Egzoplanet Trappist-1 b ponovno izaziva naše razumijevanje udaljenih svjetova. Nedavni podaci svemirskog teleskopa James Webb (JWST) sugeriraju da ovaj stjenoviti planet, udaljen samo 40 svjetlosnih godina, možda skriva složenije značajke nego što smo mislili. Iako se dugo vjerovalo da je riječ o beživotnoj stijeni bez atmosfere, oblikovanoj zračenjem i udarima meteorita, nova otkrića otvaraju mogućnost geološke aktivnosti—ili čak atmosfere bogate ugljikovim dioksidom.
Trappist-1 b dio je jedinstvenog sustava od sedam stjenovitih planeta. Tri od tih planeta nalaze se u “nastanjivoj zoni,” gdje bi uvjeti mogli podržavati prisutnost tekuće vode. Astronomi su oduševljeni ovim planetarnim sustavom te su posvetili više od 290 sati JWST promatranja njegovim tajnama.
Najnovija otkrića, objavljena u časopisu Nature Astronomy, fokusiraju se na toplinsko zračenje površine Trappista-1 b, koje su snimili instrumenti JWST-a. Rezultati proturječe ranijim pretpostavkama. “Ideja o planetu bez atmosfere s jako istrošenom površinom ne slaže se s trenutnim mjerenjima,” objašnjava Jeroen Bouwman iz Max Planck Instituta za astronomiju. “Umjesto toga, čini se da je površina relativno netaknuta.”
Stijene na Trappistu-1 b čine se nevjerojatno mladima—vjerojatno starima najviše 1.000 godina—unatoč tome što je planet star nekoliko milijardi godina. To ukazuje na intenzivnu geološku aktivnost, poput vulkanizma ili tektonskih pomaka, slično procesima na Zemlji ili Jupiterovom mjesecu Iju. Takve pojave mogle bi biti potaknute preostalom toplinom iz formiranja planeta ili plimnim silama koje proizvode zvijezda i susjedni planeti.
Dilema o atmosferi: postoji li ili ne?
Znanstvenici također razmatraju mogućnost atmosfere bogate ugljikovim dioksidom. Ključni trag mogao bi biti prisutnost maglice ugljikovodika, koja podsjeća na atmosferski sloj na Saturnovom mjesecu Titanu. Takva maglica mogla bi preokrenuti tipičan temperaturni sloj atmosfere, zagrijavajući gornje slojeve kroz efekt staklenika i ultraljubičasto zračenje zvijezde.
Međutim, dokazi zasad ostaju neuvjerljivi. Promatranja usmjerena na infracrvenu apsorpciju ugljikovog dioksida nisu otkrila značajno slabljenje svjetlosti, što ukazuje na odsutnost guste atmosfere. Ipak, podaci ostavljaju prostora za alternative, naglašavajući koliko je izazovno proučavati tanke atmosfere na stjenovitim egzoplanetima.
Buduća promatranja pružit će jasniju sliku o prirodi ovog planeta. Znanstvenici planiraju mapirati njegovu cijelu orbitu, prateći faze od tamne noćne strane do osvijetljene dnevne strane. Ova metoda, poznata kao analiza fazne krivulje, otkrit će kako se toplina raspoređuje po površini planeta. Velika temperaturna razlika između dnevne i noćne strane potvrdila bi odsutnost atmosfere, dok bi ravnomjernija raspodjela sugerirala suprotno.
Za sada, Trappist-1 b ostaje zagonetka, istovremeno obećavajući i kompleksan izazov u proučavanju egzoplaneta. Nova otkrića mogla bi potpuno promijeniti naše razumijevanje planeta izvan Sunčevog sustava.
