Dr. Sebastian Voltmer je astrofotograf s ogromnom strašću za noćnim nebom. Uz to što ima doktorat iz područja teorije medija (s naglaskom na znanstvenu fotografiju), Sebastian je astrofotograf, filmski producent i glazbenik. Već godinama pratim njegov rad na društvenim medijima i uvijek se divim njegovom talentu za pronalazak svemirskih čuda i dijeljenjem istih svima.
Nedavno je njegov rad završio na naslovnim stranicama diljem svijeta. Dr. Voltmer uspio je fotografirati Međunarodnu svemirsku postaju s tako nevjerojatnom jasnoćom da na slici možete vidjeti kako dva astronauta rade na postaji tijekom svemirske šetnje. Na fotografiji se lako da raspoznati i spojena letjelica Dragon kompanije SpaceX. Radi se o jednoj od najjasnijih i najimpresivnijih fotografija Međunarodne svemirske postaje, i da bi uspio u svom pothvatu, Voltmer je čekao da sunce zađe, kada su uvjeti bili idealni.
Međutim, njegova priča još je nevjerojatnija kad uzmemo u obzir da su leće njegovog teleskopa bile usmjerene prema svemirskoj postaji dok je bio u rodnom gradu jednog od astronauta Međunarodne svemirske postaje, Matthiasa Maurera. Kad je fotografirao postaju, Maurer je već bio vani i penjao se po njezinoj strani.
Ova fotografija svemirske postaje također pokazuje njezinog drugog astronauta, Raju Charija, kako radi na robotskoj ruci “Canadarm2”.
Iako je fotografija Međunarodne svemirske postaje sigurno jedna od najboljih i najjasnijih koje smo ikad vidjeli, Dr. Voltmer ima mnogo drugih zapanjujućih fotografija koje je napravio tijekom svoje karijere.
Timu portala Kozmos.hr bilo je zadovoljstvo intervjuirati Dr. Voltmera putem elektroničke pošte.
Ako se netko danas želi početi baviti astrofotografijom od početka, bez prethodnog znanja, odakle da ta osoba krene? Koji su vaši savjeti?
Čak i sa pametnim telefonima možete učiniti puno. Ne treba vam nužno pravi digitalni fotoaparat. S prikladnim aplikacijama, možete se početi baviti astrofotografijom bez predznanja. Naravno, ipak preporučam fotoaparate bez zrcala i DSLR fotoaparate.
Nedavno ste učinili nešto nevjerojatno i ne samo producirali jednu od najčišćih fotografija Međunarodne svemirske postaje sa Zemlje, već ste to učinili dok su astronauti bili u svemirskoj šetnji. Vaša fotografija završila je na naslovnicama diljem svijeta; recite nam kako ste uspjeli fotografirati ISS i postići takvu jasnoću? Kako je izgledao proces iza tih fotografija?
Uspio sam postići toliku jasnoću slike jer sam uspio uhvatiti svemirsku postaju dok je bila točno iznad mene, a i zrak je bio vrlo povoljan—to zovemo dobrom vidljivošću. Uspio sam ju pratiti vrlo precizno. Zbog prijašnjih probi, uspio sam unaprijediti ono što sam već ranije isprobao i upisao sam koordinate svemirske postaje u nosač kamere. Dva dana ranije, unio sam najrecentnije podatke u taj nosač, a on ima dva servomotora. Tako sam uspio pratiti postaju.
Astrofotografija je umjetnost, a vi ste umjetnik koji je, uz to, i ekspert u svom polju. No čime se bavite kada ne koristite svoje kamere i ne slikate nebeska tijela?
Kada ne koristim fotoaparat, jako uživam u sviranju glasovira, stvaranju glazbe, filmske glazbe, uključujući skladbu za misiju Kozmički poljubac (Cosmic Kiss) Matthiasa Maurera. Jako volim skijanje, brdski biciklizam i ronjenje. Tako da ima mnogo stvari kojima bih se volio predati.
Možete li nabrojati tri stvari koje najviše volite oko astrofotografije i tri stvari koje svakako ne volite?
Ono što specifično volim kod astrofotografije je u prvom redu pretvaranje nevidljivog u vidljivo. Onda, kao druga točka, planetarna fotografija. U odnosu na duboko nebo, to je potpuno drukčije područje i umjesto duge ekspozicije želim da ona bude vrlo kratka, što je uzbudljivo. Vrlo je teško fotografirati najmanje detalje na planetima. Treća dobra točka astrofotografije je pojava neočekivanih stvari, kao što su zvijezde padalice, kada se na nebu pojave ogromne vatrene kugle ili kada se pak pojavi korona aurore borealis.
Ono što često ne volim oko astrofotografije je njen iznimno tehnički aspekt. On često zna biti privlačan, osobito kada je ISS u pitanju, ali kada bi stalno bio prisutan, to mi se ne bi svidjelo jer ponekad radim na jednostavan način. Uzmem stalak i svoj fotoaparat sa mnom, i to je to. Da, niski budžet za mene je prednost.
