Stručnjaci su pronašli fosilne otiske koji mijenjaju ljudsku povijest

Fosilni otisci otkriveni na udaljenoj obali Australije mogli bi pomaknuti početak evolucije amniota, skupine u koju spadaju i ljudi, za čak 40 milijuna godina. U muljevitom tlu uz rijeku Broken, na lokalitetu poznatom kao Berrepit, istraživači su pronašli tragove koje je ostavilo biće nalik gušteru prije otprilike 360 milijuna godina. Na prvi pogled riječ je o otiscima stopala, no jasne ogrebotine koje ukazuju na prisutnost kandži sugeriraju da je životinja bila amniot — mnogo stariji nego što su dosadašnje procjene dopuštale.

Ti fosilni otisci nisu djelo bilo kojeg tetrapoda. Njihove karakteristike ukazuju na amniota — skupinu u koju pripadaju svi sisavci, gmazovi i ptice. Ako je točna analiza australsko-švedskog istraživačkog tima, radi se o najranijem dokazu postojanja amniota na Zemlji, i to desecima milijuna godina prije nego što su se prema dosadašnjim podacima trebali pojaviti.

Fosilni otisci stari 360 milijuna godina mijenjaju sve što znamo o amniotima

Fosilni otisci otkriveni u istočnoj Viktoriji predstavljaju prvi trag kopnenog života u toj regiji. Tim znanstvenika, koji je otkriće objavio u časopisu Nature, smatra da ovi otisci potječu od životinje duge oko 80 centimetara, s razmakom između ramena i kukova od 17 centimetara. Nema tragova repa niti tijela koje bi se vuklo po zemlji — samo otisci stopala i jasne ogrebotine kandži.

Zašto su kandže važne? Jer ih imaju gotovo svi amnioti. A upravo je prisutnost kandži ključna za identifikaciju ove životinje kao amniota, što znači da je riječ o biću čiji je embrij bio zaštićen amnionskom ovojnicom — evolucijskoj prilagodbi koja je omogućila potpuno neovisno razmnožavanje na kopnu.

Do ovog otkrića, najstariji poznati amnioti potjecali su iz kasnog razdoblja karbona, otprilike 320 milijuna godina u prošlost. No prema autorima studije, ovi fosilni otisci upućuju na to da su se amnioti pojavili barem 35 do 40 milijuna godina ranije, još tijekom devonskog razdoblja. To bi značilo da je razvoj amniota, a time i cijele ljudske evolucije, počeo znatno ranije nego što smo vjerovali.

Je li masovno izumiranje krajem devona bilo manje razorno nego što se mislilo?

Još jedna važna posljedica ovog otkrića tiče se razdoblja masovnog izumiranja krajem devona. Do sada se smatralo da je taj događaj izbrisao mnoge rane tetrapode iz fosilnog zapisa, jer se sljedeći nalazi pojavljuju tek 20 milijuna godina kasnije. No ako su fosilni otisci iz Berrepita doista stari oko 360 milijuna godina, to znači da su tetrapodi — uključujući rane amniote — preživjeli izumiranje i nastavili se razvijati neprekinuto.

Znanstvenici su u studiji istaknuli da “ovi fosilni otisci imaju nesrazmjerno velik utjecaj na razumijevanje rane evolucije tetrapoda zbog kombinacije jasno prepoznatljivih amniotskih karakteristika i preciznog datiranja.” Također su dodali: “Ovo otkriće još jednom pokazuje koliko su slučajnost i sreća presudni u otkrivanju rijetkih dijelova fosilnog zapisa.”

U konačnici, fosilni otisci iz Australije možda ne prikazuju izravnog pretka čovjeka, ali otvaraju novo poglavlje u razumijevanju razvoja života na kopnu — poglavlje koje započinje mnogo ranije nego što je itko očekivao.