Astronauti misije Artemis II poručili su na prvom javnom govoru nakon povratka na Zemlju da se NASA-ina letjelica Orion, osobito toplinski štit, pokazala vrlo uvjerljivo u najkritičnijem dijelu leta, pri povratku kroz atmosferu. Po njihovu sudu, misija je NASA-i donijela upravo ono što joj je trebalo prije sljedeće faze programa: stvarno iskustvo leta s posadom oko Mjeseca i čvršći temelj za buduće slijetanje ljudi na Mjesec.
Četveročlana posada, troje Amerikanaca i jedan Kanađanin, nastupila je iz NASA-inog Svemirskog centra Johnson u Houstonu i pritom jasno povezala vlastiti let s onim što slijedi. Njihova procjena glasi da je Artemis II znatno bolje pripremio agenciju za iduće korake, uključujući planirano slijetanje s posadom i dugoročniju ljudsku prisutnost na Mjesecu.
Najosjetljiviji trenutak prošao je bolje nego što se NASA usudila nadati
Najviše pažnje privukao je upravo povratak kroz atmosferu, jer je toplinski štit bio jedno od najosjetljivijih pitanja još od prvog testnog leta Artemisa 2022. godine bez posade. Tada se kapsula vratila s toliko oštećenja na štitu da je to otvorilo niz tehničkih pitanja i odgodilo sljedeći korak programa.
Zapovjednik Reid Wiseman rekao je da su on i pilot Victor Glover pri ulasku u atmosferu uočili tek dva manja mjesta na kojima se vidio gubitak zaštitnog sloja toplinskog štita.
Nakon ukrcaja na brod za prihvat kapsule, posada je pokušala što bolje pregledati donji dio letjelice te je pritom uočila manji gubitak materijala na prijelaznom dijelu gdje se toplinski štit spaja s ostatkom kapsule.
No prvi dojam bio je pozitivan. Prema Wisemanovim riječima, štit je izgledao vrlo dobro, a sam povratak bio je iznimno dojmljiv. Ipak, odmah je upozorio da tek slijedi detaljna analiza. NASA sada, kako je rekao, namjerava doslovno pročešljati svaki dio štita.
To nije sitnica. Nakon problema na prvom testnom letu u sklopu programa Artemis NASA nije išla u potpunu preradu istog rješenja, nego je za Artemis II promijenila putanju ulaska u atmosferu kako bi smanjila toplinsko opterećenje. Buduće kapsule trebale bi imati i novu izvedbu toplinskog štita. Zato je ovaj povratak imao značenje mnogo veće od same završnice misije.
Glover je opisao i posljednje sekunde prije slijetanja u Tihi ocean. Kada su se padobrani otpustili neposredno prije dodira s morem, osjećaj je, kaže, bio kao da slobodno pada unatrag s nebodera. Nekoliko sekundi poslije, kad se let smirio, iskustvo je opisao jednom riječju: veličanstveno.
Let oko Mjeseca koji je otvorio novu fazu programa
Wiseman, Glover, Christina Koch i Kanađanin Jeremy Hansen poletjeli su s Floride 1. travnja kao prva NASA-ina posada upućena prema Mjesecu nakon više od pola stoljeća. Ujedno je riječ o daleko najraznolikijoj lunarnoj posadi u američkoj svemirskoj povijesti.
Tijekom misije postali su najudaljeniji ljudi u povijesti svemirskih letova, nadmašivši rekord Apolla 13. Dok su prolazili iza Mjeseca, vidjeli su osvijetljene dijelove njegove daleke strane u prizoru kakav ljudsko oko dosad nije imalo priliku promatrati na taj način. Dodatnu težinu cijelom letu dao je i prizor potpune pomrčine Mjeseca.
Kapsula Orion, kojoj je posada dala ime Integrity, nakon gotovo deset dana misije spustila se padobranima u Tihi ocean. No za Reida Wisemana povratak nije imao samo tehničku i povijesnu težinu. U razgovoru nakon konferencije rekao je da još nije stigao ni pogledati prema Mjesecu, a kamoli prema sjajnom krateru kojem je posada predložila ime Carroll Crater, u čast njegove pokojne supruge.
Wiseman je rekao da je let prema Mjesecu u sebi spojio dva potpuno različita osjećaja. S jedne strane, boravak oko 406 tisuća kilometara od doma opisao je kao jedan od najveličanstvenijih prizora koje čovjek može doživjeti. S druge, povratak kroz atmosferu pri brzini 39 puta većoj od brzine zvuka jasno pokazuje koliko je takva misija rizična. Priznao je da je usred leta najviše mislio na povratak kući i zagrljaj svoje djece.
Ono što slijedi neće biti jednostavno, ali NASA više ne kreće naslijepo
Po povratku na Zemlju astronauti su prošli opsežan niz liječničkih i funkcionalnih testova. Timovi su pratili ravnotežu, vid, mišićnu snagu, koordinaciju i opće stanje organizma nakon gotovo deset dana leta. Posada je potom ponovno obukla svemirska odijela i sudjelovala u vježbama u uvjetima koji oponašaju Mjesečevu gravitaciju, kako bi NASA dobila jasniju sliku o tome koliko bi budući istraživači odmah nakon slijetanja mogli imati snage, izdržljivosti i preciznosti za rad na površini.
Dok se analiziraju podaci s Artemisa II, NASA već priprema sljedeću fazu programa. Prema sadašnjem planu, Artemis III trebao bi poslužiti za uvježbavanje ključnih manevara u Zemljinoj orbiti, uključujući spajanje kapsule Orion s jednim ili dvama mjesečevim modulima za slijetanje koje razvijaju SpaceX i Blue Origin. Riječ je o koraku bez kojeg buduća slijetanja ne mogu postati rutinski izvediva.
Nakon toga slijedi Artemis IV, koji je prema sadašnjem rasporedu predviđen za 2028. godinu. Tada bi dva astronauta trebala sletjeti u blizini južnog pola Mjeseca. Za razliku od programa Apollo, u kojem su ljudski boravci na Mjesecu bili kratki i ograničeni na nekoliko misija, NASA sada otvoreno gradi pristup koji računa na dugoročniju prisutnost, složeniju infrastrukturu i postupno širenje aktivnosti na Mjesečevoj površini.
Artemis II zato nije bio samo povratak ljudi u blizinu Mjeseca, nego i ključna provjera svega što NASA planira u sljedećim fazama programa. Christina Koch rekla je da su se ona i njezini kolege nakon povratka osjećali još odlučnije u vezi s onim što slijedi. Jeremy Hansen upozorio je, međutim, da takvi ciljevi traže i spremnost na dodatni rizik. Iako je njihova misija protekla mirno, rekao je, posadi je bilo posve jasno koliko se uvjeti tijekom takvog leta mogu naglo promijeniti.
Ivan je novinar i autor koji piše o znanosti, svemiru i povijesti. Gostuje kao stručni sugovornik na Science Discovery i History Channelu te piše za Večernji list. Osnivač je Kozmos.hr, prvog hrvatskog portala posvećenog popularizaciji znanosti.
