Je li pronašli naš prvi potvrđeni egzomjesec?

Mjeseci su u našem Sunčevom sustavu uobičajena pojava, ali njihova prisutnost u drugim zvjezdanim sustavima još uvijek ostaje neistražena tajna. Unatoč tisućama otkrivenih egzoplaneta, znanstvenici još nisu uspjeli potvrditi postojanje egzomjeseca—mjeseca koji kruži oko planeta izvan našeg Sunčevog sustava. Tijekom godina pojavili su se brojni kandidati, ali potvrda nam uporno izmiče. Razlog je jednostavan: egzomjeseci su iznimno teški za detektiranje. Manji su, slabije sjaje i mnogo ih je teže uočiti od planeta jer često nestaju u kozmičkom pozadinskom šumu.

Međutim, nova istraživanja možda nas dovode korak bliže otkrivanju našeg prvog egzomjeseca. U The Astrophysical Journal Letters objavljena je studija koja se fokusira na intrigantno otkriće oko udaljenog planeta WASP-49 b. Znanstvenici vjeruju da su pronašli prve uvjerljive dokaze o postojanju egzomjeseca, zahvaljujući neobičnom oblaku natrija.

Natrij: Neočekivani trag

Tajanstveni oblak natrija otkriven je blizu WASP-49 b, planeta koji orbitira zvijezdu udaljenu stotinama svjetlosnih godina. Oblak je prvi put otkriven 2017. godine, a od tada je postao predmetom znanstvenih analiza. Posebno zanimljiv detalj jest to što WASP-49 b, plinski div sličan Saturnu, i njegova zvijezda, sastavljeni uglavnom od vodika i helija, ne bi trebali biti sposobni održavati tako veliku količinu natrija.

Oblak se kontinuirano nadopunjava nevjerojatnom brzinom od oko 100.000 kilograma natrija u sekundi, što je znatno više od onoga što planet ili njegova zvijezda mogu prirodno proizvesti. To je navelo istraživača Apurvu Ozu i njegov tim da pretpostave kako natrij možda dolazi iz vulkanskog mjeseca koji orbitira planet.

Mjesec na rubu raspada?

Daljnja istraživanja otkrila su još nekoliko pokazatelja koji podržavaju ovu teoriju. Naime, primijećeno je da se oblak natrija povremeno širi i smanjuje, kao da ga “dopunjava” izvor izvan planeta. Još jedan ključan dokaz jest to što se oblak kreće u suprotnom smjeru od očekivanog ako bi bio dio atmosfere planeta. “Ovo je ključni dokaz,” istaknuo je Oza. “Kretanje oblaka prkosi zakonima fizike koje bismo očekivali da je riječ o atmosferskom fenomenu.”

Kako bi dodatno potvrdili svoja otkrića, znanstvenici su proveli simulacije. Njihovi rezultati ukazali su na to da se neobično kretanje oblaka najbolje može objasniti prisutnošću mjeseca koji orbitira WASP-49 b unutar vrlo kratkog orbitalnog perioda od osam sati. Ovi podaci nalikuju na obrazac opažen u našem Sunčevom sustavu, konkretno s Jupiterovim vulkanskim mjesecom Ijom.

Kozmička sličnost

Ija, jedan od najvećih Jupiterovih mjeseca, najvulkanskiji je objekt u Sunčevom sustavu. Njegova površina stalno je izložena snažnim plimnim silama koje proizvodi Jupiterova golema gravitacija. Te sile uzrokuju intenzivno unutarnje trenje, što dovodi do učestalih vulkanskih erupcija. Prema NASA-i, Ija može stvoriti oblak plina oko Jupitera koji se proteže do 1.000 puta dalje od samog planeta.

Ako egzomjesec oko WASP-49 b ima slične karakteristike kao Ija, vrlo je moguće da njegova vulkanska aktivnost stvara oblak natrija koji možemo uočiti prije nego što detektiramo sam mjesec ili planet.

Otkriće ovog potencijalnog egzomjeseca izuzetno je uzbudljivo, ali postoji jedan problem: ako taj mjesec zaista postoji, mogao bi biti na rubu uništenja. Plimne sile koje pokreću njegovu vulkansku aktivnost također slabe njegovu strukturalnu cjelovitost. S vremenom, mjesec bi mogao izgubiti toliko materijala da se na kraju raspadne u prsten krhotina oko WASP-49 b. “Ako stvarno postoji mjesec,” upozorava Oza, “njegov kraj bit će destruktivan.”