Astronomi su u podacima s misije Cassini otkrili pojavu nalik dugi iznad Enkelada, ledenog mjeseca Saturna. Ispostavilo se da izvor tog svjetlosnog fenomena leži u samom prstenu E, koji mjesec neprestano puni materijalom iz svojih ledenih gejzira.
Duga u podacima Cassinija
Enkelad je malen, ali vrlo aktivan mjesec. Kada je misija Cassini, zajednički projekt NASA-e, Europske svemirske agencije i Talijanske svemirske agencije, proučavala Saturn i njegove satelite, pokazalo se da se ispod ledene kore Enkelada skriva globalni ocean. Na južnom polu otkriveni su gejziri koji izbacuju vodeni led i paru; upravo ti mlazovi hrane široki prsten E oko Saturna.
Upravo u tom prstenu znanstvenici su pronašli tragove svjetlosnog fenomena. Tim koji vodi Niels Rubbrecht s Tehnološkog sveučilišta u Delftu analizirao je tri Cassinijeva preleta pokraj Enkelada, jedan 2010. i dva 2012. godine. Na snimkama instrumenata Imaging Science Subsystem i Visual and Infrared Mapping Spectrometer uočili su nizove paralelnih pruga koje su mijenjale boju, stvarajući dojam duge.
Te pruge nisu bile optička varka kamere. Pojavljivale su se u više snimki, posebno izražene u infracrvenom spektru, a njihova orijentacija bila je nagnuta 16° u odnosu na ravninu Sunca i 43° u odnosu na Saturnove prstenove.
Rubbrecht objašnjava da je najveći izazov bio odrediti što se zapravo promatra: “Nije postojala prethodna dokumentacija o ovakvoj pojavi. Analizirali smo geometriju, raspršenje svjetlosti i niz mogućih objašnjenja kako bismo isključili banalne uzroke.”
Kako Enkelad oblikuje prsten E
Najvjerojatnije objašnjenje upućuje na to da se u prstenu E formira strukturirani odraz svjetlosti, a ključnu ulogu u tom procesu ima Enkelad. Led koji neprestano izbacuju njegovi gejziri raspoređuje se u pravilne obrasce, vjerojatno pod utjecajem magnetskog polja ili stvaranja valova gustoće. Ti valovi, koje znanstvenici slikovito nazivaju ledene niti, nastaju zbog čestica najvećih brzina koje izbijaju iz mjeseca.
Postoji i hipoteza da gravitacija Enkelada prilikom prolaska kroz prsten stvara lokalne poremećaje koji zatim oblikuju takve strukture. Točan mehanizam još nije poznat, no jasno je da se radi o dosad neviđenoj pojavi.
Kako je istaknula Rubbrechtova mentorica i suautorica dr. Stephanie Cazaux, otkriće sugerira da u orbiti oko Saturna postoji “neobično organiziran materijal” koji otvara nova pitanja o ponašanju tvari u ekstremnim uvjetima.
Misija Cassini završila je 2017. nakon trinaest godina u orbiti Saturna, no njezini podaci i dalje otkrivaju iznenađenja. Rezultati ovog istraživanja objavljeni su u časopisu Icarus.
Na Enkeladu i njegovim prstenovima priroda je još jednom pokazala da može stvoriti dugu i tamo gdje je najmanje očekujemo.
Ivan je novinar i autor koji piše o znanosti, svemiru i povijesti. Gostuje kao stručni sugovornik na Science Discovery i History Channelu te piše za Večernji list. Osnivač je Kozmos.hr, prvog hrvatskog portala posvećenog popularizaciji znanosti.
