Hrašćinski meteorit željezni je meteorit koji je pao na području općine Hrašćina, Hrvatsko zagorje, oko 18h, 26. svibnja davne 1751. godine. Tada su u blizini sela Domovec, pala dva meteora s masama oko 40 i 9 kilograma. Događaju su prisustvovali mnogi stanovnici tog kraja, a sva njihova svjedočanstva zapisao je tadašnji vikar Zagrebačke biskupije Vuk Kukuljević.
Prema seljanima, u predvečerje se na nebu pojavila vatrena kugla popraćena gorućim repom i tutnjavom. Kugla se raspala na dva komada i udarila o tlo kao topovski udar. Ostatke meteorita Hrašćinjani su odnijeli na župni dvor, a glas o tome je brzo dospio i do zagrebačkog biskupa koji je poslao kanonike da saslušaju svjedoke.
Radi se o prvom padu meteorita na svijetu koji je službeno zabilježen i detaljno opisan.
Veći komad se čuva na Prirodoslovnom muzeju u Beču gdje se nalazi jedna od najvećih zbirki meteorita na svijetu. Jedna njegova pločica, teška 0,56 grama, nalazi se i u Zagrebačkom prirodoslovnom muzeju.
Metalni meteoriti
Klasificiran je u metalne meteorite poznate kao siderite. Radi se o kristalnoj strukturi od željeza i nikla u omjeru 9:1, nazavanoj “Agramit” prema gradu Zagrebu.
Sideriti su meteoriti koji sadrže slitinu željeza i nikla što ih čini otpornima na visoki tlak i temperaturu te stoga lakše ulaze u našu atmosferu. Postoje više vrsta siderita kao što su ataksiti, oktaedriti i heksaedriti (od kojih dva potonja sadrže Widmanstättenove figure). Kada je udio nikla manji, nastaje kristal kamacit Fe14Ni, a kad je veći nastaje kristal tenita (F6Ni). Siderit također može imati u sebi trolita, kohenita i silikata.
Nove spoznaje u astronomiji
Na dan pada stanovnici Hrašćine iskovali su dio meteorita u čavle. Događaj je ubrzo privukao pažnju znanstvene zajednice u to vrijeme.
Proučavanjem metalne stijene, akademici su došli do novih spoznaja u astronomiji, a uz to je i prvi puta definitivno dokazano da kamenje može pasti iz svemira na Zemlju što se tada smatralo krajnje diskutabilnom i osporenom hipotezom.
Temeljem toga, njemački fizičar Ernst Chaldni je 1794. predložio teoriju da su meteoriti porijeklom iz svemira. Ovo otkriće potaknulo je intelektualnu elitu tog vremena na potragu za drugim meteoritima.
Widmanstättenove figure
Austrijski ravnatelj tvornice porculana, Alois von Beckh Widmanstätten, na prerezu je ovog siderita primijetio kristalografsku strukturu za koju danas znamo da je karakteristična na željeznim meteoritima.
Widmanstätten je pomno ispolirao te zatim zagrijao jednu pločicu Hrašćinskog meteorita. Ovim procesom nastale su pravilne crte prema kojima danas razlikujemo svemirsko željezo od zemaljskog.
Taj fenomen nazivamo Widmanstättenovim figurama. Radi se o specifičnim crtama kod kristala u slitinama željeza i nikla te čestoj pojavi među metalnim meteoritima iz svemira.
Widmanstätten je pomogao razriješiti dilemu o Pallasovom željezu koju je Medvedev otkrio 1749. u Sibiru. Pallasovo željezo također je sadržavalo pravilne linije, no nitko nije znao točan uzrok njihovog porijekla.
Ernst Chladni, imajući saznanja o Hrašćinskom meteoritu i Widmanstättenovim linijama, s lakoćom je objasnio o čemu se radi te dokazao da je Pallasovo željezo uistinu Pallasov meteorit.
Pridružite se raspravi u našoj Telegram grupi. KOZMOS Telegram
Izvori:
Ja sam Matija Klarić.
Student sam Ekonomskog fakulteta, a u slobodno se vrijeme bavim volonterstvom te istraživanjem, čitanjem i pisanjem o mojim omiljenim temama; svemiru, astronomiji, astrofizici i tehnologiji.
