Mars je već desetljećima predmet interesa znanstvenika, ali led na Crvenom planetu mogao bi biti ključ za otkrivanje života. Ledene naslage možda pružaju dovoljno zaštite od opasnog zračenja dok omogućuju prolazak svjetlosti, stvarajući tako uvjete u kojima mikroorganizmi mogu preživjeti. Iako bi uvjeti bili izuzetno teški, astrobiolozi vjeruju da bi buduće misije trebale usmjeriti svoju pažnju na istraživanje tih ledenih slojeva.
Prirodna zaštita u ledu
Gotovo 50 godina nakon prvih pokušaja slijetanja na Mars, čini se da još uvijek postoji mnogo neistraženih područja i potencijalnih staništa za život. Mars nije jednolična pustinja kakvom se često doživljava — to je planet raznolike geografije i uvjeta, sa skrivenim dijelovima koji tek čekaju na istraživanje.
Optimisti i dalje traže mogućnosti za život u neistraženim dijelovima Marsa. Nedavno je identificirano područje provincije Tharsis, gdje bi vulkanska aktivnost zajedno s podzemnim ledom mogla stvoriti pogodne uvjete za život. Novo istraživanje sada ukazuje na poznate ledene naslage na srednjim širinama kao dodatno mjesto za istraživanje.
Izazovi za život na marsu
Glavna prepreka opstanku života na Marsu danas je nedostatak tekuće vode, ali to nije jedini problem. Na Zemlji nas atmosfera i magnetsko polje štite od štetnog zračenja, dok Mars nema takav zaštitni sloj. Zbog toga bi svaki potencijalni oblik života na Marsu morao imati otporniji genetski materijal ili bi morao pronaći način da se zaštiti od zračenja.
Dr. Aditya Khuller sa Sveučilišta Caltech i njegovi kolege napominju da se Marsov led obično miješa s prašinom, a takvi slojevi leda prisutni su i na srednjim širinama i na polovima. Iznad 75° širine, led može ostati trajno na površini, dok se u područjima između 30° i 60° širine često nalazi prekriven suhim materijalom. Udari asteroida ili klizišta mogu otkriti ove slojeve na značajno vrijeme, što otvara mogućnosti za istraživanje.
Potencijal za mikroorganizme
Mješavina leda i prašine može spriječiti prolazak štetnog UV zračenja, pružajući sloj zaštite sličan atmosferi. Poznato je da neki organizmi na Zemlji žive koristeći svjetlost koja prolazi kroz led kako bi potaknuli svoje kemijske procese. Postoji mogućnost da bi slični uvjeti mogli postojati i na Marsu.
Međutim, to ne znači da bi takvi organizmi imali lak život. Ako je sloj leda predebeo, fotosinteza bi bila onemogućena zbog nedostatka svjetlosti. Zbog toga su Khuller i njegov tim izračunali pojam “radiativna nastanjiva zona” — područje unutar ledenog sloja gdje uvjeti nisu ni previše topli ni previše hladni te dopuštaju prolazak dovoljno svjetlosti za život.
Za razliku od široke nastanjive zone koja postoji u zvjezdanim sustavima, ova zona unutar leda na Marsu vrlo je uska. Ako prašina čini između 0,01 i 0,1 posto leda, ta zona se može nalaziti 5-38 centimetara ispod površine, ovisno o veličini kristala leda. U slučaju čišćeg leda, ta zona bi se pomaknula na dubine između 2,15 i 3,1 metara.
Je li tekuća voda ipak moguća?
Pod određenim okolnostima, prašina bi mogla uzrokovati topljenje leda, čak i kada su temperature na površini Marsa ispod točke smrzavanja. Takva tekuća voda, iako kratkog vijeka, mogla bi barem privremeno riješiti problem nedostatka vode, ali samo u umjerenim zonama Marsa, a ne na polovima.
Takvi uvjeti zasigurno predstavljaju izazov za život. Male promjene u količini leda iznad ili količini prašine unutar leda mogu značajno utjecati na nastanjivu zonu. Slično kao i biljke koje migriraju prema višim nadmorskim visinama zbog klimatskih promjena, i mikroorganizmi na Marsu morali bi biti izuzetno prilagodljivi kako bi preživjeli te uvjete.
Istraživanje se nastavlja
Unatoč svim izazovima, ovo istraživanje otvara nova pitanja i mogućnosti. Čak i ako uzorci koje rover Perseverance prikupi i isti se prenesu na Zemlju i ne pokažu znakove života, to ne znači da trebamo odustati od Marsa. Umjesto toga, trebali bismo preusmjeriti svoja istraživanja na druga područja koja bi mogla skrivati znakove života.
Istraživači su svjesni da nisu prvi koji su predložili mogućnost opstanka života u marsovskom ledu, ali tvrde da prijašnja istraživanja nisu koristila realne podatke o UV apsorpciji, već su se oslanjala na podatke svježeg snijega ili morskog leda, koji ne odgovaraju uvjetima na Marsu. Umjesto toga, ova studija koristi podatke s grenlandskog leda onečišćenog crnim ugljikom, što bi moglo pružiti točniji uvid u stvarne uvjete na Marsu.
Pozdrav svima! Hvala što čitate Kozmos.hr! Ja sam Ivan i dugi niz godina pišem o svermiu, astronomiji, znanosti, povijesti i arheologiji, a imao sam priliku sudjelovati i u dokumentarcima Science Discovery-ja te History Channel-a.
