Otkrivanje trećeg poznatog međuzvjezdanog objekta, 3I/ATLAS, otvorilo je novu raspravu o mogućem tehnološkom podrijetlu ovakvih tijela. Dok se na internetskim forumima i društvenim mrežama nagađa čak i o izvanzemaljskim letjelicama, većina znanstvenika ostaje pri stavu da je riječ o prirodnim objektima koji su u Sunčev sustav zalutali iz drugih dijelova Galaksije.
Da bi se taj stav promijenio, bilo bi potrebno pronaći dokaze koji bi nedvojbeno ukazivali na umjetno porijeklo. Upravo se time bavi novi rad Jamesa Davenporta s DiRAC instituta Sveučilišta Washington, objavljen na otvorenom serveru arXiv. Autori razmatraju koje bi se metode mogle upotrijebiti za prepoznavanje tehnoloških obilježja – bilo kod 3I/ATLAS-a ili kod međuzvjezdanih objekata koje ćemo tek otkriti.
U znanstvenoj zajednici potraga za znakovima izvanzemaljske tehnologije poznata je pod pojmom tehnopotpisi (engl. technosignatures). Riječ je o dokazima koji bi upućivali na to da su neki objekti oblikovani djelovanjem tehnološki naprednih civilizacija. Takva istraživanja nisu usmjerena samo na međuzvjezdane posjetitelje: SETI proučava i druge scenarije, od mogućih Dysonovih sfera oko udaljenih zvijezda do ideje da bi na nekim mjesecima našeg Sunčeva sustava mogla postojati skrivena umjetna struktura, nalik “Monolitu” iz filma 2001: Odiseja u svemiru.
Četiri moguća traga tehnologije
Iako se o postojanju međuzvjezdanih objekata nagađalo desetljećima, njihovo stvarno opažanje relativno je novo. To ih svrstava u sami vrh istraživanja tehnopoticaja. Davenportov tim predlaže četiri ključna pokazatelja koja bi astronomi mogli prepoznati.
1. Neobično gibanje
Najviše pažnje privlači mogućnost da se međuzvjezdani objekt kreće brže ili u smjeru koji se ne može objasniti isključivo gravitacijom. Takvo ponašanje moglo bi upućivati na postojanje pogonskog sustava, a time i na tehnopotpise. Ključno je, međutim, naglasiti pojam “brzo”, jer postoje prirodni mehanizmi koji mogu uzrokovati sporija odstupanja, primjerice isparavanje plinova s površine (outgassing) ili pritisak Sunčeva zračenja.
Indikativna bi bila i promjena rotacije, a ne samo putanje, jer bi to moglo sugerirati određeni oblik kontrole. Prvi otkriveni međuzvjezdani objekt, ʻOumuamua, pokazivao je upravo takvo negravitacijsko ubrzanje, što je izazvalo burne rasprave. Unatoč nagađanjima o umjetnom porijeklu, većina znanstvenika smatra da je riječ o posljedicama prirodnih procesa.
2. Neuobičajen spektar
Spektar svjetlosti koje tijelo reflektira ili emitira otkriva njegov sastav. Ako bi objekt pokazivao spektralne značajke koje se ne podudaraju s prirodnim materijalima, to bi moglo upućivati na umjetne premaze, konstrukcije ili čak prozore. Dodatno, eventualna prisutnost računala ili drugih uređaja podizala bi infracrveno zračenje (odnosno toplinski potpis) iznad očekivane razine. Do sada su svi opaženi međuzvjezdani objekti pokazivali uobičajene, prirodne spektre.
3. Čudnovat oblik
Brojni prijedlozi za buduće ljudske međuzvjezdane letjelice uključuju golema solarna jedra, tanke strukture koje bi se jasno razlikovale od prirodnih oblika. No oblik je teško odrediti izravno; obično se zaključuje posredno, primjerice iz načina na koji se objekt okreće. I tu valja biti oprezan jer rotaciju mogu uzrokovati i prirodni procesi.
4. Umjetni signali
Najuvjerljiviji dokaz o tehnološkom podrijetlu bio bi prijenos umjetnog signala. Radio valovi ili laserske zrake emitirani s takvog objekta mogli bi biti slabiji od emisija koje dolaze sa zvijezda, no naši radioteleskopi svejedno bi ih mogli otkriti. Pojava takvog signala predstavljala bi nepobitan dokaz postojanja izvanzemaljske tehnologije.
Nema posebnih teleskopa, ali misije se razmatraju
Velika prednost predloženih metoda jest da se podaci za njihovu primjenu već rutinski prikupljaju teleskopima u sklopu drugih istraživanja. Nije potrebno posebno vrijeme promatranja niti oprema, iako bi posebne misije zasigurno pomogle. Neki znanstvenici već razrađuju planove sondi koje bi presrele buduće međuzvjezdane posjetitelje, scenarij nalik romanu Rendezvous with Rama Arthura C. Clarkea. No takve misije još uvijek čekaju financiranje.
U idućim desetljećima istraživanja će znatno ubrzati Opservatorij Vera C. Rubin, koji bi mogao otkriti i do pedesetak novih međuzvjezdanih objekata. Svako novo otkriće donijet će dragocjena iskustva o njihovim tipičnim svojstvima. A što ih bolje upoznamo, to ćemo lakše prepoznati trenutak kada nešto doista odudara od prirodnih očekivanja.
Možda je samo pitanje vremena kada će jedan od tih neobičnih posjetitelja pružiti nedvojbeni dokaz da u svemiru nismo sami.
Ivan je novinar i autor koji piše o znanosti, svemiru i povijesti. Gostuje kao stručni sugovornik na Science Discovery i History Channelu te piše za Večernji list. Osnivač je Kozmos.hr, prvog hrvatskog portala posvećenog popularizaciji znanosti.
