Nedavna otkrića fosila u Tasmaniji pružila su uvid u razdoblje kada su guste prašume pokrivale južne regije Zemlje. Istraživači su identificirali 12 biljnih vrsta predaka, uključujući ranije nepoznate četinjače, iz skupa fosila koji datira iz ranog eocena, otprilike prije 53 milijuna godina. Ovi fosili potječu iz cirkumpolarne šume koja je tada rasla mnogo bliže Južnom polu nego danas.
Prije pedeset milijuna godina, svijet je bio drastično drugačiji. Bujne prašume pokrivale su današnju Antarktiku, Australiju, Novi Zeland i južni vrh Južne Amerike, koji su tada bili dio golemog kopna blizu Južnog pola. Globalne površinske temperature bile su znatno toplije nego danas, u prosjeku oko 27°C, što je omogućilo da čak i polarni krajevi podržavaju guste, zelene šume.
Otkrivanje biljnih fosila u zapadnoj Tasmaniji baca svjetlo na specifične vrste koje su opstajale u tim drevnim ekosustavima. Među fosiliziranim ostacima, znanstvenici su identificirali dvije nove vrste četinjače koje su do sada bile nepoznate znanosti. Ova otkrića, objavljena u časopisu American Journal of Botany, predstavljaju značajan korak prema boljem razumijevanju flore pradavnih južnih prašuma na Zemlji.
Polarna šuma i njezini stanovnici
Tijekom eocena, kontinenti južne hemisfere još su uvijek bili međusobno povezani, s Australijom, Antarktikom i Južnom Amerikom koje su tvorile golem kopneni masiv oko Južnog pola. Topla globalna klima tog razdoblja, osobito tijekom rane eocenske klimatske optimume (53-49 milijuna godina prije), omogućila je da tropske i suptropske prašume napreduju na polarnoj širini.
Iskopavanja u blizini Macquarie luke u Tasmaniji otkrila su više od 400 dobro očuvanih fosila biljaka. Koristeći napredne mikroskope i ultraljubičastu fotografiju, znanstvenici su uspjeli identificirati 12 različitih biljnih vrsta. Među njima su bili preci moderne australske flore, uključujući ikonice poput Kauri, Bunya i Wollemi bora, kao i izumrle vrste poput Podocarpus paralungatikensis i Araucaria timkarikensis. Ove novootkrivene vrste imenovane su u suradnji s Tasmanijskim aboridžinskim centrom, čime se odaje počast autohtonoj baštini ovog područja.
Preživljavanje u ekstremnim uvjetima
Unatoč toplijoj klimi eocena, ove drevne biljke suočavale su se s izazovima ekstremnih sezonskih svjetlosnih ciklusa u blizini polarnih regija. Poput današnjih arktičkih i antarktičkih područja, ovaj prostor prolazio je kroz duge, tamne zime, praćene mjesecima neprekidne dnevne svjetlosti tijekom ljeta.
Kako bi se nosile s tim ekstremnim uvjetima, mnoge fosilizirane biljke razvile su evolucijske prilagodbe, poput velikih listova koji su im omogućili maksimalno iskorištavanje sunčeve svjetlosti tijekom ljetnih mjeseci, dok su njihova listopadna svojstva omogućavala očuvanje resursa tijekom dugih, mračnih zimskih razdoblja.
“Ovo otkriće pruža rijedak uvid u način na koji su ove šume uspijevale preživjeti u polarnom okruženju, unatoč izazovima sezonskih svjetlosnih ekstrema,” izjavila je Miriam Slodownik, paleobotaničarka sa Sveučilišta u Adelaideu i glavna autorica studije.
Uvid u drevne klimatske promjene i kontinentalni drift
Fosili također otkrivaju širu priču o klimatskim i geološkim promjenama Zemlje. Rani eocen bilo je vrijeme značajnog zatopljenja, s globalnim temperaturama koje su dosezale vrhunce i snažno utjecale na distribuciju flore i faune preko kontinenata. Kako su se tektonske ploče polako pomicale, raspad superkontinenta Gondvane doveo je do toga da su kopnene mase poput Australije krenule prema sjeveru. Fosilni dokazi sugeriraju da su se mnoge biljne vrste iz drevnih polarnih šuma ‘preselile’ na sjever tijekom tog razdoblja, stvarajući kišne šume koje danas nalazimo u dijelovima Australije, Novog Zelanda i Južne Amerike.
“Fosili pričaju priču o klimatskim promjenama kroz milijune godina i o kretanju tektonskih ploča koje su oblikovale svijet kakav danas poznajemo,” dodala je Slodownik.
Otkrivanje ovih fosila ne samo da poboljšava naše razumijevanje pradavnih ekosustava na Zemlji, već također pruža dragocjene uvide u to kako se biljke mogu prilagoditi promjenjivim klimatskim uvjetima u budućnosti. Kako se svijet suočava s porastom temperatura zbog klimatskih promjena uzrokovanih ljudskim djelovanjem, proučavanje otpornosti drevnih ekosustava poput ovih polarnih prašuma moglo bi pružiti važne tragove o tome kako će se današnje vrste prilagoditi sličnim izazovima.
Pozdrav svima! Hvala što čitate Kozmos.hr! Ja sam Ivan i dugi niz godina pišem o svermiu, astronomiji, znanosti, povijesti i arheologiji, a imao sam priliku sudjelovati i u dokumentarcima Science Discovery-ja te History Channel-a.
