Bijela kuća koordinira objavu dosad neobjavljenih snimki neidentificiranih anomalnih pojava, nakon što je posebna kongresna radna skupina zatražila dostavu 46 konkretnih UAP videa i upozorila da Pentagon nije odgovorio u zadanom roku. Time se ponovno otvara pitanje koliko će objavljeni materijal doista biti vrijedan za ozbiljnu analizu i hoće li javnost vidjeti najzanimljivije podatke koje američka vlada posjeduje.
Za dio znanstvene zajednice pravi problem nije sama objava, nego kvaliteta onoga što će biti objavljeno. Ako u javnost stignu samo kratki, obrađeni ili degradirani isječci, njihov će domet ostati ograničen. Ako se, međutim, objave izvorni podaci bez naknadne obrade, istraživači bi ih mogli neovisno provjeriti i procijeniti radi li se o običnim pogreškama senzora, poznatim letjelicama ili nečemu što traži ozbiljnije objašnjenje. Taj je stav ovih dana javno iznio harvardski astrofizičar Avi Loeb, koji smatra da bi sirovi podaci bili jedini stvarno koristan ishod najavljene objave.
Povod za cijelu priču stigao je iz Washingtona krajem ožujka, kada je radna skupina Odbora za nadzor Zastupničkog doma, pod vodstvom kongresnice Anne Pauline Lune, zatražila od američkog “Department of War” dostavu 46 posebno navedenih UAP snimki do 14. travnja. Nakon isteka roka Luna je javno poručila da odgovor nije stigao, a ubrzo je potvrđeno da Bijela kuća s AARO-om i drugim saveznim tijelima koordinira objavu materijala koji dosad nije bio javno dostupan.
Hoće li Bijela kuća objaviti najzanimljivije UAP snimke?
Upravo tu nastaje i glavno pitanje. Hoće li objavljeni sadržaj biti samo politički ustupak javnosti ili materijal koji doista može izdržati znanstvenu provjeru? Loeb upozorava da je najvrjednije podatke američka vlada vjerojatno prikupila novijim, osjetljivijim i klasificiranim senzorima, što znači da bi upravo oni mogli ostati skriveni zbog razloga nacionalne sigurnosti.
On pritom ne zagovara nekritično prihvaćanje svake neobične snimke. U novom blogu navodi i primjer iz rada Galileo Projecta, u kojem je objekt na udaljenosti od 5,6 kilometara isprva pokazivao neobično cik-cak gibanje. Naknadna provjera pokazala je da nije riječ o stvarnom manevru, nego o pogrešci u softveru za triangulaciju u trenucima kada su nedostajali podaci s kamera. Poanta tog primjera nije senzacija, nego metoda. Neobičan signal, po toj logici, ne treba ni automatski odbaciti ni odmah proglasiti izvanrednim, nego ga treba provjeriti.
Zato Loeb naglašava da bi za znanstvenike osobito vrijedni bili izvorni videozapisi, bez degradacije i bez naknadne obrade, a posebno satelitski podaci i opažanja potvrđena na više međusobno odvojenih senzora. Takav materijal znatno bi smanjio nejasnoće oko udaljenosti, brzine i geometrije opaženog objekta, što je u mnogim UAP slučajevima presudno.
Službeni ton Pentagona ipak ostaje znatno oprezniji. AARO je i ranije poručivao da u dosad obrađenim slučajevima nije pronađen dokaz o izvanzemaljskoj tehnologiji, a laboratorijske analize nekih navodno anomalnih materijala nisu pokazale ništa što bi odudaralo od poznatih zemaljskih legura. Zbog toga se stvarna vrijednost najavljene objave neće mjeriti brojem objavljenih videa, nego time hoće li među njima biti podataka dovoljno dobrih da izdrže provjeru izvan zatvorenih državnih krugova.
Ivan je novinar i autor koji piše o znanosti, svemiru i povijesti. Gostuje kao stručni sugovornik na Science Discovery i History Channelu te piše za Večernji list. Osnivač je Kozmos.hr, prvog hrvatskog portala posvećenog popularizaciji znanosti.
