Meteorit pronađen u Sahari donio je dosad najjači dokaz da je u mladom Sunčevu sustavu postojao veliki protoplanet koji danas više ne postoji. Analiza rijetkog meteorita NWA 12774 pokazuje da ta stijena nije mogla nastati u malom asteroidu, nego u tijelu s unutarnjim tlakovima kakve može stvoriti samo mnogo veći svijet.
Taj izgubljeni protoplanet možda je bio usporediv s Mjesecom, a prema nekim procjenama mogao se približavati veličini Marsa. Njegovi su ostaci, nakon davnog sudara i raspada, sačuvani u rijetkim meteoritima koji su završili na Zemlji.
Meteorit NWA 12774 vodi do svijeta koji je nestao
Northwest Africa 12774, poznat kao NWA 12774, rijedak je ahondritski meteorit pronađen u Sahari. Pripada posebnoj skupini vulkanskih ahondrita, među najstarijim poznatim vulkanskim stijenama u Sunčevu sustavu.
Takvi meteoriti nastali su vrlo rano, samo nekoliko milijuna godina nakon početka Sunčeva sustava prije oko 4,56 milijardi godina. Rijetki su čak i u svijetu meteorita: među više od 80.000 poznatih meteorita pronađenih na Zemlji, samo 68 primjeraka pripada toj skupini.
Nova analiza, objavljena u časopisu Earth and Planetary Science Letters, pokazuje da je NWA 12774 sačuvao trag matičnog tijela mnogo većeg od asteroida kakav se dosad povezivao s ovom vrstom meteorita.
“Zapanjujuće je pomisliti da je nekoć postojao tako velik svijet”, rekao je Aaron Bell, istraživač s Odjela za znanosti o Zemlji Sveučilišta Colorado Boulder. “Znamo da je postojao samo zato što su njegovi fragmenti završili na Zemlji. Ti su meteoriti sačuvali dokaz posve drukčijeg puta kojim su se razvijali rani planeti.”
Kemija koja se ne uklapa u Zemlju i Mars
NWA 12774 znanstvenicima je zanimljiv jer njegova kemija ne nalikuje stijenama Zemlje, Marsa i drugih poznatih stjenovitih planeta. Posebno se ističe vrlo mala količina silicijeva dioksida, važnog sastojka gotovo svih poznatih terestričkih planeta u Sunčevu sustavu.
Zbog takvog sastava dugo se pretpostavljalo da ova skupina ahondrita potječe s malog asteroida. Takvo tijelo imalo bi polumjer manji od 200 kilometara. Za stijene tako neobičnog sastava to je djelovalo kao jednostavno objašnjenje.
No NWA 12774 sačuvao je mineralni zapis koji ne odgovara toj slici. Bell i njegovi suradnici u meteoritu su proučavali klinopiroksen, mineral prisutan i u Zemljinoj kori i plaštu. U ovom meteoritu klinopiroksen je bio iznimno bogat aluminijem.
Takav sastav upućuje na nastanak pod velikim tlakom. Mali asteroid ne može stvoriti takve uvjete u svojoj unutrašnjosti.
Tlak u kristalima isključuje mali asteroid
Istraživači su rekonstruirali uvjete u kojima je mogao nastati aluminijem bogat klinopiroksen iz meteorita NWA 12774. Rezultat je bio vrlo jasan: za stvaranje takvog minerala bio je potreban tlak od najmanje 17,5 kilobara.
Za usporedbu, tlak na dnu Marijanske brazde, najdublje točke na Zemlji, iznosi oko 1 kilobar. Uvjeti zapisani u meteoritu višestruko nadmašuju ono što bi se moglo očekivati u malom asteroidu.
Prema izračunima, matično tijelo ovog meteorita moralo je imati polumjer od najmanje 1.000 kilometara. To ga već smješta daleko iznad granice običnog asteroida.
Drugi detalji u kristalima upućuju na još veće tijelo. Kristali u meteoritu zadržali su oštre rubove i fine kemijske uzorke. Da su dugo proveli duboko u unutrašnjosti velikog tijela, takvi bi se tragovi vjerojatno izgubili.
To znači da su mogli nastati na relativno maloj dubini, ali pod vrlo visokim tlakom. Takva kombinacija traži još veći matični svijet. Prema tom tumačenju, tijelo iz kojeg potječe NWA 12774 moglo je imati polumjer veći od 1.800 kilometara. To je usporedivo s Mjesecom, dok Mars ima polumjer od oko 3.300 kilometara.
Izgubljeni protoplaneti ostavili su samo fragmente
Kako je taj protoplanet nestao, zasad nije poznato. Jedna mogućnost jest veliki sudar u ranoj povijesti Sunčeva sustava. Takav događaj mogao je razbiti tijelo, a njegove krhotine raspršiti među materijalom iz kojeg su nastajali drugi stjenoviti planeti.
Najvažniji dio otkrića nije sama veličina izgubljenog tijela, već njegov sastav. Materijal iz kojeg je nastalo matično tijelo meteorita NWA 12774 bitno se razlikuje od sastojaka Zemlje i Marsa. To pokazuje da su u ranom Sunčevu sustavu postojali veliki svjetovi s drukčijom geološkom i kemijskom poviješću.
Neki od njih nisu postali planeti kakve danas poznajemo. Razoreni su u sudarima, pomiješani s drugim materijalom ili sačuvani tek u sitnim fragmentima koji su milijardama godina poslije pali na Zemlju.
“Materijali koji su oblikovali matično tijelo ovog meteorita temeljno se razlikuju od sastojaka Zemlje i Marsa”, rekao je Bell. “To upućuje na zaseban razvojni put u nastanku planeta tijekom rane povijesti našeg Sunčeva sustava.”
Bell napominje da se u zbirkama još nalaze mnogi meteoriti koji nisu temeljito proučeni. Ako je jedan saharski meteorit sačuvao trag izgubljenog protoplaneta, slični dokazi možda već čekaju u muzejskim ladicama i laboratorijima. Rani Sunčev sustav mogao je biti pun velikih tijela koja su nestala prije nego što je ostao raspored planeta koji danas vidimo.
Ivan je novinar i autor koji piše o znanosti, svemiru i povijesti. Gostuje kao stručni sugovornik na Science Discovery i History Channelu te piše za Večernji list. Osnivač je Kozmos.hr, prvog hrvatskog portala posvećenog popularizaciji znanosti.
Izvori i publikacija
Aaron S. Bell et al, High-pressure clinopyroxene in Northwest Africa 12774 and new geobarometric evidence for a planetary embryo-sized angrite parent body
DOI: 10.1016/j.epsl.2026.120029
Časopis / izvor: Earth and Planetary Science Letters
