U ovom slučaju riječ je o iznimno slabom tragu. ASKAP ga je zabilježio kao veliku, blijedu ljusku vidljivu u radiovalovima, promjera oko 30 lučnih minuta. Nije riječ o točkastom izvoru, nego o razvučenoj strukturi ostatka supernove. Dva su dijela ljuske izraženija od ostatka, pa je autori opisuju kao bilateralnu.
Mjerenja pokazuju da je signal vrlo slab: ukupna gustoća toka iznosi 1,5 janskija, što je u radioastronomiji mjera za količinu zračenja koja stiže iz nekog izvora na nebu. U ovom slučaju ta vrijednost potvrđuje da G310.7–5.4 pripada među najslabije poznate ostatke supernova otkrivene u radiovalovima.
Na istom mjestu nije pronađen odgovarajući infracrveni izvor. To je važan trag, jer bi zagrijani plin ili prašina ostavili prepoznatljiv infracrveni potpis. Izostanak takvog signala upućuje na drukčiji izvor zračenja: brze nabijene čestice koje se gibaju kroz magnetska polja.
ASKAP je izdvojio jedva vidljivu ljusku
Potvrda je stigla zahvaljujući australskom radioteleskopskom sustavu Australian Square Kilometre Array Pathfinder, poznatom kao ASKAP. Tim koji vodi Christopher Burger-Scheidlin s Opservatorija Dunsink u Irskoj iskoristio je njegove opservacije kako bi iz slabog, razvučenog radio signala izdvojio strukturu tipičnu za ostatak supernove.
Koliko je objekt teško uočljiv, najbolje pokazuje njegov iznimno slab površinski sjaj. Prema autorima rada, G310.7–5.4 pripada među najslabije poznate ostatke supernova otkrivene u radiovalovima. Takav signal lako se može izgubiti u pozadini neba, zbog čega su za njegovu potvrdu bile potrebne osjetljive radioopservacije ASKAP-a.
Procjene pokazuju da je ostatak širok oko 137 svjetlosnih godina. Od Zemlje je udaljen približno 16.000 svjetlosnih godina. Još je zanimljiviji njegov položaj u Mliječnoj stazi. Ne nalazi se u ravnini galaktičkog diska, gdje je koncentrirana većina zvijezda, plina i prašine, nego oko 1.500 svjetlosnih godina ispod nje.
Autori su objekt nazvali Abeona, prema rimskoj božici odlazaka i putovanja. Ime se odnosi na njihovu interpretaciju prema kojoj je zvijezda iz koje je nastao ovaj ostatak završila daleko od ravnine Mliječne staze, u rjeđem prostoru galaktičkog haloa.
Izvor: arXiv (2026). DOI: 10.48550/arxiv.2604.19897
Slab signal, ali mogući trag vrlo energičnih čestica
Iako je ostatak supernove vrlo slab, podaci upućuju na procese koji uključuju čestice visokih energija. U sjevernom dijelu strukture zabilježeno je linearno polarizirano radiozračenje. Takav signal upućuje na sinkrotronsko zračenje, koje nastaje kada se brze nabijene čestice kreću kroz magnetska polja.
Na istom dijelu neba nalazi se i izvor gama-zračenja označen kao 4FGL J1413.9–6705. To ne znači da su svi detalji veze između tih izvora već potvrđeni, ali otvara mogućnost da ovaj ostatak supernove ubrzava čestice do vrlo visokih energija.
Upravo je zato G310.7–5.4 zanimljiviji nego što bi se moglo zaključiti iz njegova slabog sjaja. Ostaci supernova smatraju se jednim od glavnih mjesta u Galaktici na kojima nastaju kozmičke zrake. Kada se takav objekt nalazi daleko od ravnine Mliječne staze, astronomi mogu proučavati kako se čestice ubrzavaju i šire u prostoru koji je drukčiji od gušćih područja galaktičkog diska.
Trag eksplozije bijelog patuljka
Položaj objekta i činjenica da nije pronađen poznati kompaktni ostatak upućuju na to da je G310.7–5.4 vjerojatno nastao nakon supernove tipa Ia. Takve eksplozije najčešće se povezuju s bijelim patuljcima u dvojnim zvjezdanim sustavima.
To je bitno jer eksplozije masivnih zvijezda često iza sebe ostavljaju neutronsku zvijezdu ili crnu rupu. Kod supernova tipa Ia takav se ostatak uglavnom ne očekuje, pa izostanak neutronske zvijezde ili crne rupe podupire tumačenje autora.
G310.7–5.4 sada je trinaesti poznati ostatak supernove izvan galaktičke ravnine koji pokazuje značajnu emisiju visokih energija. Njegova potvrda pokazuje da se vrlo slabi tragovi starih zvjezdanih eksplozija još mogu skrivati u pregledima neba, ali i da upravo takvi objekti mogu biti posebno korisni za razumijevanje kozmičkih zraka u Mliječnoj stazi,
Ivan je novinar i autor koji piše o znanosti, svemiru i povijesti. Gostuje kao stručni sugovornik na Science Discovery i History Channelu te piše za Večernji list. Osnivač je Kozmos.hr, prvog hrvatskog portala posvećenog popularizaciji znanosti.
Izvori i publikacija
Christopher Burger-Scheidlin et al, Radio detection of supernova remnant G310.7-5.4 with γ-ray counterpart: Abeona SNR,
DOI: 10.48550/arxiv.2604.19897
Časopis / izvor: arXiv
