Koliko će dugo napredne civilizacije pokušavati komunicirati s nama?

Istraživanje tehnopotpisa postaje sve zahtjevnije, s obiljem radova koji razmatraju prirodu i, ponekad, trajanje signala koje stvaraju tehnički napredne izvanzemaljske civilizacije. Kako objašnjava Universe Today, iako do sada nismo otkrili nijedan takav signal, to ne znači da ih u budućnosti nećemo otkriti, te bi dublje razumijevanje znakova koje trebamo tražiti nesumnjivo bilo od pomoći.

Novi znanstveni rad objavljen u časopisu The Astronomical Journal od strane Amedea Balbija i Claudia Grimaldija, profesora na Sveučilištu u Rimu Tor Vergata i na Saveznoj politehničkoj školi u Lausanni pruža nove uvide u ovu tematiku. Ovi znanstvenici su razvili statistički model za razumijevanje koliko bi star tehnopotpis mogao biti prije nego što ga vjerojatno otkrijemo – i njihov je odgovor iznenađujuće, da su vjerojatno vrlo mladi.

Trajanje vanzemaljskih tehnopotpisa

Prethodno, znanstveni radovi su zaključili da bi svaka civilizacija koja je stvorila tehnopotpis kojeg možemo detektirati vjerojatno bila puno starija od naše. Jednostavno rečeno, tehnopotpisi mogu postojati izuzetno dugo vremena. Tijekom tih dugih razdoblja, tehnopotpisi mogu doseći veće udaljenosti. Uzimajući u obzir ekstremnu dugovječnost nekih od ovih civilizacija, čini se da je vjerojatnije da ćemo naići na tehnopotpis koji postoji već vrlo dugo vremena nego na onaj koji je tek nedavno stvoren.

Prethodne studije često su pretpostavljale da tehnopotpisi mogu imati izuzetno dugu životnu dobu. No, ova pretpostavka možda ne stoji uvijek, jer brojni tehnopotpisi zahtijevaju kontinuiranu aktivnu podršku, poput radijskih signala ili umjetne rasvjete na planetima. U svjetlu potrebe za ovakvom podrškom, realno je pretpostaviti da oni neće biti održavani gotovo tako dugo kako su prethodne studije sugerirale.

Upravo iz tog razloga, Dr. Balbi i Grimaldi primjenjuju statističku metodu koja preciznije odražava realnu situaciju u svemiru. Oni predlažu da civilizacije aktivno održavaju svoje tehnopotpise samo dok imaju koristi od njih, nakon čega prestaju s njihovim održavanjem, što značajno smanjuje vjerojatnost da ih otkrijemo. Ovaj pristup rezultira koncentracijom većine detektiranih tehnopotpisa prema početku x-osi, koja predstavlja trajanje civilizacija.

Vrsta tehnopotpisa igra ulogu

Iako postoje tehnopotpisi koji ne zahtijevaju aktivnu podršku i mogu postojati milijarde godina, kao što je termičko zračenje Dysonove sfere, vjerojatnije je da ćemo otkriti one koji trenutno aktivno podržava neka civilizacija.

U svojoj analizi, autori detaljno primjenjuju Lindyjev zakon, koji na prvi pogled djeluje kontraintuitivno jer sugerira da je očekivano trajanje tehnologije približno proporcionalno njezinoj dobi. Drugim riječima, što je tehnologija starija, njezino očekivano trajanje raste. Ovaj princip potvrđen je u mnogim kontekstima i ima raznovrsne uzroke.

Primjena Lindyjevog zakona na ovu studiju sugerira da je vjerojatnost postojanja tehnički naprednih civilizacija nagnuta prema kraćim životnim vijekovima tehnopotpisa, čineći ih češćim od onih s dugim trajanjem.

Sve su to za sada teoretska razmatranja, no izuzetno je intrigantno razmišljati što bi dr. Kipping, autor prvotne studije koja podržava ideju o dugovječnim društvima, mogao reći o ovim novim statističkim uvidima. Rasprava o ovome mogla bi se uskoro naći u jednoj od epizoda njegova kanala Cool Worlds. Do tada, neprekidni trud u prikupljanju podataka projekta SETI nastavlja se, dok teoretičari nastavljaju usavršavati svoje statističke modele, nadajući se da će jednog dana uspjeti otkriti dokaze o postojanju nečega u dalekom svemiru.