Patuljasti planet Cerera, najveće tijelo u asteroidnom pojasu između Marsa i Jupitera, možda je nekada bio mnogo dinamičniji nego što se mislilo. Novo istraživanje otkriva da je u njezinoj unutrašnjosti postojao izvor kemijske energije, što otvara pitanje je li taj svijet mogao pružiti uvjete za jednostavne oblike života.
Studija objavljena u časopisu Science Advances oslanja se na podatke NASA-ine misije Dawn, koja je završila 2018., ali i dalje daje dragocjene uvide u sastav i povijest Cerere.
Prvi tragovi o mogućoj aktivnosti pojavili su se kada su znanstvenici uočili svijetle točke na površini, naslage soli nastale iz podzemnih tekućina. Analize su kasnije otkrile i golemi rezervoar slane vode, duboko ispod kore, te organske molekule ugljika, ključne za stvaranje mikrobiološkog života.
Iako su ovi podaci ukazivali na zanimljive procese, nedostajao je jedan presudan element, energija. Bez izvora topline ili kemijskih reakcija, čak i voda i organski spojevi nisu dovoljni za održavanje života.
Kako je Cerera stvarala energiju?
Autori nove studije razvili su detaljne kemijske i toplinske modele kako bi rekonstruirali unutrašnje procese prije približno 2,5 milijardi godina. Simulacije pokazuju da je radioaktivni raspad u stijenama oslobađao toplinu, dok su metamorfozirane stijene u središtu planeta otpuštale plinove. Ti su procesi mogli hraniti podzemni ocean i stvarati kemijsku energiju potrebnu za održavanje jednostavnih mikroorganizama.
“Na Zemlji hidrotermalni izvori na dnu oceana nude obilje energije mikroorganizmima. Ako je nešto slično postojalo na Cereri, mogli su nastati uvjeti za život”, rekao je voditelj istraživanja Sam Courville, tada pripravnik u NASA-inom Laboratoriju za mlazni pogon, danas na Državnom sveučilištu Arizone u Tempeu.
Danas je Cerera hladan, suh svijet. Radioaktivni elementi koji su grijali unutrašnjost odavno su nestali, a preostala voda postoji samo u obliku guste salamure. Za razliku od mjeseca poput Enkelade ili Ija, Cerera nema gravitacijske sile velikog planeta koje bi održavale unutarnju aktivnost.
Ipak, ovo otkriće ima šire značenje. Ako je Cerera nekoć imala toplinu, vodu i organske molekule, slični uvjeti mogli su postojati i na drugim ledenim tijelima Sunčeva sustava. To povećava izglede da je život u svemiru možda češći nego što pretpostavljamo.
Ivan je novinar i autor koji piše o znanosti, svemiru i povijesti. Gostuje kao stručni sugovornik na Science Discovery i History Channelu te piše za Večernji list. Osnivač je Kozmos.hr, prvog hrvatskog portala posvećenog popularizaciji znanosti.
