Europska svemirska agencija (ESA) objavila je nove prikaze Marsove regije ‘Medusae Fossae’ koji otkrivaju utjecaj vjetra koji još uvijek aktivno oblikuje površinu Crvenog planeta.
Marsova ‘Medusae Fossae’
Nova slika s ESA-inog Mars Expressa prikazuje dio potencijalno najvećeg pojedinačnog izvora prašine na Marsu – vjetrom oblikovanu formaciju poznatu kao ‘Medusae Fossae’, ili MFF.
MFF nije samo prava ‘tvornica prašine’, već je i izuzetno opsežna – to je najveće sedimentno ležište na planetu i proteže se diskontinuirano na više od 5000 km. Ime je dobio po grčkoj mitološkoj Meduzi Gorgoni, koja je one koji su joj gledali u oči mogla pretvoriti u kamen, a sufiks ‘fossae’ je latinski za rovove ili udubine.
Formacija se nalazi duž granice između Marsovih južnih gorja i sjevernih nizina (poznata kao marsova dihotomija). MFF je smješten između dvije najistaknutije vulkanske regije Crvenog planeta (Tharsis i Elysium). Na slici je također moguće vidjeti Eumenides Dorsum, čiji se rubovi mogu vidjeti na blagoj uzvisini koja se proteže u donjem desnom dijelu (sjeveroistočno).
Lako erodirajuća površina
Površina MFF-a podložna je eroziji vjetra. Površina naizmjenično izgleda glatka i blago valovita (kao što se vidi u gornjem lijevom dijelu slike), djelomično isklesana vjetrom u kilometarske grebene i žljebove (eng. Yardang; sredini i dolje lijevo), i prošarana malim udubljenjima u obliku polumjeseca (dolje desno).
Vjetar predstavlja snažnu silu koja oblikuje površinu Crvenog planeta. Mars Express je uočio nekoliko drugih krajolika na Marsu koji su značajno oblikovani vjetrom, kao što su Nili Fossae, Arabia Terra, Syrtis Major, južne dine i krater Schiaparelli.
Zapravo, ova regija je vjerojatno nastala kao rezultat kretanja materijala vjetrom po površini Marsa. Smatra se da se MFF sastoji od pepela koji oslobađaju vulkani u obližnjoj regiji Tharsis – uključujući Olympus Mons, najveći vulkan u Sunčevom sustavu – koji je taložen ili kroz zrak ili putem brzih tokova lave, plina i kamenih krhotina.
Vrtlozi i vjetar – recentni utjecaji
Spomenute udubine u obliku polumjeseca također su djelo marsovskih vjetrova. Ove udubine u obliku tanjura ili korita, poznate kao ispuhivanje (eng. blowouts), očito su urezane u pijesak erozijom vjetra.
Da bi stvorio ove formacije, vjetar natrpan pijeskom erodira glatku površinu sve dok ne udari u prepreku – na primjer zakopani predmet kao što je stijena ili otporniji dio sedimenta. Vjetar se tada tjera oko i ispod objekta, stvarajući vrtlog, prije nego što konačno krene natrag prema gore, podižući pijesak.
Smatra se da je erozija vjetrom najnovija faza erozijskih procesa koji djeluju na MFF. O tome svjedoči opći nedostatak kratera koji se vidi na površini formacije. Da se erozija vjetrom dogodila davno očekivali bismo da ćemo vidjeti novije kratere na vrhu vjetrom isklesanog terena.
Općenito, činjenica da je ovdje vidljivo samo nekoliko kratera, koji se nalaze uz podlogu starije stijene koja je naknadno prekrivena i obložena prašinom, implicira da je površina regije mlada.
Curiosity snimio „mineralno cvijeće“ na Marsu
Pridružite se raspravi u našoj Telegram grupi. KOZMOS Telegram
Izvori:
Anonymus (23. veljače 2022.), „Caution! Martian wind at work,“ esa.int (1. ožujka 2022).
