Nedaleko od antičkog Amfipola u sjevernoj Grčkoj, nalazi se monumentalna grobnica poznata kao Kasta, koja je od trenutka otkrića 2012. izazvala nesuglasice među povjesničarima.
Mnogi vjeruju da je riječ o najvećoj grobnici u staroj Makedoniji, podignutoj u čast Hefestiona, bliskog prijatelja i mogućeg partnera Aleksandra Velikog. Nova analiza sada sugerira da je građena tako da bude obasjana sunčevom svjetlošću točno na dan zimskog suncostaja.
Iako su unutar grobnice pronađeni ostaci pet osoba, neki natpisi i simbolika na lokalitetu sugeriraju da je Hefestion bio izvorna središnja figura kompleksa. Autor najnovijeg istraživanja, Demetrios Savvides, stvorio je trodimenzionalni model grobnice i pomoću računalne simulacije rekonstruirao položaj Sunca i zvijezda u doba Hefestionove smrti, oko 324. godine prije Krista.
❤️ Podrži nas
Prema njegovim proračunima, sunčeve zrake bi 21. prosinca — dan zimskog suncostaja — obasjale unutarnju prostoriju grobnice od otprilike 10 sati ujutro do kasnog poslijepodneva. Svjetlost bi tada dosegnula sam sarkofag, što ukazuje na to da bi arhitektura grobnice mogla imati simboličko značenje povezano s ponovnim rođenjem i trajnošću, temama čestima u tadašnjim religijskim kultovima.
Religijska simbolika svjetlosti i veza s božanskom moći
Grobnica Hefestiona bogata je ikonografskim prikazima koji se povezuju s božicama Kibele i Perzefone. Kibela, majka svih božanstava, i Perzefona, vladarica podzemlja, zajedno oblikuju narativ o smrti i obnovi. Savvides tumači da obasjavanje grobnice upravo na najtamniji dan u godini može simbolizirati trajni utjecaj Perzefonine prisutnosti — svjetlost koja prodire u podzemlje kada je dan najkraći.
Ovakva simbolika ne bi bila slučajna, osobito ako se uzme u obzir važnost božanskog legitimiteta u makedonskoj dinastiji. Aleksandar Veliki često je sebe prikazivao kao figura s kozmičkim ovlastima, a Savvides smatra da bi ova grobnica mogla biti zamišljena kao produžetak te vizije — način da se Hefestion prikaže kao biće povezano s božanskim svjetlom i Aleksandrovim naslijeđem.
No, ne slažu se svi s ovom interpretacijom. Povjesničar Juan de Lara sa Sveučilišta Oxford ističe kako su stari Makedonci koristili lunisolarnu kalendarsku shemu, u kojoj se datum zimskog suncostaja mogao mijenjati iz godine u godinu. Po njegovom mišljenju, činjenica da je svjetlost 21. prosinca pogodila središte grobnice mogla bi biti obična podudarnost, a ne rezultat arhitektonskog planiranja.
Unatoč skeptičnim pogledima, ideja da je grobnica Hefestiona građena s preciznim svjetlosnim usklađenjem ostaje intrigantna. Ako je uistinu tako, tada ovo zdanje ne bi bilo samo arhitektonsko čudo, već i sofisticirana manifestacija odnosa između neba, božanstva i ljudske uspomene.
🔵 Pridružite se razgovoru!
Imate nešto za podijeliti ili raspraviti? Povežite se s nama na Facebooku i pridružite se zajednici znatiželjnih istraživača u našem Telegram kanalu. Za najnovija otkrića i uvide, pratite nas i na Google Vijestima.
