Međuzvjezdani objekt 3I/ATLAS, koji se nakon prolaska kroz unutarnji dio Sunčeva sustava sada udaljava od Zemlje i nastavlja put prema Jupiteru, pokazao je ponašanje koje je, prema analizi Avi Loeba, teško uskladiti s očekivanjima za tipičan komet. Iako je pri najbližem prolazu pored Zemlje prošao na oko 268,91 milijuna kilometara, Loeb naglašava da ključne neobičnosti nisu vezane uz samu blizinu, nego uz geometriju putanje, strukturu mlazova i sastav plina u okolini jezgre.
U središtu Loebove argumentacije je činjenica da je 3I/ATLAS zadržao istaknuti mlaz usmjeren prema Suncu i nakon perihela, iako je prolazak kroz perihel promijenio smjer gibanja objekta u odnosu na Sunce. U trenutku kada se 3I/ATLAS približavao perigeju 19. prosinca 2025., Loeb je procijenio da je vrijeme za sažeti pregled neobičnosti “po temama”, uz tvrdnju da ukupni obrazac odstupa od onoga što se uobičajeno viđa kod poznatih kometa.
Neobično poravnanje mlaza nakon perihela
Loeb polazi od toga da bi se rotacijska os 3I/ATLAS-a, dok je objekt daleko od Sunca, trebala zadržati gotovo u istom smjeru, ako na njega ne djeluju sile koje bi mijenjale njezinu orijentaciju. No pri prolasku kroz perihel Sunčeva gravitacija snažno je skrenula putanju objekta i time promijenila smjer njegova gibanja. Prema Loebu, taj je otklon iznosio 0,286 radijana, odnosno 16,4 stupnja, za perihelnu udaljenost od 202 milijuna kilometara i brzinu od 68 kilometara u sekundi.
Posebno upadljivim smatra to što je taj kut skretanja točno dvostruko veći od širine konusa antirepa, mlaza koji je na snimkama od 15. prosinca 2025. zahvaćao oko 8 stupnjeva i protezao se do udaljenosti reda veličine milijun kilometara. Loeb zaključuje da bi, ako je jedan rub tog mlaza prije perihela bio usmjeren prema Suncu, nakon perihela prema Suncu mogao biti usmjeren suprotni rub istovjetnog mlaza na drugom polu rotacijske osi objekta.
Geometrijske podudarnosti i struktura mlazova
Loeb navodi skup “geometrijskih podudarnosti” koje, prema njegovoj procjeni, imaju male vjerojatnosti da se dogode slučajno. Prvo ističe da je retrogradna putanja 3I/ATLAS-a poravnata s ekliptičkom ravninom planeta oko Sunca unutar 5 stupnjeva, uz procijenjenu vjerojatnost od 0,2 posto, te zaključuje da bi to “moglo upućivati na planiranje putanje.” Drugo, piše da je vrijeme dolaska moglo biti “fino podešeno” tako da se objekt približi Marsu i Jupiteru na 29 i 54 milijuna kilometara, a pritom bude neopažljiv sa Zemlje u perihelu.
Treća točka odnosi se na predviđenu udaljenost pri bliskom susretu s Jupiterom 16. ožujka 2026. Loeb navodi da bi perijovska udaljenost trebala iznositi 53,6 milijuna kilometara, što je vrlo blizu Jupiterovu Hillovu radijusu od 53,5 milijuna kilometara. Pritom naglašava da se podudarnost odnosi i na doprinos negavitacijskog ubrzanja koje je 3I/ATLAS pokazivao blizu perihela. Takvu rijetku podudarnost Loeb interpretira kao mogući signal namjere da se tehnološki uređaji oslobode u Jupiterovim Lagrangeovim točkama, gdje su zahtjevi za gorivom minimalni.
