Intrigantni ‘džepovi’ pojačanog magnetizma – ostataka Mjesečevog magnetskog polja – možda štite vodeni led na površini našeg satelita.
Početci promatranja
NASA-ini astronomi 2018. godine pronašli su prvi dokaz vodenog leda na Mjesecu. Pronađeni led nalazi se na dnu kratera na sjevernom i južnom polu Mjeseca. Isprva se pretpostavljalo da je ovaj led – star milijunima godina – preživio do danas skriven od sunčevih zraka duboko unutar kratera.
Međutim, znanstvenici su ubrzo ukazali na određene nelogičnosti takve interpretacije. Naime, iako su ti polarni krateri zaštićeni od izravne sunčeve svjetlosti, nisu zaštićeni od sunčevog vjetra (valova nabijenih čestica koje izbijaju iz sunca brzinom stotina milja u sekundi).
Ovaj ionizirani vjetar vrlo je erozivan i trebao je odavno uništiti Mjesečev led. Naime, za razliku od Zemlje, Mjesec više nema ‘magnetski štit’ koji bi ga zaštitio od udarca ovih nabijenih čestica. Stoga se kao logično nametnulo pitanje kako je Mjesečev polarni led preživio?
Kartiranje ‘magnetskih anomalija’
Nova karta mjesečevog južnog pola – i čudnih ‘džepova’ magnetskog polja koji se tamo nalaze – možda može ponuditi odgovor.
U istraživanju predstavljenom na Konferenciji o lunarnoj i planetarnoj znanosti prošlog mjeseca tim znanstvenika sa Sveučilišta u Arizoni podijelio je novu kartu magnetskih anomalija. U svom istraživanju autori su kombinirali 12 regionalnih karata mjesečevog južnog pola, koje je izvorno snimila japanska svemirska letjelica Kaguya, koja je kružila oko Mjeseca od 2007. do 2009.
Riječ je o regijama Mjesečeve površine koje sadrže neobično jaka magnetska polja, a raspoređene su na prostoru južnog pola našeg satelita. Smatra se da su ove anomalije, prvi put otkrivene tijekom misija Apollo 15 i 16 1970-ih, ostatci Mjesečevog drevnog magnetskog štita, koji je vjerojatno nestao prije više milijardi godina.
Podrijetlo anomalija
Nitko nije siguran odakle su došle Mjesečeve magnetske anomalije. Jedna teorija je da datiraju unatrag oko 4 milijarde godina, kada je Mjesec još imao vlastito magnetsko polje.
Kada su se veliki – željezom bogati asteroidi – srušili na Mjesec tijekom ove ere, možda su stvorili površine ispunjene magmom koje su se tijekom stotina tisuća godina pomalo hladile te vremenom postale magnetizirane pod utjecaj tada postojećeg Mjesečevog magnetskog polja.
Veza između leda i anomalija
Magnetske anomalije se preklapaju s nekoliko velikih polarnih kratera koji se nalaze u trajnoj sjeni i mogu sadržavati drevne naslage leda. Prema istraživačima ove anomalije mogu služiti kao sićušni magnetski štitovi koji štite lunarni vodeni led od stalnog bombardiranja sunčevog vjetra.
Nakon što su izradili kartu istraživači su uočili da se magnetske anomalije preklapaju s najmanje dva stalno zasjenjena kratera – Shoemaker i Sverdrup – na južnom polu Mjeseca. Iako su ove anomalije samo djelić jačine Zemljinog magnetskog polja, ipak bi mogle „značajno odbiti ionsko bombardiranje“ solarnog vjetra, rekli su istraživači u svojoj prezentaciji. To bi, dakle, mogao biti ključ za dugotrajni vodeni led na Mjesecu.
Nastavak istraživanja
Nadolazeće lunarne misije mogle bi ponuditi nove uvide u p0drijetlo i opstojnost leda na južnom polu Mjeseca. U okviru misije Artemis – koja za konačan cilj ima vratiti ljude na površinu Mjeseca – planira se spustiti astronaute na južni pol Mjeseca i tamo uspostaviti stalnu bazu. Proučavanje naslaga leda u ovoj regiji moglo bi otkriti kako su nastali i kako tako dugo preživljavaju.
Meteor iz 2013. dio drevnog sudara kojim je formiran Mjesec
Pridružite se raspravi u našoj Telegram grupi. KOZMOS Telegram
Izvori:
