Rijetka bakterija otkrivena u NASA-inim i ESA-inim “čistim sobama” pokazala se sposobnom za ulazak u ekstremno duboko stanje mirovanja, nalik kontroliranoj hibernaciji. Ta sposobnost omogućuje joj preživljavanje u prostorima koji spadaju među najkontroliranija i najčišća okruženja na Zemlji, što ima izravne posljedice za zaštitu svemirskih misija od biološke kontaminacije.
Sprječavanje kontaminacije ključno je kako bi se zaštitila sigurnost misija, ali i vjerodostojnost bilo kakvih budućih otkrića tragova života u Sunčevu sustavu. Ako se na nekom drugom svijetu detektira biološki signal, znanstvenici moraju imati razuman stupanj sigurnosti da ne potječe s vlastite letjelice.
Čiste sobe kao testni poligon za najotpornije mikrobe
U novom radu objavljenom u časopisu Microbiology Spectrum istraživači su se usredotočili na bakteriju Tersicoccus phoenicis, rijetku vrstu otkrivenu upravo u takozvanim čistim sobama gdje se sastavljaju svemirske letjelice. Prvi put je zabilježena u pogonima NASA-e i Europske svemirske agencije, u prostorima u kojima se čestice i mikroorganizmi sustavno uklanjaju filtracijom zraka, strogim čišćenjem i kontrolom osoblja.
Novo istraživanje pokazalo je da Tersicoccus phoenicis može prijeći u izrazito duboko stanje mirovanja, uz toliko sniženu metaboličku aktivnost da se naizgled ponaša kao mrtva. Štoviše, bakterija može ostati neaktivna i kada se uvjeti naknadno poprave, što ju čini teško uočljivom u uobičajenim provjerama sterilnosti.
“Istraživanje pokazuje da pojedini mikrobi mogu prijeći u iznimno niska metabolička stanja koja im omogućuju preživljavanje u vrlo siromašnim uvjetima, pa i u čistim sobama koje same po sebi favoriziraju najotpornije organizme”, rekao je Nils Averesch, PhD, izvanredni profesor na Odsjeku za mikrobiologiju i znanost o stanicama Sveučilišta Florida i član Astraeus Space Institutea. “Sposobnost ove bakterije da namjerno isključi vlastiti metabolizam čini preživljavanje na površinama svemirskih letjelica ili tijekom dugačkih dionica putovanja kroz duboki svemir izglednijim nego što se ranije pretpostavljalo.”
Posebno je zanimljivo da Tersicoccus phoenicis ne stvara spore, iako se upravo sposobnost stvaranja spora obično povezuje s iznimnom otpornošću bakterija. Unatoč tome, ova vrsta pokazuje neočekivanu izdržljivost, što upućuje na to da se oslanja na drugačiji skup prilagodbi nego bakterije koje spore koriste kao glavni mehanizam preživljavanja.
“Ono što mi je najviše privuklo pozornost jest da ti mikrobi ne stvaraju spore”, rekao je Averesch. “Činjenica da organizam koji ne stvara spore postiže usporedivu robusnost samim isključivanjem metabolizma upućuje na to da u bakterijama postoje dodatni, nedovoljno prepoznati mehanizmi preživljavanja koje još nismo u potpunosti opisali.”
Posljedice za planetarnu zaštitu i misije prema Marsu
Za stručnjake za tzv. planetarnu zaštitu, skup procedura i pravila kojima se nastoji izbjeći razmjena mikroba između Zemlje i drugih nebeskih tijela, ovakvi rezultati znače da procjene rizika treba dodatno precizirati. Ako bakterija može mjesecima ili godinama provesti u gotovo potpunoj metaboličkoj “tišini”, a pritom preživjeti stroge režime čišćenja, tada je i mogućnost da se ukrca na svemirsku letjelicu realnija nego što se ranije smatralo.
Averesch pritom upozorava da se zaključci ne smiju tumačiti kao dokaz da zemaljske bakterije mogu lako preživjeti izravno izložene uvjetima na drugim planetima. “Gotovo je nemoguće da bilo što izravno izloženo na površini Marsa preživi”, istaknuo je. “No u zaštićenim mikronišama, u pukotinama ispod površine, u poroznom regolitu ili ispod stijena, dugotrajno dormantno preživljavanje postaje vjerojatnije.”
Drugim riječima, iako površina Marsa, uz snažno zračenje, ekstremne temperaturne razlike i tanku atmosferu, vrlo vjerojatno efikasno uništava većinu slučajno prenesenih mikroba, sitne zaštićene niše mogle bi predstavljati skloništa u kojima bi osobito otporne vrste, poput Tersicoccus phoenicis, barem teoretski mogle opstati dulje nego što se donedavno smatralo mogućim.
Za buduće misije koje će tražiti tragove izvanzemaljskog života, to znači još opreznije planiranje i još rigorozniji sustav dekontaminacije. Ujedno pokazuje da “čiste sobe” nisu samo logistička nužnost moderne astronautike, nego i svojevrsni laboratorij u kojem se otkrivaju krajnje granice mogućeg kada je riječ o preživljavanju mikroba.
Ivan je novinar i autor koji piše o znanosti, svemiru i povijesti. Gostuje kao stručni sugovornik na Science Discovery i History Channelu te piše za Večernji list. Osnivač je Kozmos.hr, prvog hrvatskog portala posvećenog popularizaciji znanosti.
