Novi izračuni pokazuju da bi stvaranje simulirane Zemlje — a kamoli svemira — zahtijevalo količinu energije koju ni cijela galaksija ne može osigurati.
Ideja da je naš svijet tek sofisticirana simulacija postala je nezaobilazna tema modernog internetskog doba. Inspirirana filmovima poput Matrixa, proširila se forumima, podcastima i društvenim mrežama. Prema toj hipotezi, mi nismo biološka bića u stvarnoj stvarnosti, već digitalni entiteti, stvoreni od strane napredne civilizacije, možda čak i naših potomaka u dalekoj budućnosti, koja pokušava rekonstruirati prošlost kroz tzv. “simulacije predaka”.
Filozof Nick Bostrom, koji je teoriju 2003. godine popularizirao u akademskim krugovima, iznio je tri moguće opcije: ili civilizacije nikad ne dosegnu tehničku sposobnost da pokrenu takve simulacije, ili izgube interes, ili ih pokrenu toliko mnogo da bi statistički gledano gotovo svaka svjesna svijest trebala biti simulirana.
Ali što kaže fizika?
Teorija pod lupom: gdje zapinje?
Astrofizičar Franco Vazza sa Sveučilišta u Bologni odlučio je ovu teoriju podvrgnuti rigoroznom fizičkom ispitivanju. U nedavno objavljenom znanstvenom radu, Vazza je analizirao može li se, u okviru poznatih zakona fizike, doista stvoriti simulacija razine složenosti koju svakodnevno doživljavamo.
“Početna točka naše analize je činjenica da je informacija fizička – svaka računalna obrada zahtijeva energiju i vrijeme, a fizički zakoni jasno određuju granice mogućeg,” piše Vazza.
Prvi scenarij koji je analizirao jest onaj u kojem je cijeli svemir simulacija. Zaključak: nemoguće. Količina energije potrebna da bi se generirao čak i vidljivi dio našeg svemira nadilazi sve poznate izvore, ne bi bila dovoljna ni energija svih zvijezda u promatranom svemiru.
Može li se barem simulirati Zemlja?
Zatim je proučio izvedivost nešto skromnijeg pothvata: potpuna simulacija Zemlje. Rezultati su jednako obeshrabrujući. Da bi se samo pokrenula takva simulacija, potrebno bi bilo pretvoriti u energiju cjelokupnu masu zvijezda u tipičnom kuglastom skupu ili raspustiti sve materijalne komponente Mliječne staze.
A to je tek početak. “Za svaku ‘takt’ simulacije – za svaki trenutak u vremenu – potrebno je ponovno potrošiti jednaku količinu energije,” objašnjava Vazza. Drugim riječima, simulacija Zemlje bi nakon milijun taktova potrošila jednaku količinu energije koliko iznosi ukupna masa-energija naše galaksije.
Vazza je razmotrio i “kompromisni” scenarij — simulaciju niske rezolucije u kojoj bi se modelirale samo one razine stvarnosti koje čovjek može percipirati, dok bi sve “dublje” bilo rješavano statistički, poput subgrida u računalnim igrama.
No čak ni taj pristup ne funkcionira. Za takvu simulaciju morali bismo, primjerice, u svakom trenutku simulirati detekciju neutrina, subatomskih čestica koje svakodnevno detektiramo u velikim količinama. To je razina preciznosti koja ne dopušta zaobilaženje.
Pokretanje takve “low-res” simulacije zahtijevalo bi energiju koju Sunce zrači u dvije minute. To zvuči izvedivo, ali samo za start. Da bi se iz simulacije izvukla korisna informacija u razumnom vremenskom okviru, potreban bi bio novi energetski skok: snaga svih zvijezda u svim galaksijama vidljivog svemira.
Zaključak: Matrix je znanstveno nemoguć
“Svi analizirani scenariji koji pokušavaju objasniti barem dio naše percipirane stvarnosti kroz simulaciju zahtijevaju apsurdno velike količine energije ili računalne snage,! piše Vazza.
Time definitivno odbacuje mogućnost da živimo u simulaciji nalik onoj iz filma Matrix. “Pokazali smo da je takva hipoteza jednostavno nespojiva sa svime što znamo o fizici — od teleskopskih mjerenja do eksperimenata u akceleratorima čestica.”
Iako ostavlja otvoren prostor za spekulaciju o svemirima s drugačijim zakonima fizike, u kojima bi energija bila “jeftinija”, takvi svemiri ne bi nužno stvarali bića nalik nama. Ono što se ovom analizom definitivno isključuje jest simulacija naših predaka u svijetu sličnom našem.
Za one koji su se potajno nadali da su digitalna svijest unutar futurističkog superračunala, Vazza završava optimistično: “Iako vjerojatno nismo simulirani, svemir je i dalje toliko pun zagonetki da znanosti ni najmanje ne manjka fascinantnih pitanja.”
🔵 Pridružite se razgovoru!
Imate nešto za podijeliti ili raspraviti? Povežite se s nama na Facebooku i pridružite se zajednici znatiželjnih istraživača u našem Telegram kanalu. Za najnovija otkrića i uvide, pratite nas i na Google Vijestima.
Pozdrav svima! Hvala što čitate Kozmos.hr! Ja sam Ivan i dugi niz godina pišem o svermiu, astronomiji, znanosti, povijesti i arheologiji, a imao sam priliku sudjelovati i u dokumentarcima Science Discovery-ja te History Channel-a.
