Da, oblaci postoje i u svemiru. Ne izgledaju kao oni na Zemlji, ali na svoj način imaju bitnu ulogu. Zapravo, međuzvjezdani oblaci igraju ključnu ulogu u kozmičkim procesima. No, što se događa kada Zemlja prolazi kroz takve oblake?
Znanstvenici već dugo istražuju kako kozmički fenomeni mogu utjecati na Zemljinu klimu. Novo istraživanje predlaže da je Zemlja, prolazeći kroz guste međuzvjezdane oblake prije nekoliko milijuna godina, mogla doživjeti značajne klimatske promjene. Te interakcije možda su pridonijele globalnom ledenom dobu, a ključni faktor u tome bila je pojava rijetkih noćno svjetlećih oblaka u atmosferi.
Međuzvjezdani oblaci su golema područja plina i prašine
Sunčev sustav, zajedno sa Zemljom, neprestano putuje kroz galaksiju Mliječni put. Za puni krug oko središta galaksije potrebno je oko 250 milijuna godina, pri čemu Zemlja putuje brzinom od gotovo 828.000 kilometara na sat. Trenutno se nalazimo u Orionovu kraku, jednom od spiralnih krakova naše galaksije. Tijekom tog putovanja Zemlja prolazi kroz različita kozmička područja, uključujući regije ispunjene zvijezdama i međuzvjezdanim medijem.
Međuzvjezdani oblaci su golema područja plina i prašine koja se nalaze između zvijezda unutar galaksija. Ovi oblaci uglavnom su sačinjeni od vodika, uz manji udio helija i tragove težih elemenata. Oni igraju ključnu ulogu u životnom ciklusu zvijezda, opskrbljujući materijale potrebne za stvaranje novih zvijezda i planeta.
Istraživanje koje je vodio astronom Jess A. Miller sa Sveučilišta u Bostonu otkrilo je da su Zemlja i Sunčev sustav u dva navrata prošli kroz guste međuzvjezdane oblake. Ti su prolazi zabilježeni prije 2 i 7 milijuna godina. Prema rezultatima istraživanja, ti su oblaci bili dovoljno gusti da su komprimirali heliosferu, štiteći Sunčev sustav od međuzvjezdanog medija.
Sunčev vjetar, struja nabijenih čestica koje neprestano emitira Sunce, obično štiti planete Sunčevog sustava odbijajući kozmičke zrake. Međutim, kako prenosi Universe Today, tijekom prolaska kroz guste međuzvjezdane oblake, heliosfera se vjerojatno smanjila, omogućujući interakciju međuzvjezdanog materijala s atmosferom Zemlje. Znanstvenici su otkrili da bi se povećale razine vodika u gornjoj atmosferi, što bi dovelo do stvaranja molekula vode u nižim slojevima atmosfere te do smanjenja razine ozona u mezosferi.
Noktilucentni oblaci i globalno hlađenje
Jedna od najzanimljivijih posljedica ovih interakcija bila bi pojava noćno svjetlećih oblaka (noktilucentni oblak) – rijetkih, visokih oblaka koji svijetle na noćnom nebu. Ovi oblaci obično se formiraju u mezosferi, na rubu svemira, a njihova pojava mogla bi ukazivati na važne promjene u atmosferi.
Prema istraživanju, globalna pojava noćno svjetlećih oblaka mogla je blokirati do 7% sunčeve svjetlosti koja dolazi do Zemljine površine. Ova smanjena količina sunčeve svjetlosti mogla je izazvati značajan efekt hlađenja, potencijalno dovodeći do ledenog doba. Iako bi oblaci bili privremeni, mogli su pokrenuti lanac klimatskih promjena, uključujući dugotrajno globalno hlađenje.
Dok se ledena doba obično pripisuju prirodnim ciklusima poput promjena u Zemljinoj orbiti i nagibu osi, ovo istraživanje otvara mogućnost da su interakcije s međuzvjezdanim oblacima također igrale važnu ulogu u globalnim klimatskim promjenama. Ranija istraživanja nagovještavala su slične rezultate, no Millerov tim koristio je suvremenu tehnologiju kako bi dublje istražio utjecaj međuzvjezdanog medija na Zemljinu atmosferu.
Ovo istraživanje poziva nas da razmislimo o složenoj povezanosti našeg planeta sa širim svemirom. Iako nam se zvijezde i kozmički događaji čine udaljenima, njihovi utjecaji mogu se osjetiti na Zemlji na načine koje tek počinjemo razumijevati. Hoće li budući susreti s međuzvjezdanim oblacima izazvati slične klimatske promjene? Vrijeme će pokazati, no ovo istraživanje otvara fascinantne mogućnosti o tome kako svemirski događaji oblikuju Zemljinu klimu.
Pozdrav svima! Hvala što čitate Kozmos.hr! Ja sam Ivan i dugi niz godina pišem o svermiu, astronomiji, znanosti, povijesti i arheologiji, a imao sam priliku sudjelovati i u dokumentarcima Science Discovery-ja te History Channel-a.
