Saturnov mjesec Enkelad već dugo se smatra jednim od najperspektivnijih mjesta za potragu za izvanzemaljskim životom. Njegov golemi podzemni ocean skriven ispod debele ledene kore povremeno izbacuje čestice vode u svemir kroz pukotine na površini. Ove erupcije, koje tvore divovske vodene mlazove, omogućile su znanstvenicima da analiziraju sastav oceana bez potrebe za bušenjem leda. Međutim, novo istraživanje sugerira da bi ocean Enkelada mogao biti organiziran na način koji sprječava tragove života da dospiju do površine, što bi moglo ozbiljno otežati njihovo otkrivanje.
Slojeviti ocean skriva tragove života
Modeliranjem dinamike oceana ispod površine Enkelada, istraživači su otkrili da bi se voda mogla slagati u slojeve koji se gotovo ne miješaju, stvarajući prirodne barijere koje sprječavaju vertikalno kretanje materijala. Ako je ova teorija točna, bilo kakvi kemijski tragovi života, uključujući organske spojeve i mikrobe, mogli bi ostati zarobljeni u dubokim slojevima oceana stotinama ili čak tisućama godina, umjesto da brzo dospiju do površinskih slojeva i budu izbačeni kroz mlazove vode u svemir.
Ovaj fenomen, poznat kao inverzna stratifikacija, događa se kada se voda hladi blizu ledene kore. Umjesto da postane gušća i potone, ona može postati manje gusta i ostati zarobljena u gornjim slojevima oceana, što sprječava miješanje s dubljim slojevima gdje bi se mogao nalaziti život. Na Zemlji se sličan efekt može primijetiti u nekim slatkovodnim jezerima, no sada se pojavila sumnja da bi se mogao događati i na Enkeladu.
Jedan od ključnih problema je što su vodeni mlazovi koji izbacuju materijal iz oceana smješteni na polovima Enkelada, gdje su slojevi vode posebno izraženi. Ako su biološki tragovi zaključani u dubljim slojevima oceana, tada ih možda nikada nećemo moći detektirati analizirajući materijal iz mlazova vode.
Dosadašnji planovi istraživanja Enkelada temeljili su se na ideji da bi svemirske letjelice mogle jednostavno preletjeti kroz mlazove vode i prikupiti uzorke oceanske tekućine u potrazi za organskim spojevima ili znakovima života. No, ako ti mlazovi zapravo sadrže samo materijal iz gornjih slojeva oceana, a ne iz njegovih dubina gdje bi se život mogao nalaziti, tada takva strategija možda neće donijeti željene rezultate.
Ambiciozniji planovi, poput robotskih sondi koje bi se provukle kroz pukotine u ledu kako bi dosegnule tekuću vodu ispod površine, također bi mogli imati ograničen doseg jer bi vjerojatno mogli analizirati samo gornje slojeve oceana. Pitanje je hoće li takve misije uspjeti pronaći dokaze života ili će trebati razviti tehnologije koje mogu dosegnuti puno dublje slojeve.
Što dalje?
Ovo otkriće ne znači da je potraga za životom na Enkeladu uzaludna, ali znanstvenici će morati preispitati strategije budućih misija. Iako nije isključeno da postoje područja oceana u kojima slojevi nisu potpuno odvojeni, trenutačno nema dokaza koji bi podržali taj optimističan scenarij.
Problem nije ograničen samo na Enkelad. Mnogi drugi ledeni mjeseci Sunčevog sustava, poput Europe i Titana, također skrivaju oceane ispod debelih slojeva leda. Iako je Enkelad zbog svoje veličine posebno osjetljiv na inverznu stratifikaciju, pitanje je hoće li slične prepreke otežati potragu za životom i na drugim svjetovima.
Ako su tragovi života zaista zarobljeni u dubinama oceana, buduće misije možda će morati pronaći inovativne načine istraživanja, uključujući sonde sposobne za dublje istraživanje ili čak podmornice koje bi mogle izravno proučavati hidrotermalne izvore. Sve to znači da bismo mogli biti mnogo dalje od odgovora na pitanje krije li Enkelad život nego što smo se nadali.
