Naše Sunce je možda nastalo s pratiteljem koji je nestao prije više milijardi godina. Taj izgubljeni blizanac, koje znanstvenici nazivaju Nemesis, mogao bi objasniti cikluse masovnih izumiranja i neobične osobine našeg Sunčeva sustava.
Zaboravljeni ‘blizanac’ u kozmološkoj kolijevci
Prije otprilike 4,6 milijardi godina, u jednom od mnogih tamnih, hladnih oblaka plina i kozmičke prašine, nastalo je naše Sunce. Planeti još nisu postojali. Zemlja nije se ni početala formirati. Sve što danas poznajemo kao Sunčev sustav tada je bio samo zgužvani nabor u galaktičkom tkivu, tek kap u moru zvjezdanih početaka.
U takvim oblacima, koji su poput kolijevki za zvijezde, rijetko koja zvijezda stvara se sama. Astronomska promatranja diljem Mliječne staze pokazala su da većina zvijezda sličnih Suncu ima barem jednog blizanca. Neke ostanu povezane cijeli život, kružeći jedna oko druge. Druge se razdvoje još u mladosti i nestanu jedna drugoj s horizonta.
Ako je to uobičajeno, postavlja se jednostavno pitanje: gdje je blizanac našeg Sunca?
Neki astronomi vjeruju da je postojao. Da se možda nekoć šuljao istim prostorom, prije nego što je gravitacija razdvojila putove tih dviju zvijezda. Možda je bio izbačen u ranoj dinamici Sunčeva sustava. Možda još uvijek postoji, negdje daleko, u hladnim i tamnim rubovima naše galaksije, previše slab da bi ga teleskopi danas mogli uhvatiti.
Znanstvenici su mu dali ime. Zvali su ga Nemesis — prema božici osvete iz grčke mitologije. Ne zbog poezije, već zato što je ova zvijezda, ako je postojala, mogla imati vrlo stvarne posljedice za život na Zemlji.
Kozmički osumnjičenik
Početkom 1980-ih, dvojica američkih paleontologa, David Raup i Jack Sepkoski, proučavali su Zemljine fosilne zapise i primijetili nešto neobično. U razmacima od otprilike 26 milijuna godina, čitavi bi ekosustavi nestajali, kao da netko povremeno pritisne gumb za masovno izumiranje. Nije bila riječ o jednom događaju, već o ponavljajućem obrascu kroz stotine milijuna godina.
Budući da poznati geološki procesi nisu mogli objasniti toliku pravilnost, pogled su usmjerili prema svemiru. Neki su znanstvenici počeli nagađati da uzrok ne dolazi s ove planete, već iz dubokog svemirskog susjedstva. Tada se pojavila odvažna ideja: možda Sunce ima udaljenog pratitelja, gotovo nevidljivog suputnika koji kruži oko njega na nevjerojatno velikoj udaljenosti.
Taj hipotetski objekt, nazvan Nemesis, zamišljen je kao crveni ili smeđi patuljak, hladna i tamna zvijezda koja ne emitira dovoljno svjetla da bi se lako uočila. Prema teoriji, Nemesis bi svakih nekoliko desetaka milijuna godina prišao vanjskim rubovima Sunčeva sustava, uzburkao Oortov oblak, golemo polje smrznutih tijela koje poput ljuske okružuje naš sustav, i svojim gravitacijskim djelovanjem poremetio staze brojnih kometa.
Dio tih objekata tada bi se srušio prema unutrašnjosti, prema planetima. A ako bi neki od njih pogodio Zemlju, posljedice bi mogle biti jednako razorne kao one koje su, vjeruje se, prije 66 milijuna godina zauvijek izbrisale dinosaure.
Kako bi mogao izgledati Nemesis?
Ako je ikada postojao, Nemesis ne bi nalikovao Suncu. Bio bi manji, hladniji i gotovo nevidljiv, zvijezda blijedog sjaja, vjerojatno crveni ili smeđi patuljak. Prema procjenama, mogao je kružiti oko Sunca na udaljenosti od 25.000 do čak 150.000 astronomskih jedinica. To je više od jedne svjetlosne godine, u prostoru koji pripada rubovima međuplanetarne tame.
Na takvoj udaljenosti i s tako slabim sjajem, Nemesis bi bio gotovo neuhvatljiv za teleskope koji promatraju svemir u vidljivom spektru. Samo infracrveni instrumenti, sposobni detektirati toplinske potpise hladnih objekata, mogli bi uopće imati šansu da ga pronađu.
U posljednjim desetljećima, nebo su pretraživali upravo takvi teleskopi. IRAS, 2MASS i WISE detaljno su kartirali cijeli svemir u infracrvenom području. Niti jedan od njih nije pronašao objekt koji bi se mogao uklopiti u profil Nemesisa. Za mnoge znanstvenike, to je bio snažan znak da taj pratitelj najvjerojatnije nikada nije ni postojao.
Je li time teorija pala?
Nedostatak dokaza bio je tek prvi udarac hipotezi. Drugi je došao s preciznijim analizama geološke prošlosti Zemlje. Kako su znanstvenici otkrivali nove udarne kratere i sve bolje datirali izumiranja, ciklus od 26 milijuna godina, nekoć privlačno jasan, počeo se raspadati. Neki ključni događaji nisu se uklapali u očekivani ritam. Neki su nedostajali. Drugi su se pojavljivali na pogrešnim mjestima.
