Potraga za izvanzemaljskom inteligencijom (SETI) već sedam desetljeća fokusira se na osluškivanje radio ili optičkih signala koji bi mogli putovati međuzvjezdanim prostranstvima. No, što ako smo cijelo vrijeme preskakali ključan preduvjet za razvoj civilizacije? Nova, provokativna studija objavljena u časopisu International Journal of Astrobiology sugerira da put do zvijezda ne počinje raketama, već… rudnicima. Autori tvrde da se napredna tehnologija, od čelika do svemirskih brodova, ne može razviti bez masivnih naslaga jednog prljavog, ali energetski moćnog resursa: ugljena.
Kako prenosi Universe Today, argument znanstvenika na prvi pogled djeluje jednostavno, ali nosi duboke implikacije: da bismo izgradili radioteleskope i komunicirali sa svemirom, prvo smo morali ovladati čelikom. A da bismo proizveli čelik i pokrenuli industrijsku revoluciju, trebala nam je energija koju drvo ili voda nisu mogli pružiti u dovoljnoj mjeri. Trebao nam je ugljen.
Od parnog stroja do međuzvjezdanih poruka
Lincoln Taiz, profesor emeritus biologije biljaka na Sveučilištu u Kaliforniji (Santa Cruz) i vodeći autor studije, objašnjava kako je upravo ugljen bio ona “iskra” koja je omogućila prijelaz iz predindustrijskog u napredno industrijsko društvo. Na Zemlji su rani rudnici ugljena bili plitki, često duboki manje od 30 metara, što je omogućilo lak pristup energiji. Ta energija korištena je za postizanje visokih temperatura u visokim pećima, nužnih za proizvodnju čelika.
Čelik je potom omogućio izradu bušilica sposobnih dosegnuti dublje rezerve nafte i plina, koje se obično nalaze na dubinama većim od tisuću metara. Taj energetski “domino efekt” doveo je do razvoja tehnologije 20. stoljeća, uključujući preciznu metalurgiju i inženjerstvo, bez kojih ne bi bilo ni solarnih panela, ni nuklearnih elektrana, a kamoli radioteleskopa kojima danas pretražujemo nebo. Autori tvrde da je preskakanje faze fosilnih goriva malo vjerojatno jer su upravo ona omogućila stvaranje infrastrukture potrebne za razvoj alternativnih izvora energije.
Kozmička lutrija i tektonika ploča
Ako je ova teorija točna, potraga za “drugom Zemljom” postaje znatno kompliciranija. Nije dovoljno pronaći planet u nastanjivoj zoni; taj planet mora imati i specifičnu geološku povijest. Na Zemlji je čak 90% ugljena koji je pokretao industrijsku revoluciju nastalo u relativno kratkom razdoblju od 70 milijuna godina, tijekom karbona i perma. Za to je bila nužna tektonika ploča, sudaranje kontinenata koje je stvorilo bazene za taloženje biljnog materijala.
Taiz upozorava i na faktor vremena: na našem planetu, sazrijevanje energetski gustog bitumenskog ugljena dogodilo se više od 100 milijuna godina prije pojave Homo sapiensa. Da su se ljudi – ili neka druga inteligentna vrsta – pojavili prerano, dok je ugljen još bio u fazi treseta, industrijska revolucija možda nikada ne bi započela.
Kako onda detektirati takve civilizacije? Znanstvenici predlažu traženje “tehnopotpisa” u atmosferama egzoplaneta. Kombinacija visokih razina ugljičnog dioksida, sumpornog dioksida, dušikovih oksida i čestica čađe mogla bi ukazivati na industrijsku revoluciju u punom jeku. Ipak, postoji kvaka, ta faza vjerojatno traje kratko u kozmičkim razmjerima, što drastično smanjuje šanse da je “uhvatimo” u pravom trenutku. Sve ovo sugerira da bi napredne tehnološke civilizacije mogle biti još rjeđe nego što predviđa poznata “hipoteza o rijetkoj Zemlji”, čineći našu industrijsku povijest ne samo prljavom, već i jedinstvenom u svemiru.
Ivan je novinar i autor koji piše o znanosti, svemiru i povijesti. Gostuje kao stručni sugovornik na Science Discovery i History Channelu te piše za Večernji list. Osnivač je Kozmos.hr, prvog hrvatskog portala posvećenog popularizaciji znanosti.
