Godina 2026. mogla bi nam vrlo uskoro donijeti prvi let astronauta oko Mjeseca nakon ere Apolla, uz pripreme za nova velika promatranja milijardi galaksija i niz misija usmjerenih na potragu za nastanjivim svjetovima, vodom na Mjesecu i tragovima o tome kako se formirao Sunčev sustav. Zajedno, ti bi potezi mogli označiti prekretnicu u načinu na koji čovječanstvo proučava svemir, ali i u tome kako države surađuju i natječu se izvan Zemlje, uz snažno iščekivanje u globalnoj zajednici svemirskih znanosti.
Kartiranje svemira u dosad neviđenom opsegu
Kako je objasnio Grant Tremblay, astrofizičar i voditelj vanjskih odnosa u Astrofizičkom opservatoriju Smithsonian, više najambicioznijih misija planiranih za 2026. dijeli zajednički cilj: mapirati svemir na najvećoj mogućoj skali i razotkriti kako su se planeti, galaksije i najveće kozmičke strukture razvijale tijekom milijardi godina. Središnji projekt u tom paketu je NASA-in svemirski teleskop Nancy Grace Roman. Izgradnja teleskopa Roman dovršena je u prosincu prošle godine u NASA-inu Goddardovu svemirskom centru za letove, a ako sve prođe prema planu, lansiranje bi moglo uslijediti već u jesen 2026.
Roman se razlikuje od drugih NASA-inih vodećih svemirskih teleskopa ne samo po tome što će promatrati, nego i po tome koliko neba može obuhvatiti odjednom. Njegova kamera od 300 megapiksela moći će snimati dijelove neba približno 100 puta veće od vidnog polja svemirskog teleskopa Hubble, uz usporedivu oštrinu. Tijekom primarne misije planirane na pet godina, očekuje se da će Roman otkriti više od 100.000 udaljenih egzoplaneta, mapirati milijarde galaksija raspoređenih kroz kozmičko vrijeme te pomoći znanstvenicima u istraživanju tamne tvari i tamne energije, nevidljive “skele” i zagonetnih sila koje zajedno čine 95% kozmosa.
Roman nosi i koronograf, instrument koji može blokirati zasljepljujuću svjetlost zvijezde kako bi se izravno fotografirali planeti koji oko nje kruže. Ta bi tehnologija mogla otvoriti put budućim misijama, poput planiranog NASA-inog Opservatorija Habitable Worlds, sposobnog tražiti znakove života na svjetovima sličnima Zemlji.
U Europi, misija Europske svemirske agencije (ESA) PLATO, kratica za PLAnetary Transits and Oscillations of stars mission, predviđena je za lansiranje u prosincu 2026. na novoj europskoj raketi Ariane 6. PLATO će pratiti oko 200.000 zvijezda pomoću sklopa od 26 kamera, tražeći male stjenovite planete u nastanjivim zonama njihovih zvijezda, a istodobno će određivati starost samih zvijezda.
Za Kinu, 2026. se očekuje kao prekretnica druge vrste: lansiranje prvog velikog vodećeg svemirskog teleskopa posvećenog astrofizici. Svemirski teleskop Xuntian, poznat i kao teleskop kineske svemirske postaje, trenutačno se očekuje u kasnoj 2026. Xuntian će pregledavati golema područja neba uz kvalitetu slike usporedivu s Hubbleovom, ali s vidnim poljem više od 300 puta većim. Kao i teleskop Roman, Xuntian je zamišljen za rješavanje nekih od najvećih pitanja moderne kozmologije: tražit će tamnu tvar i tamnu energiju, pregledavati milijarde galaksija i pratiti kako se kozmička struktura mijenjala kroz vrijeme. Specifičnost je to što će Xuntian koorbitirati s kineskom svemirskom postajom Tiangong, što će astronautima omogućiti servisiranje i nadogradnje, a time i potencijalno produljenje životnog vijeka teleskopa na desetljeća.
Zajedno s novim zemaljskim Opservatorijem Vera C. Rubin, koji će više puta skenirati cijelo južno nebo kako bi bilježio kako se svemir mijenja kroz vrijeme, teleskopi Roman, PLATO i Xuntian trebali bi proučavati kozmos ne samo kakav jest, nego i kako se razvija.
Ljudi oko Mjeseca, uzorci s Phobosa i “led” u trajnoj sjeni
Dok robotski opservatoriji šire pogled na svemir, 2026. bi trebala označiti i velik korak u ljudskim svemirskim letovima. Misija NASA-e Artemis II, koja se priprema za lansiranje već u veljači 2026. (najranije 6. veljače), poslat će četiri astronauta na desetodnevno putovanje oko Mjeseca i natrag. To će biti prvi put da su ljudi putovali izvan niske Zemljine orbite nakon misije Apollo 17 u prosincu 1972.
Indija se istodobno priprema za vlastitu povijesnu prekretnicu. Kroz program Gaganyaan, Indijska organizacija za svemirska istraživanja planira niz bespilotnih testnih letova u 2026. dok radi na slanju astronauta u svemir. Ako to ostvari, Indija bi postala tek četvrta država koja je samostalno postigla ljudski svemirski let, što bi bio važan tehnološki i simbolički uspjeh.