Druga točka koju ne volim je što najmanja pogreška uništi cijelu noć fotografiranja. Naravno, u potpunosti ovisim o vremenu, pogotovo s optičkom fotografijom, pa se često zna desiti da sve pripremite za slikanje i onda se pojavi oblak, taman kada sva oprema konačno preradi—to je treća točka.
Svjetlosno zagađenje postalo je ekstremno zadnjih godina. Sve veći broj umjetnih izvora svjetla čini astrofotografiju zahtjevnijom nego ikad prije. Kao astrofotograf, što bi rekli da se mora učiniti u svrhu smanjenja svjetlosnog zagađenja, i mislite li da znanstvenici, vlade i društvo općenito moraju činiti više da bi spriječili širenje svjetlosnog zagađenja.
Svjetlosno zagađenje ogroman je problem. Usput, Matthias Maurer opet ovdje ulazi u priču jer on je pokrovitelj našeg projekta „Gesundes Licht für Natur und Mensch” (“Zdravo svjetlo za prirodu i čovjeka“). On s ISS-a slika fotografije, na primjer, Londona, i kaže da je to lijepo za vidjeti ali da se u isto vrijeme očituje gubitak prirodnog noćnog neba.
Hladne bijele LED žarulje još gore utječu na okoliš. U prošlosti bismo koristili samo vatru, samo tu žutkastu, crveno-bijelu svjetlost, a to je i svjetlost pod kojom bolje spavamo. No nažalost, većina uličnih svjetiljki zasljepljuje oči sa svojim hladnim temperaturama boje.
Ironično je to što se u Njemačkoj na mjestima opasnosti koristi samo žutkasto svjetlo. Onda su tu raskrižja, na kojima se, kao što ste vjerojatno primijetili za vrijeme gradske vožnje, isto koristi samo toplo svjetlo. Hladna svjetla koriste se svugdje drugdje. Trebali bi biti obratno: na mjestima opasnosti trebalo bi se koristiti hladno, bijelo svjetlo kao mjera opreza, a na svim drugim cestama trebalo bi se nalaziti toplije, žuto svjetlo. Kao što možete zaključiti, svjetlosno zagađenje nije problem samo za astronome, no oni su prvi koji su ga primijetili na noćnom nebu.
LED tehnologija nažalost dolazi s psihološkom nuspojavom: postoji takozvani povratni učinak. To znači da korištenjem LED svjetlosti štetimo električnu energiju. Puno je jeftinija, i od nje se šteti jako puno energije, zbog čega možemo uložiti u nešto drugo i na koncu potrošiti više novca. Ili, recimo ovako: možemo učiniti LED osvjetljenje svjetlijim na taj način da ljudi iz iste cijene dobe više iskoristivosti. To je razlog zašto prijelaz na LED svjetlost dovodi do većeg svjetlosnog zagađenja.
U Sankt Wendelu u Njemačkoj radimo na tome da osiguramo prirodno noćno nebo i zaštitimo okoliš. Formuliramo smjernice za osvjetljavanje i općine oko Sankt Wendela se orijentiraju prema tim smjernicama. Prva od tih općina je Eiweiler, koja je sada prešla na LED uličnu rasvjetu s detektorima pokreta.
Kratki dokumentarac o procesu fotografiranja Međunarodne svemirske postaje pogledajte ovdje:
Što mislite o SpaceX-u i sličnim kompanijama koje lansiraju tisuće mini-satelita u orbitu? Svemirski otpad i smeće koje kruži oko Zemlje već su sada ogroman problem. Koliko su sateliti veliki problem za astrofotografiju i kako mislite da bismo mogli riješiti taj problem?
Problem su naravno svjetlosno zagađenje i mega-mreže satelita. Ti internetski sateliti su problematični za znanstvena istraživanja, time-lapse astrofotografiju, ali i naše kulturno nasljeđe. Ipak, sateliti Starlink sada pomažu ljudima u ukrajinskoj krizi. Po meni je važno istaknuti se u odnosu na druge—razmisliti o perspektivi na stvari i isključiti, ili ukloniti, crno-bijeli način razmišljanja kada god je to moguće.
Teško da je moguće fotografski uhvatiti neometeni pogled na nebo bez da ti sateliti prolaze kroz fotografije. U astrofotografiji postoje metode, na primjer sigma clipping, pomoću kojih se ti sateliti mogu ukloniti iz niza slika. Na taj način ne vidim problema, ali otkrivanje asteroida i drugih nebeskih tijela postaje sve teže za robotske teleskope i znanstvena postrojenja.
No moram reći da s Elonom Muskom i dalje možete razgovarati prilično dobro u odnosu na Jeffa Bezosa ili kompaniju OneWeb. Elon Musk još uvijek sluša znanstvenike i učinio je nove Starlinkove tamnijima.
