Znanstvenici sa Sveučilišta Washington State uspjeli su ponovno stvoriti drevni pigment poznat kao egipatsko plavo – najstariju sintetsku boju na svijetu. Boja je u starom Egiptu bila cijenjena zbog sličnosti s turkizom i lapis lazulijem, no s vremenom se znanje o njenoj izradi izgubilo. Do renesanse, proces izrade u potpunosti je nestao iz povijesnih zapisa.
Tim inženjera materijala i mehanike uspio je rekonstruirati osnovnu recepturu, pritom potvrdivši ne samo kako je boja izgledala, već i da doista posjeduje intrigantna optička, magnetska i biološka svojstva o kojima se nagađalo godinama.
“Ovo je sjajan primjer kako znanost može rasvijetliti prošlost čovječanstva,” izjavio je voditelj studije John McCloy, ujedno i ravnatelj tamošnjeg odjela za inženjerstvo materijala. “Cilj nam je pokazati koliko toga još uvijek možemo naučiti iz artefakata drevnih civilizacija.”
Boja koja nije uvijek bila plava
Egipatsko plavo koristilo se za oslikavanje drvenih predmeta, kamenih reljefa i slojevitih ukrasa izrađenih od lanenih traka natopljenih smolom i žbukom. No, točan postupak izrade pigmenta nikada nije zabilježen. Kao i kod gradnje piramida, današnji znanstvenici mogu samo nagađati kako je ta tehnologija funkcionirala, što znatno otežava tumačenje arheoloških nalaza.
U pokušaju da ožive zaboravljenu tehnologiju, istraživački tim okupio je širu ekipu koja je uključivala mineraloga, egiptologa, kao i stručnjake iz muzeja Carnegie i Instituta za konzervaciju Smithsonian.
Prije nego su uopće pristupili eksperimentima, detaljno su analizirali postojeće artefakte s tragovima egipatskog plavog. Ubrzo su uočili da pigment zapravo nikad nije bio jednoličan – neki uzorci bili su tamnoplavi, drugi gotovo sivi ili čak zelenkasti. Zaključili su da je varijacija vjerojatno posljedica lokalnih razlika u pripremi boje.
“Imali ste radionice koje su proizvodile pigment i onda ga slale drugdje na korištenje,” kaže McCloy. “Unatoč raznolikosti, vjerujemo da je osnovna formula bila poznata još u rimsko doba, no potom se izgubila.”
Povratak izgubljene recepture
U laboratoriju su znanstvenici razvili 12 mogućih recepata koji su uključivali sastojke dostupne u Egiptu prije pet tisuća godina: silicijev dioksid, bakar, kalcij i natrijev karbonat. Svaku su kombinaciju zagrijavali na oko 1000 °C, pri čemu su eksperimentirali s vremenom kuhanja, od jednog do čak jedanaest sati, nastojeći simulirati uvjete kakvima su raspolagali drevni obrtnici u Egiptu.
Nakon hlađenja, svaki uzorak analiziran je mikroskopski kako bi se usporedila njegova kemijska struktura s originalnim uzorcima boje na autentičnim egipatskim predmetima. Analize su pokazale da male promjene u temperaturi ili sastojcima daju drastično različite rezultate.
“Najintenzivnija nijansa plave postignuta je već sa 50 posto plavih komponenti u receptu,” otkriva McCloy. “To nas je iznenadilo. Ostatak sastava uopće nije morao biti isti. Pigmenti su bili neujednačeni, ali funkcionalni.”
Drevna boja za tehnologije budućnosti
Zanimanje za egipatsko plavo ne prestaje s arheologijom. Istraživači ističu da pigment emitira infracrvenu svjetlost – dio spektra koji je nevidljiv ljudskom oku – što mu otvara vrata za primjenu u forenzici, npr. kod otkrivanja otisaka prstiju ili u proizvodnji sigurnosnih tinti koje je nemoguće krivotvoriti.
Istraživači ističu i da pigment ima “sličnu kemijsku strukturu” kao materijali koji se koriste u visokotemperaturnim supravodičima, što bi moglo objasniti sve veći interes znanstvenika za njegovo daljnje proučavanje.
McCloy, koji osim inženjerske ima i antropološku diplomu, priznaje da je sve počelo kao “zabavan izazov” koji im je postavio muzej. No, ubrzo su shvatili da su na tragu nečeg što može povezati arheologiju, kemiju, pa čak i elektroniku budućnosti.
🔵 Pridružite se razgovoru!
Imate nešto za podijeliti ili raspraviti? Povežite se s nama na Facebooku i pridružite se zajednici znatiželjnih istraživača u našem Telegram kanalu. Za najnovija otkrića i uvide, pratite nas i na Google Vijestima.
