Suprotno prethodnom vjerovanju da je maglica Prsten kuglastog oblika, zapravo se radi o obliku sličnom jajetu ili lopti za ragbi.
Godine 1999., devet godina nakon što je lansiran, teleskop Hubble snimio je do onda svoju najbolju fotografiju—fotografiju poznate planetarne maglice Prsten (M-57). Snimka je odmah postala senzacionalna i uvrštena je među najpoznatije prizore iz poznatog nam svemira, zajedno s drugim popularnim fotografijama svemirskih struktura kao što su Stupovi stvaranja ili maglica Leptir. Unatoč tome, nismo bili ni svjesni da ona svojom perspektivnom sakriva pravo stanje stvari.
Maglica Prsten, inače udaljena oko 2500 svjetlosnih godina, nazvana je tako jer iz naše perspektive izgledom podsjeća na prsten ili niz prstena koji okružuju neki planet. Zbog toga smo dugo vremena smatrali da se radi o sfernom plinskom balonu koji se polako ravnomjerno širi u svim smjerovima od svog centra. A onda se pokazalo da nije tako.
Naime, 2011. došle su nove fotografije maglice, također snimljene Hubbleovom kamerom Wide Field Camera 3 te dodatno poboljšane infracrvenim podacima sa zemaljskog Velikog dalekozorskog teleskopa (Large Binocular Telescope) iz Arizone. Te fotografije snimile su sjenke plina koji se širi u smjeru u kojem to nismo očekivali i tako pokazale su da je trodimenzionalni oblik maglice ipak malo zanimljiviji nego što su astronomi do onda mislili.
Radi se, ispostavilo se, ne o pravilnoj sferi već o izduljenijem obliku koji je više usporediv s oblikom jajeta ili lopte za ragbi. Odnosno, ta jajasta struktura samo je unutarnji dio maglice koji je vidljiv na fotografijama kao plava boja i ona probija crvenkaste prstene koji se provlače po njenom ekvatoru. Do takve zanimljive strukture došlo je zbog prisutnosti različitih materijala koji se šire različitim brzinama: jednom kad je brži materijal koji se nalazio s unutarnje strane naletio na sporiji materijal, jedina opcija bila mu je početi širiti se okomito na prethodni smjer.
Smrt zvijezde
Dodana stvar koju su te nove fotografije pokazale bili su mali, tamni, gusti čvorovi plina na unutrašnjem rubu spomenutog crvenog prstena. Ti čvorovi centri su miješanja hladnog i toplog plina i oni su otporniji na eroziju ultraljubičastim zračenjem od ostatka maglice. Nadalje, ti čvorovi uzrokuju također uočene sjenke na prstenu.
Maglica Prsten svrstava se zbog svog oblika u planetarne maglice. (One nemaju zapravo nikakve veze s planetima, tako su nazvane jednostavno zato jer svojim više-manje sfernim oblikom podsjećaju na planete.) Nastala je umiranjem zvijezde koja je bila nekoliko puta veća od našeg Sunca i kojoj je nakon nekoliko milijardi godina ponestalo vodika kojeg bi pretvarala u helij te se, jednostavno rečeno, ugasila. Nije bila dovoljno velike mase da eksplodira, nego je u jednom trenutku samo počela odbacivati vanjske slojeve i te slojeve danas vidimo kao maglicu. Jezgra zvijezde koja je nakon tog izbacivanja preostala sada je bijeli patuljak—gusta nakupina elektrona i malo čega drugog—i on je vidljiv u centru maglice. Ista sudbina za oko pet milijardi godina čeka Sunce.
Pridružite se raspravi u našoj Telegram grupi. KOZMOS Telegram
Izvori:
„Hubble reveals the Ring Nebula’s true shape“. NASA, 2013. https://www.nasa.gov/mission_pages/hubble/science/ring-nebula.html (9.2.2023.).
„Messier 57 (The Ring Nebula)“. Hubble’s Messier Catalog, NASA, 2017. https://www.nasa.gov/feature/goddard/2017/messier-57-the-ring-nebula (9.2.2023.).
Zaljubljenik u astronomiju od malih nogu. Diplomirani anglist. U slobodno vrijeme vjerojatno s frendovima u obližnjem kafiću. U paralelnom svemiru sam nešto od sljedećeg: pomorac, fizičar, astronaut, pisac, željezničar.