Čak i da Nemesis postoji, njegova bi orbita vremenom bila izložena snažnim galaktičkim silama. Gravitacijska povlačenja okolnih zvijezda i prolazak kroz galaktičku ravninu mogli bi mu lako poremetiti stazu. Teško je zamisliti da bi takav objekt mogao zadržati stabilan ciklus dovoljno dugo da proizvodi precizne, ponavljajuće kozmičke katastrofe.
Hipoteza koja je nekada djelovala elegantno i uzbudljivo, počela je izgledati klimavo.
Povratak iz sjene — s novom svrhom
No čak i kada teorija izgubi tlo pod nogama, ponekad se pretvori u nešto još zanimljivije. Ideja o Sunčevom blizancu nije nestala — samo se promijenila.
Zahvaljujući novijim istraživanjima o formiranju zvijezda, postalo je jasno da većina zvijezda sličnih Suncu nastaje u binarnim sustavima. Drugim riječima, Sunce se vrlo vjerojatno rodilo uz pratitelja. U nekim slučajevima, takve zvijezde ostaju povezane cijeli život. U drugima, rastanu se ubrzo nakon rođenja, pod utjecajem gravitacijskih sila koje vladaju u kaotičnim zvjezdanim kolijevkama.
U tom scenariju, Nemesis nije morao ostati u blizini. Možda nikada nije uspostavio stabilnu orbitu oko Sunca. Možda je nestao još u vrijeme kada su se tek formirali prvi planeti. Možda sada putuje galaksijom, neprimjetan među milijardama drugih zvijezda — poput izgubljenog brata za kojeg nismo ni znali da smo ga imali.
Možemo li još uvijek vidjeti njegove tragove?
Ako se i udaljio prije milijardi godina, to ne znači da nije ostavio pečat.
Jedna od najčudnijih osobina Sunčeva sustava je nagib Sunčeve osi u odnosu na orbitalnu ravninu planeta. To odstupanje nema jednostavno objašnjenje. Jedna od mogućnosti jest da je prolazak druge zvijezde, možda upravo Nemesisa — u ranoj fazi poremetio orijentaciju sustava.
Osim toga, orbite udaljenih tijela poput Sedne i sličnih objekata na rubu Sunčeva sustava ne ponašaju se onako kako bi se očekivalo. Njihove neobične putanje već godinama zbunjuju astronome. Neki sugeriraju da je za to odgovoran neotkriveni planet, popularno nazvan “Planet Devet“. No jednako tako moguće je da se radi o posljedicama davnog susreta s nestalim zvjezdanim pratiteljem.
Gdje bi danas mogao biti?
Ako je uopće postojao, a sada više nije dio Sunčeva sustava, Nemesis bi mogao biti tisućama svjetlosnih godina daleko, neprepoznatljiv među milijardama drugih zvijezda. U beskonačnom prostoru galaksije, više ne postoji ništa što bi ga povezivalo s nama — osim zajedničkog porijekla.
Ipak, potraga nije stala. Umjesto da traže konkretan objekt poput Nemesisa, znanstvenici su danas usmjereni na zvijezde koje su nastale zajedno sa Suncem, one koje potječu iz istog oblaka plina i prašine, u isto vrijeme, prije više od četiri milijarde godina.
Gravitacijske sile razdvojile su ih vrlo rano, ali tragovi njihova zajedničkog podrijetla i dalje su zapisani u njihovoj kemiji, starosti i načinu gibanja. Pronaći takvu zvijezdu značilo bi zaviriti u prve stranice povijesti našeg Sunčeva sustava.
Znanstvenici ih pokušavaju prepoznati prema njihovom kemijskom sastavu, starosti i načinu kretanja kroz galaksiju. Ako pronađu zvijezdu koja dijeli iste karakteristike kao Sunce, to bi mogao biti djelić izgubljene slagalice, svjedok davno razbijene zvjezdane obitelji.
Nekoliko kandidata već je identificirano. No nijedna od tih zvijezda nije potvrđena kao Sunčev blizanac. Potraga se nastavlja, sada se više oslanja na kemijske potpise i podatke o galaktičkom kretanju, nego na pokušaje da se pronađe slabašna točka u infracrvenim mapama svemira.
Što smo iz svega naučili?
Izvorna hipoteza o Nemesisu kao pokretaču cikličkih izumiranja više se ne smatra uvjerljivom. Nedostaje joj i čvrstih dokaza i podudarnosti u vremenskim uzorcima. No pitanja koja je otvorila ostaju jednako važna: kako je nastalo Sunce? Je li doista bilo samo? I ako nije, gdje je završio njegov zvjezdani pratitelj?
Ako se ikada potvrdi da je Sunce imalo blizanca, pa makar i samo u svojim prvim trenucima, to bi promijenilo naš pogled na cijeli Sunčev sustav. Ne bi to bila tek zanimljivost iz kozmičke prošlosti, nego ključ za bolje razumijevanje planeta koje naseljujemo i prostora iz kojeg smo potekli.
Znanost ne napreduje samo kada dođe do odgovora. Ponekad pravi korak naprijed napravi zahvaljujući pitanju koje još uvijek nema rješenje. Možda Nemesis nikada nećemo pronaći. No potraga za njim podsjeća nas koliko toga o našem vlastitom sustavu još ne znamo, i da se i iza poznatog sunca, koje svakodnevno izlazi, može skrivati priča koju tek trebamo otkriti.
🔵 Pridružite se razgovoru!
Imate nešto za podijeliti ili raspraviti? Povežite se s nama na Facebooku i pridružite se zajednici znatiželjnih istraživača u našem Telegram kanalu. Za najnovija otkrića i uvide, pratite nas i na Google Vijestima.
