kozmos.hr
Jeste li znali?

Jezgra Mjeseca iznenađujuće slična Zemljinoj

Jezgra Mjeseca iznenađujuće slična Zemljinoj
objavljeno

Znanstvenici su otkrili i da je lunarna jezgra vrlo slična Zemljinoj, s tekućim vanjskim slojem i čvrstom unutarnjom jezgrom. Prema njihovim izračunima, vanjski sloj ima radijus od približno 362 kilometra, a unutarnja jezgra oko 258 kilometara.


Jeste li se ikada zapitali što se točno nalazi unutar Mjeseca? U iščekivanju našeg neizbježnog povratka na površinu Mjeseca misijom Artemis III, kao i planirane posade misije iz Kine do 2030. godine, ubrzano napredujemo u boljem razumijevanju našeg Mjeseca. To je ključno jer čovječanstvo planira uspostaviti stalne baze na lunarnoj površini koje bi mogle služiti kao “odmorišne” stanice za istraživanje Marsa i dalje. S tim u vidu, detaljna studija objavljena u časopisu Nature otkrila je da je unutarnja jezgra Mjeseca zapravo čvrsta kugla gustoće slične željezu. Ovaj rad mogao bi razriješiti dugogodišnju debatu o tome je li središnja struktura Mjeseca čvrsta ili tekuća, te bi mogao doprinijeti preciznijem razumijevanju njegove povijesti, a time i povijesti cijelog Sunčevog sustava.

Revizija trenutačnih teorija

“Naša otkrića,” ističe tim pod vodstvom astronoma Arthura Briauda iz Francuskog nacionalnog centra za znanstvena istraživanja, “dovode u pitanje dosadašnje teorije o evoluciji magnetskog polja Mjeseca. Demonstracija postojanja čvrste unutarnje jezgre podržava teoriju o globalnom prevrtanju lunarnog plašta, što pruža ključne uvide u kronologiju lunarnog bombardiranja tijekom prvih milijardu godina postojanja Sunčevog sustava.”

Analiza unutarnjeg sastava nebeskih tijela u Sunčevom sustavu najučinkovitija je kroz interpretaciju seizmičkih podataka. Akustični valovi koje generiraju potresi, krećući se kroz i odbijajući se od materijala unutar planeta ili mjeseca, omogućuju znanstvenicima da izrade detaljan prikaz njihove unutrašnjosti.

Tijekom misije Apollo prikupljeni su lunarni seizmički podaci, ali njihova rezolucija bila je preniska za precizno određivanje stanja unutarnje jezgre. Iako je poznato da postoji tekući vanjski sloj, priroda unutarnje jezgre još uvijek je predmet rasprave. Modeli čvrste i potpuno tekuće jezgre podjednako su usklađeni s podacima misije Apollo.

Da bi ovo pitanje konačno razjasnili, Briaud i njegovi kolege analizirali su podatke dobivene iz svemirskih misija i eksperimenata laserskog mjerenja udaljenosti Mjeseca, te su sastavili profil različitih lunarnih karakteristika, uključujući stupanj deformacije uzrokovan gravitacijskom interakcijom s Zemljom, promjene udaljenosti od Zemlje i gustoću Mjeseca.

Modeliranje jezgre

Modeliranje različitih vrsta jezgri usporedili su s opservacijskim podacima kako bi pronašli najtočniji model. Neki od zapaženijih nalaza uključuju potvrdu aktivnog prevrtanja materijala unutar lunarnog plašta, gdje teži materijali tonu prema središtu, a lakši se dižu prema površini. Ovaj proces odavno se smatra ključnim za objašnjenje prisutnosti određenih elemenata u vulkanskim regijama Mjeseca. Znanstvenici su otkrili i da je lunarna jezgra vrlo slična Zemljinoj, s tekućim vanjskim slojem i čvrstom unutarnjom jezgrom. Prema njihovim izračunima, vanjski sloj ima radijus od približno 362 kilometra, a unutarnja jezgra oko 258 kilometara, što čini otprilike 15 posto ukupnog radijusa Mjeseca. Također, unutarnja jezgra ima gustoću od oko 7,822 kilograma po kubičnom metru, vrlo slično gustoći željeza.

Zanimljivo je da je 2011. godine tim pod vodstvom znanstvenice Renee Weber iz NASA-e koristeći najsuvremenije seizmološke tehnike također došao do sličnih zaključaka o lunarnoj jezgri. Otkrili su čvrstu unutarnju jezgru s radijusom od oko 240 kilometara i gustoćom od oko 8,000 kilograma po kubičnom metru. Rezultati Briauda i njegova tima ne samo da potvrđuju te ranije nalaze, već i čine snažan argument za lunarnu jezgru sličnu Zemljinoj. To ima važne implikacije za razumijevanje evolucije Mjeseca.

Znamo da je Mjesec ubrzo nakon svog nastanka imao snažno magnetsko polje koje je počelo slabiti prije otprilike 3,2 milijarde godina. Takvo magnetsko polje nastaje kretanjem i konvekcijom u jezgri, pa je sastav lunarnе jezgre ključan za razumijevanje kako i zašto je magnetsko polje nestalo. S obzirom na težnju čovječanstva za povratkom na Mjesec u skoroj budućnosti, možda nećemo dugo čekati na seizmičku potvrdu ovih otkrića.


Verzija ovog članka prvi put je objavljena u 2023. godini.

Pozdrav svima! Hvala što čitate Kozmos.hr! Ja sam Ivan i dugi niz godina pišem o svermiu, astronomiji, znanosti, povijesti i arheologiji, a imao sam priliku sudjelovati i u dokumentarcima Science Discovery-ja te History Channel-a.

Pratite Kozmos na Google Vijestima.