Nebo pripada svima nama. To je naš moto, i s njim želimo privući pozornost na činjenicu da je noćno nebo naše kulturno nasljeđe. Pogledajte, na primjer, moju sliku noćnog neba i Stonehengea. Da, ljudi su prije više tisuća godina gledali vrlo slično nebo, ali tako neće ostati sada kada je nebo prepuno satelita. Ti su sateliti u niskoj orbiti oko Zemlje vidljivi samo kada nisu u Zemljinoj sjeni, pogotovo sat ili dva nakon zalaska sunca ili prije izlaska sunca, a tamo gdje ja živim u principu cijelu noć.
Koja vam je najdraža lokacija za promatranje i fotografiranje noćnog neba, i zašto?
Već godinama mi je vrlo blisko srcu fotografiranje noćnog zvjezdanog neba u Namibiji, na jugu Afrike, jer je zrak vrlo suh tamo. Ali volim biti i u Australiji, Čileu ili jednostavno kod kuće, gdje sam fotografirao ISS.
Jedna od vaših najspektakularnijih fotografija je fotografija korone s visokim dinamičkim rasponom (HDR). Provedite nas kroz proces slikanja takve fotografije.
Za tu poznatu sliku solarne korone koristio sam refraktorski teleskop na koji je bio pričvršćen fotoaparat Nikon D800. Taj DLSR fotoaparat prikazuje veliki raspon svjetlosnih vrijednosti—14 bitova. Uspio sam slikati puno pojedinačnih slika s različitim ekspozicijama, a ne samo tri stupnja visokog dinamičkog raspona. Za pomrčinu sunca slikao sam podeksponirane slike, a onda normalno eksponirane i nadeksponirane slike s vremenima ekspozicije do 4 sekunde. Odradio sam sve međukorake i tako sam uspio stvoriti sliku s visokim dinamičkim rasponom koja je vrlo blizu pravom doživljaju.
Možete li nam pokazati tri vaše astrofotografije i reći nam zašto mislite da su one tri najbolje?
Zapravo, mislim da je fotografija korone jedna od mojih najboljih. Od početka fotografiranja pa do procesiranja, pazio sam na sve. Odredio sam flat-field korekciju (vinjetiranje i prašina na senzoru), oduzeo sam dark-frameove u polju (uklonio šum). Nakon toga sam maknuo sa slike greške koje svaki fotoaparat ima. Proveo sam sve metode primarno u softveru PixInsight koji omogućuje pisanje i izvršavanje vrlo interesantnih kodova.
Također volim auroru borealis, odnosno „Eksploziju aurore“, kako ju je nazvao SpaceWeather. Taj time-lapse se također prikazivao u planetarijima diljem svijeta. Najdraži kadar tog videa ukrala je jedna kineska kompanija i izradili su od njega 100 000 ogrlica i prodali ih putem AliExpressa. Moje ime nigdje nije spomenuto. Nisam ni dobio nikakve novce. Onda je naša kompanija LichtenSTERN zahtijevala da obustave proizvodnju. Zanimljivost: kao izdavači, mi također prodajemo ogrlice s Aurorom kako je izgledala na moj rođendan.
Slika Saturna iz 2018. mi je također jedna od favorita. Na njoj su vidljivi heksagon u njegovoj atmosferi, kao i jedna druga oluja. Fotografija je nastala uz pomoć velikog newtonovskog teleskopa na visoravni Gamsberg u Namibiji.
Što mislite o opservatorijskim stanicama kao što su eVScope, Stellina i Vespera? Ti plug-and-play teleskopi postaju sve popularniji, ali hoće li ikada biti ravni jednoj „klasičnoj“ instalaciji koja zahtijeva vremena i truda za montiranje?
Takvi teleskopi mogu se jako dobro koristiti u sklopu predavanja, radionica i na interaktivan način putem interneta. Mislim da su ti teleskopski sustavi dobri za ljude koji su tehnološki obrazovani. Ali ne stvore zapravo pravi dojam koji stvori pogled golim oko kroz objektiv. U mom iskustvu, kada se koristi kamera, taj autentičan dojam se izgubi. Onda više ne možete reći da vršite opservaciju pomoću optičkog teleskopa. Iz toga može proizaći još više komentara, kao što je: „Opran ti je mozak! Samo lažne slike dopiru do tvojih očiju!“.
Ne dobijete pravi dojam o tome koliko su tamni i slabi objekti dubokog neba, te koliko je zapravo potrebno truda s očima. Nije da samo vidite te objekte, potrebno je naučiti vidjeti ih indirektno, ali s tim teleskopima to nije slučaj. Istrenirani gledatelji mogu vidjeti i više nego može jedna kamera, iako na potpuno drukčiji način.
Pridružite se raspravi u našoj Telegram grupi. KOZMOS Telegram
Pozdrav svima! Hvala što čitate Kozmos.hr! Ja sam Ivan i dugi niz godina pišem o svermiu, astronomiji, znanosti, povijesti i arheologiji, a imao sam priliku sudjelovati i u dokumentarcima Science Discovery-ja te History Channel-a.
