Harrison “Jack” Schmitt, posljednji znanstvenik koji je hodao Mjesecom, i danas u njemu vidi mnogo više od odredišta iz prošlosti. Za 90-godišnjeg geologa i člana misije Apollo 17, povratak ljudi prema Mjesecu nije samo simboličan nastavak prekinute priče, nego priprema za Mars, nova geopolitička pozornica i mogući izvor energije koja bi mogla imati važnu ulogu na Zemlji.
Schmitt, jedan od četvorice još živih astronauta koji su hodali Mjesecom, ponovno je osjetio uzbuđenje kada je posada Artemisa II krenula na povijesni let oko Mjeseca. U razgovoru za Associated Press govorio je o lunarnoj postaji, heliju-3, iskustvu rada u dubokom svemiru, životu u svemiru i pitanju izvanzemaljskih civilizacija.
“Neka jednog dana ostave ovakve tragove”
U prosincu 1972. Schmitt i Eugene Cernan hodali su dolinom Taurus-Littrow u sklopu misije Apollo 17. Bio je to završetak ere Apolla, ali Schmitt je već tada gledao dalje. Dok je s Cernanom prikupljao uzorke stijena i tla, preko radijske veze izgovorio je rečenicu koja je zvučala kao poruka budućim generacijama: “Mislim da bi sljedeća generacija ovo trebala prihvatiti kao izazov. Neka jednog dana ostave ovakve tragove.”
Schmitt nije bio samo astronaut. Bio je terenski geolog, prvi znanstvenik koji je hodao Mjesecom. Upravo je njegovo znanje pomoglo da misija Apollo 17 iz složenog područja Taurus-Littrow donese uzorke koji su imali šire značenje za razumijevanje nastanka Mjeseca, njegove veze sa Zemljom i povijesti Sunčeva sustava.
Dolina u kojoj su radili dublja je od Velikog kanjona, s planinama koje se uzdižu s obje strane. Za geologa je to bio izniman teren jer je nudio trodimenzionalni presjek Mjesečeve prošlosti kakav prethodne misije nisu imale.
Lunarno tlo kao arhiv Sunčeva sustava
Schmitt Mjesec opisuje kao arhiv star 4,5 milijardi godina. Njegova površina, posebno regolit, čuva tragove procesa koji su oblikovali Sunčev sustav od samih početaka.
U novijem radu na uzorcima regolita Schmitt ističe moguću vezu između promjena Sunčeve aktivnosti i velikih promjena u povijesti života na Zemlji. Prema njegovu tumačenju, Sunce je prije oko pola milijarde godina postalo aktivnije, otprilike u razdoblju kada se u oceanima dogodio snažan porast života. Topliji oceani mogli su, smatra, pogodovati širenju i raznolikosti organizama.
Mjesečeve stijene pritom nisu samo znanstveni materijal. One su i praktičan pokazatelj budućih mogućnosti. Schmitt posebno ističe bazaltne lave bogate titanijem. Takve stijene mogu koncentrirati resurse poput vodika i helija, među njima i izotop helij-3.
Helij-3 i nova utrka prema Mjesecu
Za Schmitta je helij-3 jedan od važnih razloga zbog kojih Mjesec ponovno postaje strateški važan. Taj izotop, rijedak na Zemlji, mogao bi jednoga dana imati ulogu u proizvodnji energije, kvantnom računalstvu, terapiji raka i drugim tehnologijama.
Najveće očekivanje vezano je uz mogućnost nuklearne energije bez klasičnog nuklearnog otpada. Schmitt smatra da bi Mjesec mogao postati izvor helija-3 i da je upravo ta mogućnost jedan od pokretača nove svemirske utrke.
U toj utrci, kaže, sudjeluju i SAD i Kina. Za njega se povratak na Mjesec ne može odvojiti od geopolitike. Lunarna postaja, smatra Schmitt, ima smisla jer stvara prisutnost u dubokom svemiru, donosi iskustvo potrebno za letove prema Marsu i može smanjiti cijenu budućih misija.
Život na Mjesecu bit će moguć, ali Mars je druga priča
Schmitt vjeruje da će život na Mjesecu biti izvediv, pod uvjetom da ljudi imaju odgovarajuću opremu i zaštitu. Rad na površini, kaže, u jednoj šestini Zemljine gravitacije bio je iznenađujuće lagan. Hodanje je opisao gotovo kao povratak u djetinjstvo, jer pad nije bio osobito težak, a kretanje je bilo manje naporno nego na Zemlji.
No dugotrajan boravak tražit će rješavanje ozbiljnih problema, osobito zaštitu od zračenja. Mars je, prema njemu, još zahtjevniji cilj. Za putovanja prema Marsu vjerojatno će biti potrebni fuzijski raketni pogoni kako bi se skratilo trajanje leta.
Schmitt je govorio i o izvanzemaljskom životu. Smatra da je, statistički gledano, moguće da su se uvjeti slični onima na Zemlji razvili i drugdje u svemiru. Pitanje posjećuju li nas napredne civilizacije ostavlja otvorenim, ali je oprezan. Po njegovu mišljenju, da su toliko napredne i doista ovdje, vjerojatno bi komunicirale jasnije. “Malo vjerojatno, možda, ali moguće”, rekao je.
Na pitanje bi li se vratio na Mjesec ili otišao na Mars, Schmitt nema dvojbe. Bi, kaže, osobito kada bi mogla poći i njegova supruga Teresa. No budućnost dubokog svemira, po njemu, ipak pripada mladima. Zbog toga naglašava obrazovanje, posebno matematiku, i činjenicu da NASA ponovno ima mlađu generaciju koja uči raditi izvan Zemljine orbite.
Ivan je novinar i autor koji piše o znanosti, svemiru i povijesti. Gostuje kao stručni sugovornik na Science Discovery i History Channelu te piše za Večernji list. Osnivač je Kozmos.hr, prvog hrvatskog portala posvećenog popularizaciji znanosti.
