Što je međuzvjezdani prostor?

Sadržaj Međuzvjezdanog Prostora

Većina prostora između zvijezda puno je praznija od najboljeg vakuuma koji možemo stvoriti u laboratoriju na Zemlji. Međutim, nije potpuno prazno: međuzvjezdani prostor (MP, na Engleskom Interstellar Medium ili ISM) je složen, s različitim fizičkim procesima koji upravljaju njegovim ponašanjem. To je mjesto gdje zvijezde nastaju i gdje zvijezde recikliraju svoje atome kada umru.

Vodik i helij čine otprilike 98% mase MP-a, dok preostalih 2% čine teži elementi poput ugljika, kisika i drugih elemenata koje astronomi nazivaju “metali”. Većina tih atoma je u obliku plina, ali otprilike polovica težih elemenata formira prašinu: relativno velike čestice sastavljene od molekula koje sadrže ugljik.

To uključuje policiklične aromatske ugljikovodike, koji se na Zemlji često proizvode spaljivanjem organske tvari: njihov miris je miris zapečenog hamburgera na roštilju. Iako prašina čini samo oko 1% MP-a, vrlo je učinkovita u apsorpciji vidljive svjetlosti, posebno prema plavom kraju spektra. Kao rezultat, svjetlost zvijezda koja prolazi kroz oblak prašine izgleda crvenkastije i ponekad može biti potpuno blokirana. Iz tog razloga astronomi proučavaju ove oblake prašine u radijskom i infracrvenom svjetlu, koje lakše prolazi kroz oblake prašine.

MP se sastoji od mnogih dijelova

Otprilike polovica međuzvjezdanog plina raspoređena je kroz 98% prostora između zvijezda. Iako je ovaj “međuoblačni plin” izuzetno male gustoće, zagrijava ga svjetlost zvijezda. Najtoplijem dijelu MP-a može doseći milijune stupnjeva, a čak i hladniji dijelovi su topliji od površine Sunca. Niska gustoća znači da međuoblačni plin emitira samo niske razine vidljive svjetlosti.

Vrući MP proizvodi difuzno X-zračenje, dok vodik u toplom međuoblačnom plinu emitira radijsku svjetlost s valnom duljinom od 21 centimetra (8,3 inča). Ova emisija od 21 cm omogućuje istraživačima da kartiraju većinu vodika u galaksijama, pa čak i mjere koliko brzo galaksije rotiraju.

Druga polovica međuzvjezdanog plina komprimirana je u 2% volumena i formira međuzvjezdane oblake. Većina tih oblaka je hladna, ali još uvijek relativno male gustoće, što znači da se atomi vodika ne sastaju da bi formirali molekule.

Najgušći međuzvjezdani oblaci su molekularni oblaci. Molekularni oblaci su vrlo gusti prema MP standardima i vrlo hladni: samo oko 10º iznad apsolutne nule. Najčešća komponenta ovih oblaka je molekularni vodik (H2). Druge molekule uključuju ugljikov monoksid (CO) — koji astronomi često koriste za praćenje strukture molekularnog oblaka — i organske spojeve poput metanola.

Iako je prašina prisutna kroz cijeli MP, njihove koncentracije su dovoljno visoke u molekularnim oblacima da oblake čine poput crne neprozirne mrlje. Molekularni oblaci razlikuju se po veličini i gustoći, od malih oblaka kraćih od svjetlosne godine do divovskih molekularnih oblaka (GMCs), koji su široki preko 100 svjetlosnih godina i sadrže dovoljno materijala za stvaranje nekoliko stotina tisuća zvijezda.

Najgušći, najneprozirniji molekularni oblaci su mjesta gdje se rađaju zvijezde; kada nešto uznemiri oblak, može uzrokovati da plin i prašina kolabiraju pod vlastitom gravitacijom.

Izvor.

Pridružite se raspravi u našoj Telegram grupi. KOZMOS Telegram –t.me/kozmoshr