod strmim kutom, 3I/ATLAS ušao je gotovo paralelno s orbitalnom ravninom planeta. To je iznenadilo znanstvenike jer se očekivalo da će objekti dolaziti pod nagibom, slično smjeru gibanja Sunčevog sustava kroz Mliječnu stazu.
Ovakva orbita upućuje na mogućnost da je nastao u drukčijim uvjetima, možda pri višim temperaturama u vrijeme kozmičkog podneva, što ga čini tzv. “dinamički starim” objektom. Za razliku od Borisova, koji je imao obilje hlapljivih spojeva, 3I pokazuje znakove da ih sadrži znatno manje.
Misije s mogućnošću opažanja
Tim istraživača analizirao je 15 aktivnih misija koje bi mogle ostvariti povoljan položaj za promatranje 3I/ATLAS-a. Među njima se izdvajaju:
-
Mars Reconnaissance Orbiter (MRO) i ESA-in Trace Gas Orbiter (TGO), koji će imati priliku promatrati objekt početkom listopada,
-
Tianwen-1 (Kina) i Hope (Ujedinjeni Arapski Emirati), također u mogućnosti za opažanja,
-
JUICE (ESA), koji će između 2. i 25. studenoga 2025. koristiti pet instrumenata za bilježenje podataka, osobito tijekom najbližeg prolaska 4. studenoga,
-
Europa Clipper, čiji će magnetometar i plazma-instrumenti moći zabilježiti čestice iz repa kometa,
-
Psyche i Lucy, koje bi se nakon perihela mogle naći unutar kometnog repa.
Uz njih, solarni opservatoriji SOHO, Solar Orbiter i Parker Solar Probe imat će priliku pratiti 3I u svojim vidnim poljima od kraja rujna do sredine studenoga 2025.
Opažanja iz svemira trebala bi donijeti podatke nedostupne teleskopima na Zemlji, osobito tijekom perihela. Spektralna analiza plinova i prašine mogla bi otkriti uvjete u kojima su nastajali prvi planetarni sustavi, a usporedba s prethodno otkrivenim međuzvjezdanim objektima — ʻOumuamuom i Borisovim — pomoći će razlikovati dinamički “nove” i “stare” komete.
Istraživači ističu kako bi promatranja mogla potvrditi i temperature u regiji nastanka 3I/ATLAS-a, čime bi se proširilo razumijevanje procesa formiranja zvijezda i planeta u ranoj fazi galaksije.
Dodatne podatke pružit će i svemirski teleskop James Webb (JWST) te drugi zemaljski instrumenti, no jedinstvena perspektiva sondi ostat će ključna. Ako se potvrdi da 3I/ATLAS doista potječe iz debelog diska Mliječne staze, mogao bi biti jedan od najstarijih objekata ikada izravno opaženih u Sunčevom sustavu.
Astronomi naglašavaju da su predstojeći mjeseci rijetka i neponovljiva prilika: promatrati tijelo staro gotovo koliko i sama galaksija, koje će u prolazu kroz naš sustav otkriti dio svoje unutarnje povijesti.
Ivan je novinar i autor koji piše o znanosti, svemiru i povijesti. Gostuje kao stručni sugovornik na Science Discovery i History Channelu te piše za Večernji list. Osnivač je Kozmos.hr, prvog hrvatskog portala posvećenog popularizaciji znanosti.
