Međunarodna svemirska postaja, kojoj je preostalo oko pet godina rada prije planiranog umirovljenja, postigla je novi povijesni rekord. Po prvi put otkako je u orbiti, svih osam dostupnih priključnih “portova” istodobno je zauzeto svemirskim letjelicama, dok posada istodobno održava intenzivan ritam znanstvenih istraživanja uoči završetka misije krajem sljedećeg desetljeća.
Međunarodna svemirska postaja u operativnu je uporabu ušla početkom novog tisućljeća. Od 2. studenoga 2000. ljudi su neprekidno prisutni u svemiru, gdje u mikrogravitaciji provode eksperimente na orbitirajućem laboratoriju koji je postao središnje mjesto dugoročnih istraživanja svemirskog okruženja. NASA i međunarodni partneri već su odredili kraj tog poglavlja: na kraju 2030. godine postaja će biti službeno povučena iz uporabe, a početkom 2031. planiran je kontrolirani ulazak u atmosferu i pad u Tihi ocean.
Prvi moduli lansirani su još 1998. godine. Kada se operacije okončaju 2030., ti će elementi biti u svemiru dvije godine dulje od izvorno planiranog radnog vijeka. Upravo starost i zamor ključnih konstrukcijskih dijelova glavni su razlog procjene da postaja nije sigurna za nastavak rada nakon tog datuma. Zbog toga su sve aktivnosti usklađene s planom povratka u Zemljinu atmosferu početkom 2031. i završetka misije u unaprijed određenom području Tihog oceana.
Unatoč dugotrajnom boravku u orbiti, kompleks je i dalje potpuno funkcionalan, a trenutačni raspored letjelica pokazuje da je riječ o infrastrukturnom čvorištu koje ostaje ključno do samog kraja programa.
Rekordna “gužva” na postaji
U ovom trenutku svih osam priključnih portova zauzeto je svemirskim letjelicama koje dopremaju posade i teret. Na postaju su spojene dvije letjelice SpaceX Dragon (jedna teretna i jedna za prijevoz posade), teretna letjelica Cygnus XL, japanska teretna letjelica HTV-X1 agencije JAXA, dvije ruske posadne letjelice Soyuz te dva teretna broda Progress. To je prvi put u povijesti postaje da je svih osam pristajališta istodobno popunjeno.
Posljednji element u toj konfiguraciji bila je letjelica Cygnus XL. Prošli tjedan nakratko je odvojena od postaje, a manevrom je upravljao stručnjak za robotiku iz Kontrolnog centra misije u Houstonu, koristeći robotsku ruku postaje. Nakon ponovnog priključivanja svi portovi bili su zauzeti, što je označilo novi operativni rekord. Takav raspored neće potrajati dugo, jer se nastavljaju uobičajene rotacije posada i teretne misije uoči planiranog završetka programa za oko pet godina.
NASA je u priopćenju precizirala planove za teretnu letjelicu Cygnus XL: “Cygnus će ostati spojen na orbitalni laboratorij najmanje do ožujka 2026., kada je predviđeno da se sigurno odvoji i preuzme do oko 5 tona otpada i nepotrebnog tereta te potom bezopasno izgori u Zemljinoj atmosferi.” Time će letjelica preuzeti dio materijala koji više nije potreban na postaji i osloboditi skladišni prostor za daljnje operacije.
U istom se dokumentu naglašava da je, unatoč logističkim manevrima, primarni fokus i dalje znanost: “U međuvremenu je deseteročlana posada misije Expedition 73 dan provela radeći eksperimente iz biologije i fizike te se pripremajući za podjelu posade početkom idućeg tjedna.”
Nove posade i buduće postaje u orbiti
Prošloga četvrtka postaji su se pridružila tri nova člana posade, koji su stigli ruskom letjelicom Soyuz MS-28. To su NASA-in astronaut Chris Williams te kozmonauti ruske svemirske agencije Roscosmos, Sergej Kud-Sverčkov i Sergej Mikaev.
NASA je u vezi njihove misije poručila: “NASA-in astronaut Chris Williams i kozmonauti Roscosmosa Sergey Kud-Sverchkov i Sergei Mikaev ostat će u svemiru do srpnja 2026., provodeći napredna svemirska istraživanja koja bi trebala koristiti ljudima na Zemlji i u svemiru.”
Dodatno se ističe i početak specifičnih medicinskih istraživanja: “Kud-Sverchkov i Mikaev već su započeli proučavati kako život u svemiru utječe na mikrocirkulacijski sustav u šakama, prstima ruku, stopalima i nožnim prstima. Williams pomaže svojim kolegama iz NASA-e u aktivnostima vezanima uz teret.” Takvi podaci ključni su za planiranje duljih misija u dublji svemir, uključujući buduća putovanja prema Mjesecu i Marsu.
Kada Međunarodna svemirska postaja bude povučena iz službe, gotovo sigurno je neće zamijeniti nova kompleksna međunarodna struktura istog tipa. Umjesto toga, u nisku Zemljinu orbitu trebale bi postupno stizati komercijalne svemirske postaje, dok se NASA sve više fokusira na program Artemis i infrastrukturu oko Mjeseca, uključujući buduću postaju Lunar Gateway.
Jedan od komercijalnih projekata koji dobiva podršku NASA-e jest postaja Haven-1 tvrtke Vast. Njezino lansiranje trenutačno je predviđeno za svibanj 2026. Po volumenu će biti znatno manja od današnje Međunarodne svemirske postaje: dok sadašnji kompleks nudi oko 900 kubičnih metara unutarnjeg prostora, Haven-1 će raspolagati s približno 45 kubičnih metara. Riječ je o kompaktnoj postaji namijenjenoj kraćim boravcima, manjim posadama i specijaliziranim eksperimentima.
Ostatak programa i završno odbrojavanje
Unatoč dugom boravku u orbiti, NASA i međunarodni partneri i dalje nastoje iz postojećeg kompleksa izvući maksimum. Na postaji se i dalje provode eksperimenti koji zahtijevaju mikrogravitaciju i dugi boravak u svemiru, uvjete koje je nemoguće reproducirati na Zemlji. Takva mjerenja izravno podupiru planiranje budućih misija sa stalnijom ljudskom prisutnošću izvan Zemljine orbite.
Već sljedećeg tjedna konfiguracija posade ponovno će se promijeniti. Troje članova sadašnje ekipe treba se na letjelici Soyuz vratiti na Zemlju 8. prosinca, nakon čega će postaja imati sedam članova posade i službeno će započeti nova faza pod oznakom Expedition 74. U godinama koje slijede, slične rotacije nastavit će spajati znanstveni rad i postupno pripremanje za završno odbrojavanje jedne od najdugovječnijih i najvažnijih svemirskih misija u povijesti.
Ivan je novinar i autor koji piše o znanosti, svemiru i povijesti. Gostuje kao stručni sugovornik na Science Discovery i History Channelu te piše za Večernji list. Osnivač je Kozmos.hr, prvog hrvatskog portala posvećenog popularizaciji znanosti.