U četvrtoj točki Loeb se poziva na analizu snimke svemirskog teleskopa Hubble od 21. srpnja 2025., iz koje izvodi zaključak da je antirep prije perihela morao imati oblik snažno kolimiranog mlaza, približno deset puta duljeg nego što je širok. Loeb navodi da je slična čvrsta kolimacija vidljiva i na najnovijim snimkama nakon perihela, te dodaje da je teško objasniti kako bi sublimacija džepova leda pod Sunčevim osvjetljenjem mogla proizvesti tako usmjerene mlazove do udaljenosti reda milijun kilometara. Navodi i da nijedan poznati komet nije pokazao fizički mlaz prema Suncu takve duljine. Kao alternativu za tehnološki objekt, Loeb spominje snop čestica koji bi mogao smanjiti rizik od Sunčeva vjetra, koji bi inače udarao površinu relativnom brzinom reda 500 kilometara u sekundi i oslobodio oko sto tisuća puta više energije po jedinici mase nego eksplozivi.
![Snimka međuzvjezdanog objekta 3I/ATLAS (gornji lijevi panel) dobivena teleskopom promjera 0,25 metara u Kalabriji u Italiji, 15. prosinca 2025. u 1:58 UTC, s razlučivošću od 1,38 lučnih sekundi po pikselu, što odgovara oko 3.850 kilometara na udaljenosti izvora. Preostala tri panela prikazuju kartu sjaja u različitim valnim pojasevima, središtenima na 0,658 [R], 0,53 (zeleni) i 0,445 (plavi) mikrometara, uz primjenu Larson-Sekanina gradijentnog filtra. Njihovo vidno polje obuhvaća oko 1,6 × 0,7 milijuna kilometara i prikazuje istaknuti, snažno usmjeren antirepni mlaz iz 3I/ATLAS-a u smjeru prema Suncu, prema donjem lijevom kutu. (Izvor slike: Toni Scarmato)](https://kozmos.hr/wp-content/uploads/2025/12/Atlas-2.webp)
U petoj i šestoj točki Loeb navodi da je na velikim udaljenostima rotacijska os 3I/ATLAS-a pri ulasku u Sunčev sustav bila poravnata sa smjerom prema Suncu unutar 8 stupnjeva, uz procijenjenu vjerojatnost od 0,5 posto. Također ističe opaženo osciliranje smjera mlaza prema Suncu prije perihela tijekom srpnja i kolovoza 2025., za koje tvrdi da zahtijeva da se baza mlaza nalazi unutar 8 stupnjeva od pola okrenutog prema Suncu, uz istu procijenjenu vjerojatnost od 0,5 posto.
Sedma točka, prema Loebu, proizlazi iz činjenice da se nakon perihela ponovno vidi istaknuti mlaz prema Suncu dok se 3I/ATLAS udaljava i kreće prema izlasku iz Sunčeva sustava. To, navodi, zahtijeva sličnu podudarnost i na suprotnom polu rotacijske osi. Loeb tvrdi da je pojava snažno kolimiranog mlaza koji se vidi kao antirep i prije i poslije perihela, uz promjenu smjera u perihelu u odnosu na smjer gibanja, izrazito mala slučajnost. Vjerojatnost procjenjuje kao kvadrat od 0,5 posto, odnosno 0,000025.
U osmoj točki Loeb navodi da je izvor mlaza antirepa nakon perihela prije perihela bilo na noćnoj strani 3I/ATLAS-a, dok se izvor mlaza prije perihela sada nalazi na noćnoj strani nakon perihela. Da bi ta područja bila aktivna samo kada su okrenuta prema Suncu, prema Loebu morala bi biti dobro toplinski izolirana na noćnoj strani tijekom razdoblja duljeg od nekoliko mjeseci. Dodaje da bi se u prirodnom kometu toplina vodljivošću prirodno širila kroz cijelo tijelo, zbog čega bi takav zahtjev za izolacijom bilo teško zadovoljiti.
Deveta točka ponovno povezuje gravitacijsko skretanje putanje pri perihelu od 16 stupnjeva s otvorom konusa mlaza od 8 stupnjeva. Loeb navodi da ta podudarnost omogućuje da mlaz, koji se okreće oko rotacijske osi, prije perihela stvara antirep usmjeren prema Suncu, a nakon perihela odgovarajući protumlaz na suprotnom polu, pri čemu oba mlaza imaju isti otvor od 8 stupnjeva.