Kina će u 2026. nastaviti redovite letove s posadom prema postaji Tiangong, u sklopu šireg napora da izgradi iskustvo, infrastrukturu i tehnologije potrebne za planirane ljudske misije na Mjesec kasnije tijekom desetljeća. Paralelno s tim, NASA se sve više oslanja na komercijalne svemirske letjelice za prijevoz astronauta do i od Međunarodne svemirske postaje, čime agencija oslobađa vlastite resurse kako bi se usredotočila na misije u duboki svemir. Skupa, Artemis II, Gaganyaan i kineske misije s posadom prema postaji odražavaju obnovljeni globalni zamah prema istraživanju izvan Zemljine orbite, uz ulogu i država i komercijalnih partnera u pripremi duljih misija i trajnije ljudske prisutnosti u svemiru.
Drugi niz misija u 2026. okreće se temeljnijem pitanju: kako su nastali stjenoviti svjetovi i resursi koje nose u sebi. Japanska misija Martian Moons eXploration, planirana za lansiranje potkraj 2026., uputit će se prema Marsu, tri godine proučavati oba njegova mala, nepravilno oblikovana mjeseca, Phobos i Deimos, te uzeti uzorak s površine Phobosa koji bi na Zemlju trebao stići do 2031. I dalje se raspravlja jesu li ti mjeseci zarobljeni asteroidi ili krhotine nastale u davnom divovskom sudaru s Marsom. Povrat netaknutog materijala s Phobosa mogao bi napokon razriješiti tu dilemu i preusmjeriti razumijevanje razvoja unutarnjeg Sunčeva sustava.
Chang’e 7 ide prema južnom polu Mjeseca
Kineska misija Chang’e 7, za koju se očekuje lansiranje sredinom 2026., ide prema južnom polu Mjeseca, području intenzivnog znanstvenog i strateškog interesa. Misija uključuje orbiter, lender, rover i malu leteću letjelicu tipa “hopper”, projektiranu da “skače” u kratre u trajnoj sjeni, gdje Sunčeva svjetlost nikada ne dopire. Smatra se da ti krateri sadrže vodeni led, resurs koji bi jednog dana mogao podržati astronaute ili se pretvarati u raketno gorivo za misije dublje u svemir. Kineska i japanska misija zajedno naglašavaju kako se planetarna znanost i istraživanje sve više isprepliću, jer razumijevanje geologije obližnjih svjetova postaje izravno povezano s budućom ljudskom aktivnošću.
U pozadini svega stoji i podsjetnik da svemir nije daleka apstrakcija. Tijekom 2025. snažne Sunčeve oluje prisilile su zrakoplovne kompanije na preusmjeravanja i prizemljenja letova, poremetile radio-komunikacije i potaknule izražene polarne svjetlosti daleko izvan uobičajenih polarnih područja, sve do Floride. Dio velikih misija u 2026. zato je usmjeren na razumijevanje dinamičnog svemirskog okoliša oko Zemlje. Kao primjer međunarodne suradnje, misija “solar wind magnetosphere ionosphere link explorer “(SMILE), zajednički projekt Europske svemirske agencije (ESA) i Kineske akademije znanosti, planirana je za lansiranje u proljeće 2026.
SMILE bi trebao dati prve globalne snimke načina na koji Zemljino magnetsko polje reagira na stalni tok nabijenih čestica koje dolaze sa Sunca. Ta interakcija pokreće svemirsko vrijeme, uključujući Sunčeve oluje koje mogu poremetiti satelite, navigacijske sustave, elektroenergetske mreže i komunikacije. Razumijevanje tih procesa ključno je ne samo za zaštitu moderne infrastrukture na Zemlji, nego i za sigurnost astronauta i letjelica koje djeluju izvan zaštitnog magnetskog štita planeta. U vremenu rastućih geopolitičkih napetosti u svemiru, SMILE se ističe i kao rijedak, ali posljedicama važan primjer dugotrajnije znanstvene suradnje Europe i Kine. toga trebamo više.
Svi ti potezi odvijaju se u složenom geopolitičkom okruženju: Sjedinjene Države i Kina natječu se u utrci da do kraja desetljeća vrate ljude na Mjesec. Istodobno, svemirska znanost ostaje duboko kolaborativna. Japanska misija Martian Moons eXploration nosi instrumente iz NASA-e, ESA-e i Francuske, a međunarodni timovi dijele podatke, znanje i rad na otkrićima. U perspektivi znanstvenika koji je karijeru proveo proučavajući svemir, 2026. se pokazuje kao godina koja istodobno zrcali rivalstva i zajedničke ambicije današnjeg svemirskog istraživanja: natjecanje je stvarno, ali stvarna je i suradnja u razmjerima koje je prije jedne generacije bilo teško zamisliti, od potrage za nastanjivim svjetovima oko udaljenih zvijezda do planova povratka ljudi na Mjesec.
Ivan je novinar i autor koji piše o znanosti, svemiru i povijesti. Gostuje kao stručni sugovornik na Science Discovery i History Channelu te piše za Večernji list. Osnivač je Kozmos.hr, prvog hrvatskog portala posvećenog popularizaciji znanosti.
