Misteriozni i neobični ‘tragovi’ karakterističan su ukras površine Marsovog mjeseca Fobosa, a znanstvenici su napokon odgonetnuli što ih uzrokuje.
Mars i njegovi sateliti
Mars je čudan i tajanstven planet., a njegovi prirodni sateliti nisu ništa manje intrigantni te su jedni od najzanimljivijih u Sunčevom sustavu. Naime, više nalikuju asteroidima zarobljenim Marsovom gravitacijom nego prirodnim satelitima planeta. Kako bi ih bolje razumjeli, znanstvenici su nedavno proučavali Fobos i neobične površinske oblike koji izgledaju poput masivnih ‘autocesta’ koje ga presijecaju.
Smatra se da su Fobosovi misteriozni utori površinski izrazi njegovih skrivenih kanjona. Osim toga, znanstvenici kažu da to ukazuje da se raspada pod sve većom gravitacijskom silom Marsa – barem je to zaključak nove studije objavljene u The Planetary Science Journalu.
Potraga za špiljama za kolonije na Marsu
‘Mali mjesec’
Fobos, koji ima promjer od samo 22 kilometra, također je jedinstven po svojim neobičnim linearnim oznakama i orbiti. Zbog svoje bliske orbite u odnosu na Mars (samo 6000 km), Phobos se spiralno približi na oko 2 metra svakih 100 godina zbog plime i oseke.
Točnije možemo reći da Mars zapravo ruši maleni mjesec. Istraživači sada smatraju da su neobične površine ‘autoceste’ zapravo geološke brazde koje je pokidala Marsova gravitacija. Predviđa se da će se Fobos sudariti s Marsom za četrdesetak milijuna godina.
Ova ideja o prugama ima nedostatak što vanjska ljuska mora biti nešto čvršća, tako da se ne slomi kada se Fobosov oblik promijeni ispod nje. S poroznošću pri površini od najmanje 40%, čini se da Phobos ne može održati velike mreže pukotina u hrpi pahuljaste prašine, čak ni uz gravitaciju 1/1000 Zemljine.
Evolucija satelita
Znanstvenici nakon izvođenja simulacija na najsofisticiranijim dostupnim superračunalima predlažu da se prašina nalazi na kohezivnijem podsloju. Ovaj materijal je slab, ali dovoljno jak da zadrži duboke pukotine. Iz ovih pukotina zatim se odvodi prašina.
Nova studija je prva koja eksplicitno modelira istezanje i kompresiju zrnatog regolita tijekom plimne evolucije koristeći milijune čestica, objašnjava član istraživačke skupine Bin Cheng. Kao rezultat toga, možemo izravno usporediti model s opažanjima utora na Fobosovoj površini. Istraživači su zaključili da su dosadašnja opažanja u skladu s novim modelima. U tom slučaju možemo učiti o ranoj povijesti Marsa vraćajući se u prošlost. Fobosova evolucija dok se vrti može se predvidjeti produžavanjem ovoga naprijed.
Deformirajuća potpovršina
U studiji su istraživači modelirali Fobosovih gornjih 150 metara u dvije pravokutne hrpe koje su sadržavale tri milijuna zrnaca, pri čemu je gornjih 50 metara imalo vrlo labavu teksturu, a dublja zrna imala su kohezivniju teksturu. Koristeći ove informacije istraživači su izračunali naprezanje na koje će naići svaka ‘mrlja’ dok se Fobosova unutrašnjost deformira ispod nje.
Mnoge od rezultirajućih struktura imaju paralelne uzorke, kao i morfologiju od rupičastih do izdubljenih do linearnih koje se mogu primijetiti na Fobosovim srednjim geografskim širinama. Međutim, treba istaknuti da to nije slučaj za sve utore – no za one koje jest simulacije su odličan način za dobiti bolji uvid u sam proces. Točnije, u proces kojima pukotine supstrata nastaju kao rezultat povećanja plimnog stresa.
Marsove karte otkrivaju vodenu povijest planeta
MMX
Zbog ovog procesa slabiji materijal u gornjem sloju otječe u dublje pukotine. Na taj se način formiraju i razvijaju složene morfologije grebena tijekom milijuna godina, slično pukotinama koje nastaju u ledenjacima koji se tope.
Međutim te pukotine nastaju u suhom, prašnjavom regolitu u mikrogravitaciji. MMX (planirana japanska misija Mars Moon Exploration) koja bi trebala biti lansirana sredinom desetljeća, pružit će kritične uvide u ovaj zagonetni Marsov prirodni satelit.
Očekuje se da će Fobos deorbitirati za 20 do 40 milijuna godina nakon što ga plima i oseka potpuno razdvoje, a zanimljivo je da bi uništenje Fobosa trebalo stvoriti prsten oko Crvenog planeta. To bi Mars učinilo najsjajnijim planetom na Zemljinom nebu. Istraživači predviđaju da je ovo nestajanje već počelo, a plitki utori i kanjoni ispod površine prvi su znakovi.
Podzemni mikrobi vjerojatno su nastanjivali rani Mars
Pridružite se raspravi u našoj Telegram grupi. KOZMOS Telegram
Pozdrav svima! Hvala što čitate Kozmos.hr! Ja sam Ivan i dugi niz godina pišem o svermiu, astronomiji, znanosti, povijesti i arheologiji, a imao sam priliku sudjelovati i u dokumentarcima Science Discovery-ja te History Channel-a.
