Lov na izvanzemaljski život seli se u najopasnije kutke svemira

Zaboravite radijske poruke iz tame svemira — znanstvenici sada traže tehnološke civilizacije među neutronskim zvijezdama, gama-bljeskovima i smrtonosnim kozmičkim zračenjem.

---

Dok teleskopi diljem svijeta svakodnevno prate bljeskove umirućih zvijezda i udare visokoenergetskih čestica koji bombardiraju Zemljinu atmosferu, mala skupina znanstvenika predlaže radikalnu ideju: što ako upravo u tim nasilnim kozmičkim pojavama leže tragovi izvanzemaljske inteligencije?

Novi dokument, koji su autori s američkog Sveučilišta Michigan State i projekta Breakthrough Listen predali NASA-i kao dio desetljetne strategije astrobioloških istraživanja, predlaže uključivanje visokoenergetske astronomije u potragu za tehnološkim civilizacijama. Riječ je o znanstvenoj grani koja proučava gama-zrake, rendgensko zračenje, neutrine i kozmičke zrake — fenomene koji dosad nisu bili u fokusu SETI-ja.

Tragovi industrije među zvijezdama

U klasičnom SETI pristupu, znanstvenici analiziraju određene radijske frekvencije u potrazi za uzorcima koji bi mogli odražavati namjerni prijenos podataka. Ali nova generacija istraživača smatra da civilizacije koje koriste napredne izvore energije — poput nuklearnih reaktora, akceleratora čestica, pa čak i hipotetskih Dysonovih sfera — možda ostavljaju tragove u obliku visokoenergetskih emisija koje već bilježimo, ali ih ne znamo prepoznati.

Takvi “tehnopotpisi” mogli bi biti nusprodukti industrije, komunikacijskih sustava ili čak samih staništa. Autori navode da, ako bi postojala civilizacija sposobna živjeti na površini neutronske zvijezde ili koristiti njezinu energiju, njihove aktivnosti bile bi vidljive kroz neuobičajene visokoenergetske uzorke — pogotovo ako se ponavljaju, lokalizirani su i odstupaju od prirodnih modela.

Prvi koraci: od slučajnog do sustavnog

Za sada, ova vrsta pretraživanja svemira mora biti tzv. komensalna — provodi se usputno, koristeći podatke koje već prikupljaju drugi teleskopi i detektori. Detekcija neutrina, primjerice, ne omogućuje precizno fokusiranje — ti detektori bilježe dolaske čestica iz golemih područja neba, što ih čini prirodno prikladnima za usputnu potragu za anomaličnim signalima.

Autori dokumenta priznaju da je ovo još uvijek pionirski teritorij. Uspoređuju trenutnu fazu s počecima radijskog SETI-ja, kad su entuzijasti vlastitim sredstvima razvijali metode i instrumente koji će desetljećima kasnije postati standard. Danas, s napretkom strojne obrade podataka i pristupom golemoj količini visokoenergetskih opažanja, postaje moguće uočiti nepravilnosti koje bi inače prošle nezamijećene.

---

Povijest jednog uzvika

SETI je javnosti najpoznatiji po događaju iz 1977., kad je teleskop Big Ear u Ohiju zabilježio 72-sekundni radijski signal nepoznatog podrijetla. Signal je bio toliko upečatljiv da je astronom Jerry Ehman na ispis podataka napisao “Wow!” — naziv koji će ostati zabilježen u povijesti znanosti.

Unatoč brojnim pokušajima ponovne detekcije, signal nikada nije ponovljen. A iako su neke teorije pokušale ponuditi prirodna objašnjenja, nijedna nije uvjerljivo razriješila misterij. Danas, više od četiri desetljeća kasnije, SETI je tehnički napredniji nego ikad — ali i dalje bez potvrđenog dokaza da nismo sami.

Gama-bljeskovi kao potencijalni pozdravi?

Visokoenergetske pojave poput gama-bljeskova — eksplozija koje oslobode više energije nego naše Sunce u milijardu godina — dosad su smatrane isključivo prirodnim. No neki znanstvenici sve češće postavljaju pitanje: što ako barem dio tih pojava ima umjetno podrijetlo? Ili preciznije — što ako je riječ o nuspojavama tehnologija koje premašuju naše razumijevanje?

Iako takva razmišljanja ulaze u spekulativnu domenu, sam SETI kao koncept počiva na otvorenosti prema nepoznatom. Upravo zato se dokument poziva na korištenje najšireg mogućeg spektra opažanja, uključujući rendgenske slike, neutronske detekcije, gama opažanja i napredne algoritme koji bi mogli pronaći obrasce unutar podataka koje ljudsko oko ne bi prepoznalo.

Nisu svi signali poruke — neki su otisci

Možda najvažniji pomak koji predlaže ovaj dokument jest konceptualni: od traženja izravne komunikacije prema traženju neizravnih tragova postojanja. Kao što arheolog ne traži pozdravnu poruku, već otisak potplata, tako bi SETI trebao prepoznati energetske potpise kao “otiske” djelovanja inteligencije.

U konačnici, svemir možda šuti jer ga slušamo na pogrešan način. Visokoenergetska astronomija ne nudi jednostavne odgovore, ali pruža novu osjetilnu dimenziju — onu koja ne traži riječi, već toplinu, silu i zračenje kao jezik inteligencije. I ako ih naučimo čitati, možda ćemo otkriti da nismo sami u svemiru. Nego da smo samo do sada bili gluhi.