Deseta točka navodi da je 3I/ATLAS stigao iz smjera koji se podudara s radijskim signalom “Wow! Signal” unutar 9 stupnjeva, uz procijenjenu vjerojatnost od 0,6 posto.
Sastav plina i neuobičajena fizika jezgre
Loeb zasebno izdvaja neobičnosti u sastavu plina koji okružuje 3I/ATLAS. U jedanaestoj točki navodi da u tom plinu ima znatno više nikla nego željeza, i da ti omjeri podsjećaju na industrijski proizvedene legure na bazi nikla. Dodaje da je omjer nikla i cijanida za redove veličine veći nego kod tisuća poznatih kometa, uključujući 2I/Borisov. Prema njegovoj procjeni, takve obilnosti mogle bi upućivati na tehnološko podrijetlo.
U dvanaestoj točki tvrdi da plin oko 3I/ATLAS sadrži samo 4 posto vode po masi, dok je kod kometa iz Sunčeva sustava voda obično jedna od glavnih sastavnica. Kao moguće objašnjenje navodi scenarij u kojem je Sunčevo zračenje oslobodilo led i prašinu koja se tijekom putovanja nakupila na površini teoretskog tehnološkog objekta dok je prolazio kroz hladne i guste oblake međuzvjezdanog medija.
U skupini neuobičajenih fizikalnih svojstava Loeb u trinaestoj točki ističe da je jezgra 3I/ATLAS-a znatno masivnija od 1I/’Oumuamua i 2I/Borisov, a pritom se giba brže od oba objekta. Dodaje da u međuzvjezdanom prostoru možda nema dovoljno stjenovitog materijala da bi se prirodni “ledenjak” te mase pojavljivao u unutarnjem Sunčevu sustavu jednom u deset godina. Iz toga izvodi zaključak da 3I/ATLAS možda nije slučajan ulov iz populacije međuzvjezdanih ledenih tijela, nego da je njegova putanja mogla biti usmjerena prema unutarnjem Sunčevu sustavu.
Četrnaesta točka odnosi se na ekstremnu negativnu polarizaciju, za koju Loeb navodi da nije zabilježena ni kod jednog poznatog kometa, uključujući 2I/Borisov, te da bi mogla biti povezana s neobičnim antirepom. U petnaestoj točki navodi da je 3I/ATLAS blizu perihela posvijetlio brže od bilo kojeg poznatog kometa i da je bio plavlji od Sunca.
Loeb pritom naglašava da treba uzeti u obzir i mogućnost da bi neka tehnološka civilizacija mogla iskoristiti prirodno tijelo kao “nosač” i u njega postaviti uređaje. U tom okviru spominje “Trojanskog konja” i tvrdi da se prava priroda 3I/ATLAS-a može razjasniti samo pažljivim proučavanjem obilježja koja ga razlikuju od poznatih kometa.
U tekstu se navodi da Međunarodna mreža za upozoravanje na asteroide, (International Asteroid Warning Network), provodi kampanju planetarne obrane kako bi se između 27. studenoga 2025. i 27. siječnja 2026. prikupilo što više podataka o 3I/ATLAS-u. Loeb ističe da će, nakon što ti podaci budu javno dostupni, ažurirati položaj 3I/ATLAS-a na Loebovoj klasifikacijskoj ljestvici. Dodaje i da je u novom radu, čiji je suautor s doktorandom Oemom Trivedijem i koji je objavljen 19. prosinca 2025., predstavljen matematički okvir za postupno ažuriranje te ljestvice za međuzvjezdane objekte.
Na kraju Loeb iznosi osobnu odluku koju prenosi u obliku citata: “Bez obzira na pravu prirodu 3I/ATLAS-a, moja novogodišnja odluka je jednostavna. Počevši od ranog jutra 19. prosinca 2025., tijekom budućih dnevnih trčanja prije izlaska Sunca nastavit ću gledati prema smjeru 3I/ATLAS-a.”
Ivan je novinar i autor koji piše o znanosti, svemiru i povijesti. Gostuje kao stručni sugovornik na Science Discovery i History Channelu te piše za Večernji list. Osnivač je Kozmos.hr, prvog hrvatskog portala posvećenog popularizaciji znanosti.
